Piše: Nicholas Kristof, thebosniatimes.ba
Od kada je Eva gricnula jabuku u Rajskom vrtu, Bog je grub prema ženama. Ili, preciznije, muškarci koji tvrde da govore u njegovo ime, rutinski su nipodaštavali i diskriminisali žene. Muške vjerske vođe proglasile su menstruaciju nečistim ritualom i u Deuteronomiji (peta knjiga Biblije) savjetovali da ako djevojka prve bračne noći ne prokrvari, muškarci iz njenog grada treba da je kamenuju nasmrt.
Sveti Pavle naređuje ženama da budu “podređene” i dodaje da je “sramota da žena govori u crkvi”. (Neki stručnjaci smatraju da Pavle nije napisao ove riječi već da su one dodate kasnije). Vjekovima je bilo u redu da žene budu mučenice (ili da ih spale kao vještice), ali nisu mogle da postanu sveštenice, rabinke ili propovjednice.
Revolucija se sada dešava u svijetu. Za svega nekoliko decenija žene su postale dominantne u sjemeništima i školama za rabine i sve više staju na čelo svojih vjerskih zajednica.
“Pred nama se dešava dramatična promjena. Meni se čini velika poput protestantske reformacije”, kaže prečasna Serena Jones, prva žena predsjednik njujorške Unije teoloških sjemeništa, gdje gotovo 60% učenika čine žene.
“Došao je novi dan razumijevanja ko je bio Bog”, dodaje ona. “Kada ljudi koji predstavljaju Boga, koji ga čine prisutnim, imaju ženska tijela, to neizbježno povlači promjene u načinu gledanja na Boga.”
Dr Serena Jones tvrdi da će tokom vremena žene dominirati na čelu vjerskih zajednica i da će preoblikovati naše viđenje Boga od strogog oca ka više majčinskom njegovatelju i vidaru.
Ogroman jaz i dalje postoji, naročito u katoličkoj, evangelističkoj i mormonskoj crkvi i u ortodoksnim sinagogama. Žene koje uče da postanu sveštenice ili rabini dijele svoje #MeToo priče o seksualnom zlostavljanju i ogromnim razlikama u plati.
Vjerska novinska služba je 2015. izračunala da većina žena privrženih vjeri pripada crkvi koja im generalno brani da postanu vjerske vođe.
Sramota je da smo milenijumima davali diskriminaciji žena božansko opravdanje i insistirali na tome da je nejednakost zapravo sveta. Ali kao što je vjera nekada pravdala ropstvo i kasnije inspirisala abolicioniste, tako i sada evoluira iz shvatanja da žene treba ograničavati do toga da ih treba osnaživati.
Kada par ima problem sa vjernošću ili kada muškarac tuče ženu, često su žene pastori ili rabini te koje ih savjetuju. Da li će glasnik promijeniti poruku? Ne u svakom slučaju, ali žene zaista u vjersko vođstvo uključuju i svoje viđenje stvari. Ruth Messinger, predsjednica Američko-jevrejske svjetske službe, kaže da su žene u vjerskim humanitarnim grupama sklonije da se pozabave osnaživanjem djevojaka i rodnim nasiljem.
Možda će s vremenom postati manje prirodno da se o Bogu razmišlja kao o “njemu”. Već sada rekonstrukcionistički judaizam – gdje 63% novih rabina od 1998. godine čine žene – o Bogu govori rodno neutralnim jezikom ili kao o “njoj”.
Postoji legenda u progresivnom judaizmu da je nekada davno jedan muškarac tvrdio da ženama nije mjesto u sinagogi kao što ni pomorandži nije mjesto na Seder večeri. Zbog toga danas kada slave Pesah, neke porodice uključuju i pomorandže u večeru.
Rabin Emily Barton, koja predsjedava sinagogi u De Mojnu, u Ajovi, kaže da njena pastva nema problema sa time što je ona žena i lezbejka. Ali kaže da njoj smetaju dijelovi u Bibliji koji su homofobični i mizogeni. “Ako bih davala savjet ženama koje žele da postanu sveštenice, rekla bih im da treba da se pomire sa time da će im ponekad biti neprijatno jer će uvijek postojati neke stvari u njihovoj vjeri zbog kojih će se osjećati neprijatno”, rekla je. “Ponekad jednostavno morate da živite sa neprijatnošću.”
Sveštenice mogu da u Bibliji iskopaju mnogo snažnih žena i citata o jednakosti. Jedan drevni izraelski vođa bila je žena, Debora (Knjiga o sudijama 4-5), a Ester je spasila Jevreje od Persijanaca. U Novom zavjetu prvi svjedoci vaskrsnuća bile su žene.
A ko je jedina osoba koja može da pobijedi Isusa u debati? Odgovor je neimenovana blaga žena. I Marko (7:24-30) i Mateja (15:21-28) pričaju o tome kako je prišla Isusu i zamolila ga da joj iscijeli kćerku.
Isus ju je isprva odbio rekavši da on pomaže samo svojim Jevrejima. “Nije lijepo uzeti dječji hljeb i baciti ga psima”, rekao joj je on. (Nazvati nekoga psom bilo je teška uvreda.)
Žena mu odgovori: “Da, Gospode; ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeze njihovih gospodara.”
Isus je onda pohvalio njenu “veliku vjeru” i izliječio joj kćerku.
(TBT, The New York Times)
