TEME
Šta je to potrebno pa da od “najvećeg Bošnjaka” postanete
omiljeni bradati pomiritelj srpskog vožda Aleksandra Vučića?
FOTO: Cerić, Zukorlić (public)
Prošlo je 5 godina od osnivanja Svjetskog bošnjačkog
kongresa (SBK). Da li on postoji danas, sa sigurnošću ne zna ni njegov
predsjednik Mustafa Cerić. To mrtvorođenče, zapravo, nikada nije ni imalo neke
aktivnosti i rezultate. Ipak, uočljivo je da se Cerić više i ne predstavlja kao
predsjednik SBK-a. Uočljivo je i da ga sve manje ima u društvu njegovog
partnera Zukorlića, kojem je Cerić očito postao nepotrebni bagaž u novoj
prosrpskoj politici zavijenoj u celofan žrtvinog vapaja za pomirenje
Kada je, prije nešto više od pet godina, u Sarajevu osnovan
Svjetski bošnjački kongres od strane dvojca Zukorlić – Cerić, spektakularno je
najavljeno doba bošnjačkog preporoda s parolom “Bošnjaci dolaze”. Na osnivanju
je rečeno da je u Bošnjaka sve izgubilo ugled, da nam stranke nisu vjerodostojne,
da nemamo svoje akademije, institute, ustanove, kongrese. Bila je to, zapravo,
najava nadolazeće inflacije “bošnjačkih zmajeva od papira” s glamuroznim
nazivima i parolama. Od istih “bošnjačkih mesija” osnivane su u tim godinama
akademije, fondacije, kulturne zajednice, matice i ostale trice. U svima njima
centralno mjesto zauzimao je prefiks “bošnjačka”, jer, kako je tada istakao
Zukorlić, sve se to radi “s ciljem stvaranja pune slobode Bošnjaka u domovini i
dijaspori”.
Bit će potrebno svega pet godina pa da Zukorlić, nakon tzv.
koalicije “Derviš i smrt” s Aleksandrom Vučićem, u Novom Pazaru održi kongres
svoje Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka s jednim ciljem – protjerivanjem
riječi “bošnjačka” iz stranačkog imena. Ovog puta nije bilo Cerića, zamijenio
ga je masonski majstor 33. stepena Nenad Prokić, koji je poručio da Bosnu ne
može niko nikome u amanet ostavljati, pa, bezbeli, ni Alija Erdoğanu.
Šta je to potrebno pa da od “najvećeg Bošnjaka” postanete
omiljeni bradati pomiritelj Aleksandra Vučića? Potrebno je da sjednete u
beogradsku fotelju koja tvrdi bošnjački jezik pretvara u mehku spužvu žrtve
pomiritelja.
No, nešto je tu kontradiktorno. Zbog čega su Zukorlićeve
parole “za pomirenje” namijenjene samo srpskim političarima? I to ne svim. Samo
ovim na vlasti. Onima koji imaju moć i mehanizme. Prema njima je snishodljiv,
popustljiv i uviđajan. Ali, prema svojim rivalima u Sandžaku nije takav. Tu je
onaj stari okrutni Zukorlić s oštrom retorikom. I dalje među sandžačkim
Bošnjacima prebira izdajnike i označava ih na udarnim terminima televizije Pink
i Informera. Njima Zukorlić nikako ne može oprostiti. Oni su lično njega
povrijedili. No, on može oprostiti i pomiriti se u ime svih bošnjačkih žrtava,
svih osakaćenih i unesrećenih, sa Srbima, s Vučićem, Dačićem, Šešeljom. On je
sam sebi izdao taj certifikat.
I šta je tu sporno? Čovjek se mijenja. Naročito onaj na vlasti
i zarad vlasti. I sve je ovo za dobre poznavaoce prilika u Sandžaku logičan
slijed stvari. I sve bi možda bilo u domenu političarenja da nije uloge
Islamske zajednice u Srbiji. Ona je postala sredstvo u političkoj borbi Muamera
Zukorlića. Islamska zajednica u Sandžaku, kojom je nekada rukovodio Zukorlić, a
danas njom formalno-pravno rukovodi muftija Dudić, sve je manje vjerska
institucija, a sve više vjerski ogranak Zukorlićeve stranke. Jer, tu se više ne
zna ko je profesor u medresi, a ko odbornik SPP-a, ko je efendija, a ko čuvar
kutija u biračkom odboru, ko je novinar Glasa islama, a ko stranački portparol.
Na Kongresu novokrštene SPP bile su muftije, glavni imami i
imami, predsjednici Medžlisa, profesori FIN-a i medrese. Svi su se oglušili od
odluku Rijaseta u Sarajevu o stranačkoj neutralnosti. Zato u Sandžaku, umjesto
da Islamska zajednica ima i vjernike političare, intelektualce i biznismene kao
svoju podršku, na sceni je obrnuti proces u kojem stranke i političari imaju
svoje Islamske zajednice, svoje efendije i muftije. I nije tajna da Rijaset u
Sarajevu i reis nemaju nikakvog mehanizma da ovo zaustave. I oni su kao i Dudić
formalno-pravni subjekt. Riječ na papiru koja u stvarnosti ne znači ništa. Jer,
ostavka Zukorlića na mjesto muftije nije značila njegovo povlačenje iz Islamske
zajednice, bila je to samo predstava za Sarajevo i Rijaset. Suštinski je
Zukorlić i dalje muftija, tako se i oslovljava i najavljuje. On je
formalno-pravno skinuo ahmediju kao teret za svoju novu beogradsku rolu. Tim je
dobio krila za nesmetanu zloupotrebu Islamske zajednice za svoju stranku i
političke dilove.
Rijaset je izigran, Cerić je nasamaren, a sandžačkim
Bošnjacima uzurpirana je Islamska zajednica zarad nove avanture i nove politike
Zukorlića. Ona je oslonjena na pomirenje sa srpskim režimom, a starim podjelama
među Bošnjacima u Sandžaku.
(TBT, STAV)