KOLUMNA
Svaki, ama baš svaki, režim je priređivao montirane
političke procese koji su rezultirali progonima i političkim zastrašivanjem
Bošnjaka, tako da su generacije i generacije mladih Bošnjaka imale razloga za
strah i frustracije kad je politička sudbina njih i njihovog naroda u pitanju
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Oslobađajuća presuda u sudskom procesu protiv Nasera
Keljmendija za ubistvo Ramiza Delalića Ćele naišla je na sasvim očekivani eho u
Sarajevu. Na nju je, što je razumljivo, prvi reagirao Fahrudin Radončić, kao
lider SBB-a, saopćenjem koje se nije svidjelo SDA-u, te su mu oni uzvratitili
saopćenjem itd.
Nema pomirenja, ali ima li primirja?!
Pošto su se tužioci više trudili dokazati Kljemendijevu
krivicu, a još više Radončićevu umiješanost i saučesništvo u ubistvu, u
prorežimskim medijima više nego na sudu opet su našli za shodno da u istim
medijima interpretiraju i komentiraju presudu na svoj propagandističko-populistički
način. Nažalost, to čine čak direktno preko SDA i na indirektan način govore
kroz usta samog Bakira Izetbegovića.
Sudeći po ovim reakcijama, medijski rat između Fahrudina
Radončića i Bakira Izetbegovića će se nastaviti i zaočekivati je da će biti
„mesa i orlu i gavranu“.
Da li je moguće taj
rat izbjeći? Jasno je da je nacija umorna i frustrirana od ovakvih medijskih
ratova i da bi se objema zaraćenim stranama to moglo „obiti o glavu“ na
izborima. Ali, toga, očito, nisu svjesni „ratnici“, a i ukoliko su i svjesni,
strah koji su posijali među svojim pristašama tjera ih da taj rat okončaju do istrebljenja
protivnika.
Ne, ne vjerujem da će više ikada doći do pomirenja
Izetbegovića i Radončića, ali je možda moguće napraviti primirje.
Svakako je Radončić sada u boljoj poziciji i on bi mogao
biti taj koji bi učinio mudriji korak. Ako bi uzeo pouku od narodne umotvorine
da se u zlu ne ponizi, niti se u dobru ne uznosi, takav korak će sigurno
učiniti.
Radončić je ovaj, očito politički motivirani proces, podnio
vrlo stoički. Zaista je po njega bilo traumatično i ponižavajuće ulaziti u
policijsku „crnu maricu“ sa lisicama na rukama, potom ući u zatvorsku ćeliju te
pojavljivati se na maratonskim ročištima svake srijede, čini mi se šezdesetak
puta. Prorežimski mediji su mu zlurado prognozirali psihički slom, jer su tako
izvještavali o njegovom zdravstvenom stanju pozivajući se na policijske izvore
itd. Sasvim je opravdano sumnjati i da su pakeri ovog montiranog hapšenja i pritvaranja
računali sa takvim zlogukim posljedicama po njegovo zdravlje i da im je i to
bio jedan od motiva i ciljeva montiranja procesa.
Ali sve je to politika i, na žalost, bar kad su bošnjački
lideri u pitanju, većina njih je doživjela dramatične životne situacije, a neki
od njih su imali i tragičan kraj i usud.
Zato je šteta da se nezavisni intelektualci nisu ozbiljnije
uključili i komentirali ovoj proces. Zar ih to nije moglo podsjetiti na gorko
iskustvo kroz koje je prošla većina bošnjačkih lidera u prošlom stoljeću. Svaki,
ama baš svaki, režim je tako priređivao montirane političke procese koji su
rezultirali progonima i političkim zastrašivanjem Bošnjaka tako da su generacije
i generacije mladih Bošnjaka imale razloga za strah i frustracije kad je politička
sudbina njih i njihovog naroda u pitanju. Posljednji takav proces je bio 1983.
godine, zar ne?! Ne znam da je iko uzeo povijesnu pouku iz ovog procesa iako su
njegove implikacije višestruko utjecale na postratne generacije Bošnjaka. U
ovom momentu je paradoksalno uočljivo da SDA, koja je nastala na harizmi žrtava
tog procesa, nije izvukla pouku i sama je sebi dopustila da se (po)služi
metodama komunističkih montera. Izgleda da ni Radončić nije uzeo pouku od Alije
Izetbegovića, koji se kao nacionalni lider iskalio upravo na tom procesu, da
nije dozvolio revanšizam prema svojim progoniteljima.
To zamjeram Aliji!
Pošto Radončić pledira da zasjedne u jednu od stolica Alije
Izetbegovića, ne bi mu bilo na odmet da ga krase neke njegove osobine poput
ove!
Time ne sugeriram da Radončić odustane da pravdu istjera na
čistac, ali to nek’ radi legalnim sudskim instancama, a ne propagandom i
medijskim obračunima. Čak mislim da je to veoma potrebno i da treba tužiti sve
one za koje sumnja da su mu napakirali ovaj proces i da traži milionske
odštete. Čak može i treba tužiti samog Bakira Izetbegovića zbog „komandne
odgovornosti“ jer je on bio čelni čovjek i politički moćnik u vrijeme
pokretanja tog montiranog procesa. Nije moguće da Bakir Izetbegović nije znao
za sve ovo, kako glumi nevinašce u medijima, a ako nije znao onda je to još
strašnije da vlada na takav način da mu njegovi kadrovi u ime njega, stranke pa
i naroda rade takve stvari! Jer, osobno zamjeram Aliji Izetbegoviću što nije
dozvolio da se obnovi montirani proces iz 1983. godine, što su neke žrtve tog
procesa tražile pa čak i same htjele tako nešto poduzeti a on ih je odvraćao od
toga. To je najveća moja sumnja na politiku Alije Izetbegovića da je šurovao sa
Udbom, da li samo iz straha (?!), ili se radilo o paktu. To je moje ključno
pitanje na koje još nisam našao odgovor iako sam mnogo tragao za tim. No, očito
je da je zbog te slabosti Alije Izetbegovića Udba preživjela i implentirala se
u ovaj, tako da kažem njegov, režim te da stoga imamo ponovljene montirane procese.
E, to mora prestati i stoga i pišem ovu kolumnu!
A šta ćemo sa političkim ubistvima? Očito je da SDA ima
problem sa tim i da je šurovala sa ratnom i poratnom mafijom te da se boji
otkrića njihovih zlodjela koja bi kompromitirala neke pojedince iz samog vrha
stranke. Jedino tako mogu razumjeti da su pribjegli tako vulgarnim metodama
obračuna sa protivnicima stvarajući od političkih protivnika neprijatelje. Ni
to Alija sebi nikad nije dopustio! Javno je apelirao da se od njegovih
političkih oponenanata ne prave neprijatelji, tako da ni ne očekujem da će se
Izetbegović mlađi moći otarasiti bivših KOS-ovaca pa i Udbaša, poput Fikreta
Muslimovića i braće Čampara koji su ga uvalili u sve ovo.
Drugi opozicioni
lideri, nažalost, drže se po strani kad je ova tema u pitanju. To govori o
njima, njihovoj političkoj kulturi pa čak i njihovim političkim ambicijama.
Stoga zasluženo tavore tu gdje jesu i ne vjerujem da mogu nešto ozbiljnije
uzdrmati ovaj režim koji je zabrazdio u nedopustivo opasne vode.
Podzemne udbaške vode koje su veoma nabujale u vrijeme
vladavine Bakira Izetbegovića prijete da se izliju i u njihove „avlije“, kao
što su se bile izlile u Radončićevu!
(TBT)