GEOPOLITIKA
Sudeći po najavama američke ambasadorke u Ujedinjenim
nacijama Nikki Haley, Sjedinjene Države planiraju formirati svojevrsne
antiiranske koalicije
FOTO: (public)
Stvara se osovina koja povezuje Izrael i Saudijsku Arabiju,
iza koje stoje SAD. To je jedna vrsta neprirodne saradnje, ali ona ima svoje
opravdanje u smislu postojanja zajedničkog neprijatelja, neko bi čak rekao i
„arhineprijatelja“, u vidu Irana.
Sa druge strane je osovina koju su formirali Iran i Turska.
Sudeći po najavama američke ambasadorke u Ujedinjenim
nacijama Nikki Haley, Sjedinjene Države planiraju formirati svojevrsne antiiranske
koalicije. Naime, Haleyeva je u Savetu sigurnosti izjavila da „neoboriv dokaz“
pokazuje da Iran krši međunarodno pravo „time što snabdjeva raketama hutske
pobunjenike u Jemenu“.
To, dodala je američka ambasadorka, dokazuje očigledno
kršenje rezolucija SB UN u vrijeme dok je međunarodna zajednica „gledala u
drugom pravcu“ zbog nuklearnog sporazuma sa Iranom, pa je najavila da će SAD
sada okupiti i druge zemlje kako bi „odgovorile na ponašanje Irana“.
Nemanja Starović, historičar i dobar poznavalac prilika na
Bliskom istoku, ocjenjuje da izjava američke ambasadorke nosi izvjesnu dozu
licemjerja jer je poznato da rat u Jemenu traje već gotovo dvije i po godine, a
glavni faktor destabilizacije i ono što je uvjrtovalo humanitarnu katastrofu
prevashodno je saudijska intervencija koja je odnijela na desetine hiljada
života.
„U tom kontekstu, posmatrati eventualno snabdjevanje
jemenskih ustanika iranskim naoružanjem kao glavni faktor nestabilnosti zaista
ne odgovara istini. Da ne govorimo o tome da je i sam Pentagon priznao da su
ogromne količine naoružanja kojima je snabdjevao pobunjenike u Siriji na kraju
završile u rukama džihadista i terorista takozvane Islamske države. U tom
smislu, čini mi se da ovo zapravo predstavlja samo izgovor za podizanje domaćeg
i međunarodnog javnog mnjenja protiv Islamske Republike Iran, i predstavlja
korak u stvaranju jedne velike antiiranske koalicije. Ta koalicija se svakako
već stvara i čini mi se da se, globalno gledano, pred našim očima mjenja neka
vrsta političko-sigurnosne arhitekture na području Persijskog zaliva i Bliskog
istoka u širem smislu“, ukazuje Starović.
Kako sada stvari stoje, primećuje, formirale su se već dvije
osovine, koje sa aspekta nekog dugog historijskog trajanja ipak predstavljaju
jednu anomaliju, neku vrstu neprirodne saradnje, koja, međutim, odgovara
realnom političkom stanju na terenu.
„Sa jedne strane imamo osovinu koja povezuje Izrael i
Saudijsku Arabiju, iza koje stoje SAD. To je jedna vrsta neprirodne saradnje,
ali ona ima svoje opravdanje u smislu postojanja zajedničkog neprijatelja, neko
bi čak rekao i „arhineprijatelja“, u vidu Irana. Sa druge strane imamo osovinu
koju su formirali Iran i Turska, dva historijska rivala, koji se nalaze pred
zajedničkom prijetnjom upravo od strane ovog prvog bloka, kako u vidu
ugrožavanja njihovih interesa na unutrašnjem planu u smislu podrške kurdskom
faktoru, tako i generalno njihovih interesa na području Persijskog zaliva i
Bliskog istoka u širem smislu“, objašnjava Starović.
Kako kaže, svi ostali regionalni igrači se polako svrstavaju
na jednu ili drugu stranu, anticipirajući pretnju od velikog sukoba na području
Persijskog zaliva, bez obzira na to da li će taj sukob u narednom periodu biti
izbegnut, odložen, ili će pak eskalirati u najgorem mogućem obliku.
Na pitanje ima li Iran snage da se suprotstavi koaliciji
koju formiraju SAD, Starović kaže da osovina koja povezuje Teheran i Ankaru, a
sa kojima nedvosmisleno i Moskva stoji u savezničkim odnosima, jeste neko ko
predstavlja relativnog pobednika kada pogledamo stanje na Bliskom istoku.
„Upravo ove tri države su se pokazale kao neko bez koga se
niti jedno regionalno pitanje ne može riješiti na pravi način. Međutim, izazovi
će svakako biti veliki, i kada pogledamo sada već kontinuitet američke politike
u prethodnih godinu dana, vidimo da je pored Sjeverne Koreje upravo Iran
stavljen u fokus SAD kao meta nekakve nove, buduće, pretpostavljene intervencije.
Ono što zaista brine jeste odluka Wasingtona da obori nuklearni sporazum sa
Teheranom, a potom i okupljanje ovakvih koalicija koje za cilj imaju što je
moguće veću izolaciju Teherana i pritisak na Iran“, kaže Starović.
Međutim, ono što takođe ne treba smetnuti s uma je da bi
svaki eventualni vojni scenario predstavljao apsolutnu katastrofu i da niko od
američkih saveznika na području Bliskog istoka nije spreman žrtvvovati ono
najvrednije — ljudske živote“.
„Eventualni vojni scenario napada na Iran, državu sa 80
miliona stanovnika koja uz regularne oružane snage ima i mobilizacijske
kapacitete u vidu narodne milicije i može angažirati preko deset ili jedanaest
miliona ljudi pod oružjem, bio bi mnogo katastrofalniji u odnosu na sve ono što
se desilo i u Avganistanu i u Iraku i Siriji. U tom smislu, ukoliko govorimo o
eventualnom napadu, mislim da bi SAD i njihovi saveznici na terenu — Izrael i
Saudijska Arabija — bili prevashodno spremni da se angažiraju u vidu određenih
zračnih udara i sličnih aktivnosti, što u krajnjoj liniji ipak ne može ugroziti
egzistenciju Islamske Republike Iran“, zaključuje Starović.
(TBT; rs.sputniknews.com)