KULTURA
Svoj zadnji album “Tri pisma iz Sarajeva”
šezdesetsedmogodišnji je muzičar posvetio krhkome vjerskom skladu i svojem
rodnom gradu
FOTO: Bregović (Hina/AFP)
Za balkansku rock-zvijezdu Gorana Bregovića njegovo rodno
Sarajevo više je od grada. Sarajevo je “metafora” multikulturalnog
načina života koji se raspada kada započne vjerski sukob, kazao je u intervjuu
za francusku novinsku agenciju AFP.
“Sve ono što danas gledamo po Europi, najprije smo
vidjeli u Sarajevu. Susjed…, koji vam je danas dobar susjed, sutra puca na vas
jer ste druge vjere”, ispripovijedao je Bregović novinaru AFP-a u svojem
studiju u Beogradu.
“Sarajevo je oduvijek moja prva metafora. Danas to nije
samo ime grada, to je metafora našeg vremena”, naglašava.
Svoj zadnji album “Tri pisma iz Sarajeva” šezdesetsedmogodišnji
je muzičar posvetio krhkome vjerskom skladu i svojem rodnom gradu.
Prisjeća se priče o starome židovu koji svakoga dana
posljednjih 60 godina dolazi pred Zid plača i moli da se “prekine rat
između pripadnika različitih vjera”.
“Bog nam nije kazao kako živjeti zajedno. Jer… to je
nešto što moramo naučiti sami”, kaže Bregović.
Sizifov posao
Album će ove godine predstaviti na zahtjevnoj turneji na 130
pozornica diljem svijeta. Pratit će ga vjerni članovi njegova “Orkestra za
sprovode i vjenčanja”.
“Nisam od onih koji rade video-snimke za YouTube ili za
televiziju. Staromodan sam tip… Putujem svijetom i predstavljam pjesme sa
svojega albuma”, kaže uz širok osmijeh.
Na njegovu novom albumu nastupaju izraelski glazbenici Asaf
Avida i Riff Cohen, alžirska punk ikona Rachid Taha i španjolski pjevač Bebe.
Na albumu su i tri “komada” za violinu i orkestar.
“I violina je u mojim pjesmama svojevrsna
metafora”, objašnjava Bregović. “Svira se na tri različita načina:
onako kako je sviraju kršćani u klasičnoj glazbi, na “klezmer” način
ili onako kako je sviraju židovi i na orijentalni način poput muslimana.”
Gitarist Bregović slavan je postao sedamdesetih godina
prošlog stoljeća s bandom “Bijelo Dugme”, jednim od vodećih rock
sastava u bivšoj Jugoslaviji, podsjeća AFP.
U dokumentarnoj video snimci iz 1991., snimljenoj godinu
dana prije početka rata koju koristi kao najavu za novi album, govorio je o
mješavini glazbenih utjecaja u Sarajevu. Na snimci mladi Bregović sjedi usred
Sarajeva i govori o glazbi koja dolazi iz “crkava, katedrala,
džamija”. Kaže i kako bi bila šteta da se to jednoga dana izgubi.
Kaže i da isto “ponavlja u Pismima iz Sarajeva” te
dodaje da je riječ o Sizifovu poslu.
Složno Sarajevo danas je mit.
Sarajevo neće čuti
Bregovićeva pisma
Kad se Jugoslavija raspala Bregović je odbio zauzeti stranu.
“Moj otac je hrvatski katolik, majka pravoslavna
Srpkinja, a supruga muslimanka. Na koga je trebalo pucati? Na obitelj moje
supruge? Mojeg oca? Ili moje majke? Nisam nikoga mrzio. Samo sam bio
žalostan”, kaže Bregović.
Multikulturalnog Sarajeva više nema. Srbi su otišli u
istočne dijelove grada, brojni se Hrvati nikad nisu ni vratili, a bosanskih je
židova ostalo tek nekoliko stotina, govori Bregović.
“Teško je povjerovati da iz povijesti nismo ništa
naučili i da isti rat ponavljamo svakih pedeset godina”, kaže Bregović.
“Moj djed je bio vojnik, moj otac je bio vojnik, a ja sam, nasreću na
početku rata bio u Parizu.”
Kada nije na turnejama živi između Beograda, Sarajeva i
Pariza, javno iskazujući svoju dugovječnu ljubav za Balkan, “tešku
ljubav”, kako sam kaže.
No sretan je, ističe, jer njegove kćeri imaju francusko
državljanstvo i žive u Francuskoj, “normalnoj zemlji” s
“normalnim patriotizmom” u kojoj “se ne mora uvijek ratovati i
žrtvovati se”. “Ako ste domoljub na Balkanu…, to zahtijeva puno
toga…, ondje trebaju samo vojnike”.
Na popisu gradova njegove nove turneje nije Sarajevo.
(TBT)