Da li je ikad vršena analiza prostornog planiranja u Sarajevu nakon rata? Svjedoci smo da se stihijska gradnja zgrada iznimno velikih gabarita odvijala na mnogim zelenim površinama, ratnim ruševinama ili, jednostavno rečeno, prostorima oduzetim od nekog vlasnika. Prostorno planiranje je kompleksna aktivnost koja zahtijeva multidisciplinaran istraživački pristup. Da li je poslijeratno prostorno planiranje omogućilo usmjeravanje razvoja Sarajeva u cilju realizacije životnih potreba stanovnika glavnog grada? Činjenica je da razmještaj grada u kotlini čini da je strujanje zračnih masa od životne važnosti za Sarajevo. To zahtijeva rešetkast razmještaj ulica, ali i izbjegavanje visoke gradnje. No, rađeno je upravo suprotno. Gradnja iznimno visokih ili općenito glomaznih zgrada utjecala je upravo na to da se kako visinom objekata tako i narušavanjem rešetkastog rasporeda ulica dodatno umanji ionako deficitarno strujanje zračnih masa kroz sarajevsku kotlinu. To je za posljedicu imalo i do sad najobimnije aerozagađenje u glavnom gradu BiH. Ovu pojavu naročito otežava učestalost iznimno kancerogenih azotnih jedinjenja u zraku. Kantonalne vlasti za ovu pojavu promptno su optužile stanovništvo zbog korištenja čvrstih goriva za grijanje u zimskom periodu. Na taj način skrenuta je tema sa stvarnog problema – neadekvatno vođenog prostornog planiranja grada! Šta je, dakle, utjecalo na prostorno planiranje Sarajeva, čime je ono odstupilo od zaštite prirodnih i antropogenih vrijednosti, kao i zaštite od elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa?
Zaštićeni insajder BH Telcoma
Pošto smo prethodno govorili o pranju novca, sumnjivim finansijskim tokovima i fazi integracije opranog novca koja podrazumijeva i ulaganje u nekretnine, ostavit ćemo privremeno ekonomsko-finansijski aspekt ovog problema i okrenuti se jednoj tajnovitijoj pojavi koja je, možda, i presudno utjecala na urbanistički razvoj Sarajeva u postratnom periodu. U pitanju je faktor o kojem domaći moćnici najmanje žele da se govori. Radije bi pristali i da se govori o finansijskim tokovima.
Sredinom 2009. zaštićeni insajder iz BH Telekoma koji je prirodom posla pokrivao sedam regionalnih direkcija BH Telekoma, kao i zgradu Telekom inžinjeringa u predstavci koju je tada uputio međunarodnoj zajednici precizno je opisao „protuzakonite radnje organizirane dugogodišnje formacijske grupe visokopozicioniranih zaposlenika s posebnim aspektom na djelovanje putem protuzakonitog parasistema snimanja i prisluškivanja kao i kontrole pošte“. On je tada naveo veći broj objekata u vlasništvu BH Telekoma ili od njega iznajmljenih iz kojih se vrši neovlašteno prisluškivanje prvenstveno stranih diplomatsko-konzularnih predstavništava, ali i veliki broj domaćih pravnih i fizičkih lica zanimljivih ovoj parastrukturi. Opisao je i tehničke mogućnosti i način na koji se to vrši. U svom daljnjem iskazu, ovaj insajder naveo je i identitet osoba koje čine tu parastrukturu, uglavnom srodnike Bakira Izetbegovića i Hasana Čengića, kao i ime Akifa Šadića, prijeratnog inspektora SDB-a BiH, koji se ovim poslovima bavio još prije rata, dok je od 1990. do početka rata obavljao i dužnost pomoćnika ministra za telekomunikacije u RMUP-u. Kao čelnog čovjeka ove paralelne strukture, insajder je naveo Bakira Izetbegovića, a kao korisnike informacija još i Hasana Čengića, te Bakira Alispahića i još neke osobe iz političko-policijskog miljea. Link s ovim materijalom koji sadrži čak i faksimil ove predstavke još je dostupan javnosti na internetu. Opisana je tada i saradnja koju domaća paralelna struktura ima sa zvaničnim policijskim agencijama Republike Hrvatske, kao i njen upliv u domaće policijske agencije. Ova predstavka posebno je apostrofirala zgradu nekadašnjeg UPI-ja u Sarajevu, gdje je BH Telekom zakupljivao, a i sada zakupljuje, osmi i deveti sprat ove zgrade. Po tim navodima, s devetog sprata je vršeno neovlašteno prisluškivanje OHR-a, a posebno tadašnjeg zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana, što je rezultiralo i njegovim prijevremenim povlačenjem iz diplomatske službe u našoj zemlji. I danas osmi i deveti sprat UPI-jevog nebodera u odnosu na druge spratove obiluju klima-uređajima kako bi znatno dragocjeniji uređaji iznutra imali idealne uvjete za svoje funkcioniranje. Na vrhu zgrade se zaklonjena reklamama nalazi i bazna stanica. Posebno zanimljivo je i to da je na dnu ove zgrade preko puta recepcije svoje prostorije imao i Hasan Čengić, gdje su bile smještene njegove firme: BIO, Revik i Bosnaplod. Danas je ovaj punkt premješten u podzemni dio zgrade i vizuelno zaštićen višestrukim staklenim vratima. U to vrijeme Čengić je lično nadzirao ko ulazi i izlazi iz zgrade, a izvještaji su prosljeđivani u kafeteriji na petom spratu. Posjećivao ga je i predsjednik Nadzornog odbora Terminala Rifat Fetić, koji je osim povratka na tu funkciju danas i šef kabineta reisul-uleme. Glasovi o ovim pojavama brzo su ušutkani i do danas o ovome nije bilo riječi. Sad ćemo razmotriti zbivanja koja su prethodila ovoj u zaborav prilično gurnutoj predstavci, kao i zbivanja nakon nje, a koja su u vezi s „protuzakonitim parasistemom snimanja i prisluškivanja“, kako se tada navodilo.
Feritne antene
Kada govorimo o ovoj temi, važno je napomenuti dvije stvari. To je mrežna topologija, koja čini raspored objekata u prostoru koji se koristi za prihvatanje signala, osmišljena tako da omogući što veću iskorištenost dostupnih signala, te karakteristike tih objekata, prvenstveno materijal od kojeg su građeni, a koji mora biti apsolutno propulzivan za radiovalove. Sljedeća karakteristika jeste visina objekta na čijem vrhu se nalazi maskiran antenski sistem ili samo jedna antena koja može biti različitih karakteristika: od klasične štapne, preko antena s dipolima, reflektorima, direktorima, parabolične itd., štaviše izvode se i feritne antene velikih dimenzija. Antene su kablovskom vezom spojene niz zgradu ka njenom dnu uz pojačala koja se postavljaju svaka dva-tri sprata povezana serijski. Prislušni uređaji se obavezno nalaze u podzemnom dijelu objekta u uvjetima tzv. Faradejevog kafeza, prostorije koje je obično pod zemljom ili armiranobetonskom konstrukcijom potpuno zaštićenom od elektromagnetnog zračenja, kako bi bili nedostupni radiogoniometrima. Maskiranje antena vrši se razmještajem nekog elektroničkog medija u najviši kat zgrade ili punkta telekom-operatera pa makar samo i bazne stanice, a najčešće kombinacijom oboje. Od materijala propusnih za radiovalove izdvaja se, svakako, staklo, a i tu postoji neka razlika u njegovom sastavu. Ukoliko zgrada nije istaknute visine, nego su njeni gabariti više izraženi u širinu i dužinu, onda se antena ili antenski sistem nalaze u jednom od uglova zgrade. Dodatna karakteristika je i blizina policijskih stanica, zaštitarskih agencija ili, jednostavno, dodjeljivanje statusa štićenog objekta uz najčešće postavljen videonadzor. Naravno, status štićenog objekta dodjeljuje se po nekoj drugoj osnovi. Svi objekti pogodni za djelatnost elektroničkog nadzora nisu pokriveni uređajima uvijek, nego je aktivan samo dio objekata periodično kako bi se što bolje zameo trag ovim uređajima.
Mrežna topologija je raznovrsna: može biti sakupljačka, raspoređena cik-cak, po sistemu trokutova, čineći tzv. magistralu, koja se naziva i sabirnica; može biti zvjezdasta, naprimjer, oblika stabla, prstena i slično, a počesto je i hibrid dvije ili više vrsta topologija. Dakle, da budemo direktni, razmotrit ćemo kako to mrežna topologija može utjecati na prostorno planiranje razvoja Sarajeva.
Najvjerovatnije da je sadašnja mrežna topologija imala svoju preteču u sistemu veze bivše JNA, koja je očigledno bila raspoređena zvjezdasto, gdje je u centru bila Kasarna maršala Tita, jedna od dvije najveće kasarne u bivšoj Jugoslaviji, a odatle su bili u prsten oko Sarajeva raspoređeni objekti: „Bosut“ na Debelom brdu, Zmajevac, Faletići, Butila, Lukavica… Sarajevo je u bivšoj Jugoslaviji bilo grad s najvećim brojem kasarni. Veze su, najvjerovatnije, bile radiorelejne.
Drugi faktor naslijeđen u ovom pogledu jesu objekti BH Telekoma, prije rata PTT-a BiH. Oni su, po svemu sudeći, još prije rata bili razmješteni mrežnom topologijom tipa linije.
Ova naslijeđena mrežna topologija utjecala je na stvaranje hibridne mrežne topologije koja je svoj razvoj u poslijeratnom periodu usmjerila na stvaranje tzv. magistrala. Tako je na području Starog Grada u Sarajevu prisutna mrežna topologija zvjezdastog oblika, koja čini sjecište dvije magistrale, od kojih jedna ide kroz samo gradsko urbano jezgro, čiju sabirnicu čine objekti naizmjenično raspoređeni s jedne i druge obale Miljacke, te se ova magistrala proteže i do općine Hadžići. Druga magistrala ide preko sjevernog oboda Sarajeva, preko Vogošće, Ilijaša, pa sve do Breze. Zanimljivo je uočiti da područje Poljina čini neku vrstu najviše kote u sjecištu ovih magistrala.
Ugovor Rijaseta i BH Telecoma
Prije nego počnemo pojedinačno nabrajati neke od objekata tog linearnog rasporeda, koji se nalaze pod pravim uglovima od 45, 90 ili 180 stepeni, napomenut ćemo da je Rijaset IZ još 2010. potpisao ugovor s BH Telekomom o iznajmljivanju munara za bazne stanice. To je demantovano tako što je rečeno da su ugovore o ovome potpisivali lokalni organi IZ, a Rijaset to samo aminovao. No, praktično, to ništa ne mijenja. Postavljanje baznih stanica na munare džamija prvenstveno je urađeno na području Kantona Sarajevo.
Prva džamija na koju je postavljena bazna stanica bila je ona na Sedreniku. Zanimljivo je da je Rijaset u prostorije ove džamije premjestio magacin svoje izdavačke kuće El-Kalem, te da ovaj magacin osigurava zaštitarska tvrtka Glock security, premda je nejasno zašto je u današnjem vaktu potrebno fizički obezbjeđivati knjige. Munara ove džamije sa svojom baznom stanicom dominira i ima optičku vidljivost nad čitavom magistralom iznad užeg gradskog jezgra Sarajeva, a pogotovo nad vrhovima svih zgrada većih gabarita izgrađenih nakon rata.
Druga zanimljiva džamija sa stanovišta mrežne topologije munarā s baznom stanicom nalazi se na Soukbunaru na gradskoj obilaznici, među stanovništvom susjednih mahala poznata kao „vehabijska džamija“. Uporedo s pojavom bazne stanice, na ovoj munari tekla je i izgradnja objekta nikad završene kuće s garažom praktično u samom haremu džamije. Nejasno je kako je neko mogao dati odobrenje za građenje objekta tako blizu munare. U građevinskom smislu nedovršeni, ali ipak pokriveni objekat prilično je maskiran bilbordom i natpisom o njegovoj prodaji, a dobrim dijelom je u zemlji. Još zanimljiviji je položaj ove munare u odnosu na razne objekte u gradu. Optičku vidljivost ima nad Starim Gradom, izrazito dominira iznad Skenderije i odatle ostvaruje optičku vidljivost prema Koševu sve do stadiona Koševo, čiji stubovi za rasvjetu inače obiluju baznim stanicama. Najzanimljivija hipotenuza koja kreće od ove munare jeste prema Marijin-Dvoru. Naime, ukoliko stanete neposredno ispred zgrade institucija BiH, ugledat ćete ovu munaru kako s gotovo nevjerovatnom preciznošću gleda na zgradu institucija BiH nadvivši se po aritmetičkoj sredini zgrade Direkcija cesta, koja je staklena kocka. Ta linija se s geometrijskom preciznošću dalje nastavlja prema Ambasadi SAD-a. U posljednje vrijeme u ovu liniju se uključila i zgrada SCC-a, koja je također staklena, šupljih vertikala, a na njenom vrhu se pojavila i izvjesna infrastruktura vješto zaklonjena ogradama od pleksiglasa. Ta zgrada također posjeduje i više spratova ispod zemlje u uvjetima Faradejevog kafeza.
Na Bosmalu…
Pitanju džamija s baznim stanicama vratit ćemo se kasnije, a sad ćemo se opet vratiti objektima građenim ili adaptiranim kapitalom s kontraverznog malezijskog otoka Labuan.
Prije svega to je Bosmal, pompezno najavljivan kao najveća zgrada na Balkanu. Na vrhu jednog od dva nebodera-blizanca nalazi se veliki stakleni objekat, gdje se nalazi i jedan elektronički medij. Pod preciznim uglom od 45 stepeni ovaj objekat gleda na zgradu Suda i Tužilaštva BiH, u čijem se dvorištu, također s linearnom preciznošću u odnosu na Bosmal, nalazi i antenski stub sa baznom stanicom. Inače područje gradske longitudinale koja prolazi pokraj Bosmala na tom području obiluje baznim stanicama Telekoma, te postoji mogućnost da je tu došlo do odstupanja od mrežne topologije mobilne telefonije, te da je ona prilagođena sakupljačkoj i orijentirana prema Bosmalu. Već smo spominjali da je malezijskim kapitalom građeno više objekata u Sarajevu, kao i to da je malezijski kapital u svijetu i južnopacifičkom regionu često bio angažiran na izgradnji veoma markantnih objekata s antenama na vrhu i Faradejevim kafezima u dnu. Tako je i Malezijska džamija na Breki građena s garažama koje dijelom uranjaju u asfalt i kanalicom su spojene s munarom koja je sagrađena od stakla i drveta, dva materijala najpropusnija na elektromagnetno zračenje. Iako na prvi pogled izgleda zarobljeno među zgradama, ona stranom na kojoj su garaže ima odličan pogled ka objema magistralama mrežne topologije, kako prema stadionu na Koševu, te dalje prema Kobiljoj Glavi i Vogošći uklapajući se u tu liniju, tako i prema magistrali-sabirnici koja ide kroz urbano jezgro Sarajeva posmatrajući objekte s boka. U neposrednoj blizini nalazi se i kompleks bolnice Koševo. Ranije smo spominjali da je malezijskim kapitalom obnavljana i zgrada u kojoj je danas smješten OHR, kao i nedaleko od nje zgrada u kojoj su Ured ombudsmena i holandska ambasada. Istina, prije useljavanja institucija vrši se kontradiverzioni postupak, ali on ne mora biti stoprocentno uspješan.
Kada je upotreba vjerskih objekata za ovakvu svrhu u pitanju, napomenut ćemo činjenicu da je u jeku pometnje izazvane objavljivanjem knjige „Čuvari Jugoslavije“, Rijaset IZ na svojoj 10. redovnoj sjednici, održanoj 23. marta 2005. osim amnestije za brojne vjerske službenike spomenute u famoznoj knjizi, donio i odluku o formiranju nove službe koja će se zvati Biro ili Centar za statistiku i informacije. Za koordinatora te službe, koji je dobio i zaduženje izrade elaborata o osnivanju i radu te službe imenovan je Zijad-ef. Ljevaković, tada direktor Gazi Husrev-begove medrese, a sada savjetnik reisul-uleme. Tada je donesena i odluka da se svi zaposleni u IZ pismeno izjasne o tome da li imaju iskustvo u obavještajnom radu i to dostave novoformiranoj službi. Donesene su i odluke o izradi internih akata kojima se praktično rad institucija IZ-a konspirira, što je neprimjereno za jednu vjersku instituciju koja ima javan karakter. Stoga su ovakvi interni akti morali sačekati na svoje donošenje tek mandat novog reisul-uleme, a i spomenuti biro ili centar nije zvanično institucionaliziran, ali postoje jake indicije da postoji i djeluje. Do 2010, kada je počelo postavljanje baznih stanica na munare džamija, građene su nove i najčešće gabaritima markantne džamije čiji je oblik munara neobičan: četvrtast ili od materijala propusnih na elektromagnetna zračenja i sl. A i bazne stanice su postavljane opet na džamije novije izrade i nikad na starije. Primopredajni elementi baznih stanica maskiraju se kao kandilji, a radiorelejne veze kao zvučnici. To se najbolje primjećuje na džamiji na Merhemića trgu na Ciglanama, čija je munara u obliku pravougaonika, te s antenom na vrhu liči na džinovski radioaparat.
I magistrala-sabirnica koja vodi prema Srednjoj Bosni počinje od Breke i Koševa, ide preko džamije s baznom stanicom u Šipu, znatno ustakljenom Adil-begovom džamijom na Kobiljoj Glavu, izrazito dominantnom iznad Sarajeva, čak i džamijom koja ima potpuno staklenu munaru na ulazu u Vogošću, staklenim zgradama s elektronskim medijima na gornjim spratovima, obiljem baznih stanica i antenskih stubova s njima u Vogošći. Također, i općina Ilijaš ima munare s neobičnim izgledom. Munara džamije u Starom Ilijašu ima krov u obliku feritne antene koja na vrhu prelazi u štapnu, dok joj je dio od šerefeta do krova od nekog prozirnog materijala. Sami centar Breze čine objekti džamije sa znatno ustakljenom munarom u čijem neposrednom susjedstvu je i zgrada Telekoma s velikom antenom, kao i policijska stanica sa svojim antenama, čineći tako lijepo aranžiran šumarak antena. Munara s baznim stanicama ima još i u Krivoglavcima i Lješevu.
Elektronički nadzor
Na području Istočnog Sarajeva znatno je manji broj objekata nego u Sarajevu, te je, stoga, i prisustvo objekata pogodnih za ovakvu vrstu djelatnosti uočljivije. Takvi objekti su na području Lukavice uglavnom jednoobrazni u obliku klasičnih staklenih kocki. Naprimjer, objekat Vodovoda i kanalizacije odmah preko puta sjedišta SIPA-e, zgrada u kojoj je bila smještena APIK, a posebno velika staklena zgrada iza leđa prodajnog centra Tropik, u čijem neposrednom susjedstvu se nalazi i policijska stanica Istočna Ilidža. Ta zgrada očigledno ima i status štićenog objekta. U pravcu aerodroma Butmir nalazi se još jedna staklena kocka u vidu visokoškolske ustanove. Mrežna topologija na tom arealu je zvjezdasta, orijentirana ka PTT tornju na vrhu Trebevića. Od pojedinačnih linija najuočljivija je linija koja od tornja na Trebeviću vodi preko sredine staklenog objekta kod Tropika, a zatim po sredini zatvorskog kompleksa Kula, odakle se s istom linearnom preciznošću pruža prema Krteljima, području gdje je smještena baza NATO pakta. Objekat u kojem je smještena SIPA je naprosto opkoljen s tri strane objektima pogodnim za elektronički nadzor. Sa sjeverne strane neposredno nad tri skoro spojena staklena objekta: jednog poslovnog, objekta VIK-a i Sarajevogasa Istočno Sarajevo – izdiže se po sredini ovih objekata antenski stub s baznom stanicom koja se očituje kao „Lukavica“. S istočne strane nalazi se staklena kocka Zavoda za udžbenike, preko koje se geometrijskom preciznošću mogu ugledati tri bazne stanice na zgradi Pošte, koje se očituju kao „Naselje“. I s južne strane u neposrednoj blizini je antenski stub s baznim stanicama. Pa ipak su i ovi objekti svojom mrežnom topologijom istovremeno usmjereni prema Krteljima.
Područje Krtelja opservirano je, očigledno, s podjednakom znatiželjom i sa federalne strane. Osim staklenih objekata oko Aerodroma sličnih onim s druge strane entitetske linije, pažnju privlače i munare Džamije kralja Fahda na Ali-pašinom polju, koje su do šerefeta četvrtaste, no još nije potpuno jasno od kakvog su materijala pravljene i koliko je taj materijal propustan za elektromagnetno zračenje. Dio minareta koji je četvrtastog oblika je visine oko četrdeset metara, što je visina prosječnog antenskog stuba. Od tog objekta se niz ulicu Branislava Nušića pruža svojevrsna pukotina među objektima koja zamalo omogućava optičku vidljivost s Aerodromom. No, niski individualni stambeni objekti na kraju te trase ne mogu stvarati pojavu difrakcije radiovalova.
Također, oblik minareta Istiklal-džamije na Otoci ne krije svoju sličnost s oblikom antenskih stubova, samo je u pitanju materijal od kojeg je građen. Dolaskom Huseina Kavazovića za reisul-ulemu i postavljanjem na mjesto direktora Uprave za pravne i administrativne poslove Ismaila Smajlovića, zeta sadašnjeg tuzlanskog muftije, kao i Smajlovićevog brata za vozača reisul-uleme, dotadašnji Centar islamske arhitekture biva raspušten od strane ovog režimskog namještenika, šefica Centra otjerana iz službe i dospjela na Biro za zapošljavanje, a podaci o materijalima od kojih su građeni islamski vjerski objekti nakon rata čiji su arhitektonski oblici neobični, bivaju, najvjerovatnije, uništeni.
Mrežna topologija ovakvih objekata najzanimljivija je na području Starog Grada i dijela općine Centar. Tu se izdvaja jedna linija s nevjerovatnom preciznošću povučena među inače gusto nabijenim objektima u ovom dijelu Grada. Ona počinje od jugoistočnog ugla napuštene Jajce kasarne, spušta se na sjeverni ugao nezavršene zgrade Rezidencije reisul-uleme na Kovačima, zatim naniže do male kupole zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke, na čijem krovnom dijelu je smješten Radio BIR. Odatle gledajući, kao nišan na pušci raspoređeni su objekti BBI centra – na čijem vrhu je također poznati TV medij čiju matičnu kuću je egipatska vlada u više navrata optuživala za prisluškivanje i obavještajni rad – u odnosu na staklene blizance UNITIC-a. Između njih se ukazuje novo sjedište BH Telekoma iznad Ambasade SAD-a. Ne treba posebno napominjati da je direktor projekata gradnje kako BBI-centra tako i zgrade GHb Biblioteke bio Bakir Izetbegović. O objektu GHb Biblioteke još ćemo govoriti. Zanimljivo je postaviti pitanje obnove blizanaca UNITIC-a nakon rata, gdje je oko sastava stakala ovih zgrada prijeratni konstruktor vodio i sudski spor s kuvajtskim investitorom. Sud je ipak presudio u korist Kuvajćana. Međutim, da li je ostalo u dubokoj pozadini pitanje propusnosti stakala na elektromagnetno zračenje, niko još nije postavio pitanje. Također, ta linija objekata s preciznošću se dalje naslanja na bivše sjedište BH Telekoma na Dolac Malti, objekat koji se spominje u naznačenoj predstavci službenika BH Telekoma, koji je ujedno posljednjih godina i sjedište lista Stav i web portala Faktor.ba, koji su u vlasništvu turske medijske kuće Simurg media, a bliski osobama koje se spominju u predstavci službenika BH Telekoma kao korisnici podataka. Dalje se nadovezuje tom linijom i Telekom inžinjering, također spomenut u predstavci.
Naprimjer, u Kiseljaku je na krstu crkve iznad tog grada uočljiv dipol, a veliki stakleni kompleks objekta Tibra u samom gradu ima međuspratove koje kontrolira Ipon security, zaštitarska tvrtka za koju je otprilike u isto vrijeme kad je objavljen materijal predstavke o BH Telekomu objavljeno da je produžena ruka obavještajnih službi susjedne Republike Hrvatske, tadašnje SOA-e, u vrijeme kad je bila aktuelna afera oko Hypo-banke, koju je obično osiguravala ova zaštitarska agencija.
(https://groups.google.com/forum/#!topic/cro-news/pOIekds5usQ)
S tim u vezi, sva vjerska obilježja u obliku krstova na sinklinalama u našoj zemlji postaju zanimljiva tim prije jer sama po sebi imaju oblik antene. No, vratimo se našoj temi koja govori o utjecaju mrežne topologije sistema nadzora na prostorno planiranje razvoja Sarajeva.
Kada posmatramo visoke objekte ili objekte koji se nalaze na uzvišenjima, a odgovaraju rasporedu mrežne topologije tzv. sakupljačkog karaktera, onda uočavamo da oni sa svojih vrhova, budući da su viši od drugih zgrada, ostvaruju međusobnu optičku vidljivost. Kako sakupljačka mrežna topologija čini sistem trouglova, dobija se svojevrstan radijalni raspored visokih zgrada, koji je, zapravo, najbolja brana protočnosti zračnih masa kroz sarajevsku kotlinu, budući da radijalni raspored ulica čini da se umrtvi strujanje zraka kroz grad.
Elektronička UDBA
Zanimljiv je i konzorcij kompanija koje se bave gradnjom ovakvih objekata. Tu dominiraju tri kompanije: ANS drive, Butmir i Unigradnja. Vlasnici građevinskih tvrtki Butmir i Unigradnja su u srodstvu s rahmetli Adilom Zulfikarpašićem, s kojim je u srodstvu i Hasan Čengić. Direktor Unigradnje u vrijeme gradnje ovih objekata bio je zet vlasnika ove kompanije. Vlasnik Unigradnje je u međuvremenu preselio na ahiret. Tadašnji direktor Unigradnje je u srodstvu s Tarikom Čaršimamovićem, za vrijeme čijeg direktorovanja BH Telekomom je ova javna telekomunikacijska tvrtka pretvorena u elektroničku UDBU. Kompanija ANS drive je u vlasništvu nekadašnjih generala Armije BiH s generalom Vahidom Karavelićem na čelu. Butmir i ANS drive imaju sjedišta u neposrednom susjedstvu na Butmirskoj cesti. Kod gradnje ovakvih objekata obično je enterijere radio ANS drive. Gradnja enterijera je dio građevinskih zahvata koji su najvažniji za eventualno maskiranje elemenata prislušnih sistema.
Doista se nije u povijesti dogodilo toliko udara gromova u munare džamija kao zadnjih godina. Jasno je da je to izazvano prisustvom određene elektronike u njima koja nikad prije tu nije bila prisutna, a moguće i nedostatkom gromobrana ako su na njihovim mjestima antene maskirane kao gromobrani. Još je u sjećanju nedavni požar koji je nakon udara groma spalio džamiju u Žepču.
U ovu problematiku se nesretno involviralo i zdravstvo. Zdravstveni sistem u Sarajevu je pred kolapsom. Osim sveprisutnog problema stvaranja medicine za bogate, što se ističe u prvom planu, u pozadini ostaje krupno pitanje objekata zdravstvenih ustanova kojih u Sarajevu ima mnogo, a pogodni su, zbog svoje infrastrukture, za ovakvu djelatnost nadzora. Objekat DIP-a u okviru kompleksa Kliničkog centra ne samo da je zgrada velikih gabarita i da se odlično uklapa u mrežnu topologiju s drugim objektima pogodnim za to, nego ima i dosta međuspratova s velikom infrastrukturom koji su dovoljne visine za kretanje ljudi. Štaviše, uvjeti Faradejevog kafeza u ovoj zgradi postoje skoro do trećeg sprata, a postoji i podzemni dio koji vodi do tunela ispod kompleksa Centra. Objekat je također gradio Butmir, koji i sada izvodi radove u Kliničkom centru. Objekat Opće bolnice Nakaš je pogotovo pogodan ne samo zbog svog položaja na Marijin-Dvoru, blizine zgrada OHR-a, američke i britanske ambasade, British Councila, CIN-a itd., nego što ionako potječe od nekadašnje Vojne bolnice, gdje je određenu infrastrukturu vjerovatno koristila JNA. Stoga je pokušaj da se ova bolnica zatvori, te njen objekat ustupi Federalnoj vladi, motiviran time da se „obavještajna parastruktura“, kako je nazvao insajder iz BH Telekoma, domogne prije svega objekta ove bolnice. Treći objekat koji je pod udarom jeste Studentska poliklinika. Nedavno je Kantonalni parlament u Sarajevu pod nečijim pritiskom donio odluku o zatvaranju ove zdravstvene ustanove. Zgrada Studentske poliklinike nalazi se na Koševu, neposredno do groblja Lav i ispod Kliničkog centra. Građena je u vrijeme socijalizma, kad su izgrađivani objekti koji su morali zadovoljavati određene kriterije vezane za sistem tadašnje općenarodne odbrane. Položaj zgrade uklapa se u mrežnu topologiju sa sjecištem opisanih magistrala i ima naročito dobar pogled na Poljine, koje su najviša kota mrežne topologije namijenjene za elektronski nadzor grada. Tavan zgrade je staklen, a u podzemnom dijelu ima i atomsko sklonište, koje je u Faradejevom kafezu.
No, za kraj ostavimo trenutno možda najkontraverzniji i najtajnovitiji građevinski kompleks u Sarajevu. On se uklapa u sami centar zvjezdaste mrežne topologije prisutne na području sarajevskog Starog Grada, gdje je, kao što smo rekli, prisutno sjecište dvije magistrale-sabirnice iznad sarajevskog i manjih dijelova susjednih kantona. To je kompleks koji čine novootvorena zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke s postojećom zgradom Gazi Husrev-begove medrese, te dvorištem u kojem je hanikah. Trenutno se vode pregovori o otkupu jedne nekretnine koja se nalazi na spoju ove dvije zgrade pokraj tramvajskih šina. Zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke građena je dugo vremena. Direktor projekta bio je Bakir Izetbegović. Investitor je bila Država Katar, inače i sama bliska malezijskom kapitalu. Pa ipak gradnja nije išla baš tako glatko. Katarski investitor je u više navrata obustavljao finansiranje projekta zbog odstupanja od namjene i arhitektonske zamisli. Najduži zastoj nastao je kada je odlučeno da se gradi toplovod između Medrese i Biblioteke, koji bi se radio prokopavanjem. Taj dio projekta, koji nije bio ranije planiran, ipak je urađen uz pomoć kapitala iz Malezije. Ostat će velika nepoznanica da li je prilikom prokopavanja ovog dijela infrastrukture usput prokopan još kakav prolaz nepoznat javnosti. Sumnju u takvo nešto pobudio je i prije pola godine otkriveni tunel ispod jedne privatne škole u vlasništvu organizacije FETO u Izmiru. S organizacijom FETO Rijaset IZ je tijesno sarađivao godinama. Zgrada Biblioteke obiluje infrastrukturom, izuzev nekih nosivih dijelova, sva je šuplja, te građena od armaturne mreže i obloga od rigipsa. Ispod zemlje se nalazi arhiv koji je u Faradejevom kafezu. U izobilju infrastrukture najveća nepoznanica je mala kupola na sjeverozapadnom dijelu zgrade. Izvana izgleda kao gromobran, iznutra predstavlja čajnu kuhinju koja se ne koristi. Ispod ove kupole vode vertikale s raznom infrastrukturom i kablovima. Budući da projektanti, iako zvanično muslimani-vjernici, nisu predvidjeli u zgradi nikakvu prostoriju za obavljanje dnevnih namaza, radnici su upravo u neposrednoj blizini kupole organizirali jedan prostor kao mesdžid. No ovaj džemat brzo su rastjerali pretpostavljeni. Na tom dijelu je kasnije useljen Radio BIR, dakle elektronički medij. Planira se da se u garaži Biblioteke neposredno iznad arhiva, koji je u Faradejevom kafezu, pravi studio Televizije BIR. Općenito se planira da se u ovu zgradu osim elektroničkih medija usele i novoformirane uprave, osnovane po ugledu na turski Dijanet, koji je, kao što je to već u javnost procurilo, pretvoren iz vjerske institucije u obavještajnu službu. Misterioznost ove zgrade podgrijava i upotreba skupog i moćnog videonadzornog sistema koji se koristi nezakonito bez izrađenih internih akata o njegovoj upotrebi. Prostor arhiva, iako bi videonadzor morao biti najviše upotrebljavan za njegovu zaštitu, uopće nije pokriven zaštitnim kamerama. Kamera na portirnici tzv. Reisovog krila zgrade postavljena je u mrtvi ugao prema vratima garaže, tako da se iz garaže može ući u podzemni dio zgrade neprimijećeno. Danas već jedinstveni kompleks kojeg čine zgrade Biblioteke i Medrese samo čeka potpisivanje sporazuma između IZ i države, kreiranog u uskom krugu vrha vladajuće partije, te da definitivno postane bošnjački Vatikan.
Kad pogledamo stalna poskupljenja telekom-usluga u našoj zemlji u vremenu kad te iste usluge na globalnom nivou bivaju sve jeftinije i pristupačnije, onda objašnjenje za takvu disproporciju možemo naći jedino u tome da u sistemu domaćih telekom-operatera postoji neko kancerogeno tkivo koje za svoje potrebe troši sredstva i resurse ovih javnih operatera. Time predstavka insajdera iz BH Telekoma iz 2009. dobija još jednu potvrdu.
Kroz historiju se prostornim planiranjem utjecalo na zaštitu čovjeka od prirode, zaštitu prirode od čovjeka, ali i zaštitu čovjeka od čovjeka. Ovo je prvi put da se prostorno planiranje koristi za ugrožavanje čovjeka od čovjeka. I dok ovo pišemo, već je u planu gradnja novih tornjeva, prosto da čovjek pomisli da u Sarajevu niču tornjevi kao gljive poslije kiše.
(TBT)