ANALITIKA
Libijski dokumenti izneseni tokom saslušanja Abdul Hakima
Belhaja postavljaju nova pitanja o tome šta je Tony Blair znao o operacijama izručenja
FOTO: Tony Blair, Muammar Gaddafi (AFP)
Šef britanske obavještajne agencije MI6 Richard Dearlove predvodio
je utjecajnu delegaciju u razgovorima o bliskoj suradnji s libijskim liderom
Muammarom Gaddafijem i njegovim šefovima za sigurnost nedugo prije otmice i
mučenja dvaju istaknutih libijskih disidenata, stoji u britanskim sudskim
dokumentima.
Dokumenti također navode da je lično Gaddafi postavio niz određenih
pitanja s tadašnjim britanskim premijerom Tonyjem Blairom, te se dalje nameće
pitanje o tome koliko je on znao o tajnim operacijama otmice 2004. godine.
Dokumenti, izneseni na londonskom vrhovnom sudu u
ponedjeljak, pružaju zapanjujuće nove dokaze o bliskom odnosu između visokih
dužnosnika britanske obavještajne službe i njihovih libijskih kolega.
Saslušanje od ponedjeljka je najnovije u dugotrajnom sporu britanskih
vladinih agencija i Abdul Hakima Belhaja, libijskog disidenta i istaknutog
člana Libijske islamske borbene grupe.
U zajedničkoj operaciji CIA-MI6 2004. Belhaj i njegova
trudna supruga Fatima Bouchar uhvaćeni su u Maleziji i tajnim letom prebačeni u
Tripoli gdje su smješteni u samicu i zlostavljani.
Operacija je prvi put izašla na vidjelo u dokumentima
pronađenim u uredima Gaddafijevog šefa tajne službe Mousse Kousse tokom
Libijske revolucije 2011. u kojoj je Gaddafi svrgnut i ubijen.
Dokumenti, s nekim imenima izostavljenim, navode da se Gaddafijeva
Organizacija za vanjsku sigurnost (ESO) 2003. godine žalila na nedostatak suradnje
s Britancima oko izručenja zbog pravnih problema.
Sastanak u Tripoliju
Priloženi dokumenti uključuju kopije ESO-ovih dopisa na
arapskom jeziku i engleskom prijevodu.
U njima stoji: “U oktobru ili nekad u to vrijeme 2003.
pukovnik Gaddafi je napisao pismo Tonyju Blairu s pet određenih zahtjeva za Veliku
Britaniju u zamjenu za razoružanje”.
To je bilo u vrijeme kada je Gaddafi pristao okončati svoj
program nuklearnog i hemijskog oružja. U dokumentima nije navedeno koji su
tačno zahtjevi u pitanju.
Navode da su “u februaru 2004. najviši dužnosnici MI6,
uključujući i Sir Richarda Dearlovea, otputovali u Tripoli kako bi razmotrili
suradnju s puk. Gaddafijem u vezi s disidentima”, sugerirajući kako je
Dearlove lično izvijestio bivšeg libijskog vođu.
Nadalje stoji: “Svrha posjete bio je razgovor o ‘praćenju
opasnih članova i razmjeni informacija o njima’. MI6 je Gaddafiju predstavio
nužnost direktne suradnje između Libije i Velike Britanije”.
Dokumenti se također odnose na sastanak dužnosnika vanjskih
poslova i člana Blairova ureda “odmah nakon što je MI6 podnio izvještaj Gaddafiju”.
Među dokumentima pronađenim u Tripoliju je i poruka (od 18. marta
2004) Marka Allena, tadašnjeg šefa odjela za borbu ptoiv terorizma u MI6, za
Moussu Koussu.
Poruka je glasila: “Čestitam Vam na sigurnom dolasku
Abu Abd Allaha Sadiqa [Abdul-Hakima Belhaja]. To je bilo najmanje što smo mogli
učiniti za vas i za Libiju u znak izvanrednog odnosa koji smo izgradili tokom
godina. Jako mi je drago. Zahvalan sam Vam na pomoći funkcioneru kojeg smo
poslali prošlu sedmicu.”
Sami al-Saadi, koji je također uhvaćen sa svojom porodicom u
zajedničkoj operaciji CIA-e i MI6, prihvatio je kompenzaciju od britanske vlade
u iznosu od 2,2 miliona funti.
Borba za izvinjenje
Belhaj je odlučio nastaviti borbu, zahtijevajući izvinjenje.
Saslušanje od ponedjeljka je njegov najnoviji pokušaj da dobije izvinjenje bez obzira na sve više dokaza o britanskoj ulozi
u njegovom tajnom izručenju Tripoliju.
Izvori MI5 i MI6 izjavili su kako je njihov cilj u suradnji
s Gaddafijem bio pratiti “ekstremiste” u Velikoj Britaniji kao i u
Libiji. Neki britanski dužnosnici kazali su da se Gaddafi obavezao da niko, ko
bude otet zahvaljujući njihovoj suradnji, neće biti mučen.
Britanska Kraljevska tužilačka služba (CPS) je 2015.
odlučila je da neće teretiti MI6, Allena, niti Jacka Strawa, ministra vanjskih
poslova u vrijeme operacije izručenja.
Iz Službe su kazali: “Dužnosnici iz Velike Britanije
nisu direktno fizički zadržali, premjestili ili zlostavljali navodne žrtve,
niti je osumnjičeni bio povezan s početnim fizičkim pritvorom ni jednog od
muškaraca [Belhaja i Saadija] ili njihovih porodica”.
No, izjava CPS-a dodaje: “Nakon pažljivog
preispitivanja, CPS je zaključio da postoji dovoljno dokaza koji podupiru
tvrdnju da je osumnjičeni bio u komunikaciji s pojedincima iz inozemstva
odgovornih za pritvaranje i premještanje porodica Belhaj i Saadi; da je odao
aspekte onoga što se događalo drugima unutar ove zemlje.”
Britanska vlada sada se bori s Belhajovim pokušajima da navede
CPS da otkrije razloge njihove odluke da se osumnjičeni ne tereti.
Cori Crider iz organizacije za ljudska prava Reprieve, koja
zastupa Belhaja, izjavila je u ponedjeljak kako novi dokazi nameću pitanja o
tome koliko su Blair i njegov ured bili upoznati s operacijama otmice.
“Je li Gaddafi zamolio Blaira da mu pomogne u otkrivanju
disidenata? Zašto je Broj 10 poslao izaslanika u susret libijskim špijunima
samo nekoliko sedmica prije otmice? Šta se doista dogodilo u Dearloveovoj
izrežiranoj prezentaciji Gaddafiju? Na suđenju bi se Teflon Tony, Jack Straw i
drugi iz samog centra vlade mogli naći u
prilično nezavidnoj poziciji”, kazala je Crider.
Straw i Allen od početka odbacuju optužbe. Kad su libijska
izručenja tek izašla na vidjelo, Straw je izjavio: “Nijedan ministar
vanjskih poslova ne može znati sve detalje onoga što njegova obavještajna
služba radi u bilo kojem trenutku”.
Vladini dužnosnici, pod uvjetom anonimnosti, izjavili su
kako je MI6 vodio “službenu politiku vlade”.
Blair je kazao da se “uopće ne sjeća” Belhajovog
izručenja.
Dearlove je rekao: “To je bila politička odluka, nakon znatnog
razoružanja Libije, kako bi vlada surađivala s Libijom oko islamističkog
terorizma. Cijeli je taj odnos bio ozbiljna kalkulacija o tome gdje je u svemu
tome bio naš nacionalni interes.”
(TBT, MEE)