KOLUMNA
Vlada Mađarske u oktobru je na adresu gotovo četiri miliona
domaćinstava u zemlji poslala upitnike tražeći od ljudi da iznesu svoje poglede
o sedam izjava opisujući moje navodne planove o preplavljivanju Evrope,
naročito Mađarske, muslimanskim migrantima i izbjeglicama
Piše: George Soros, thebosniatimes.ba
Vlada je saopćila sedam tvrdnji o, kako je nazvala,
“Sorosevom planu”. Opovrgao sam sve.
Vlada je sada objavila rezultate svojih “nacionalnih
konsultacija” o mom fantomskom planu, tvrdeći da je vežba bila uspješna
bez presedana. Ostavljam mađarskoj javnosti da odredi da li je i u kojoj mjeri
brojka od 2.301.463 učesnika (od ukupno 9,8 miliona stanovnika) pretjerana. Trebalo
bi omogućiti uvid u listu onih koji su učestvovali u anketi i provjeriti da li
su zaista učestvovali. Umjesto toga, želim da se usredsredim na suštinu
kampanje.
Nacionalne konsultacije i objavljivanje rezultata su
najnoviji elementi masovne aktuelne propagandne kampanje koju finansiraju
mađarski poreski obveznici u korist duboko korumpirane vlade kako bi se
skrenula pažnja sa njihovog neuspjeha da ispune legitimne težnje Mađara,
naročito u obrazovanju i zdravstvu. Kampanja je počela još ljetos preplavivši
javne prostore posterima sa mojim likom i fokusom na moj osmjeh uz riječi
“Ne dozvolite da se Soros posljednji smije”. Na ostalim posterima
opozicioni političari predstavljeni su kao moje marionete.
Kao što su mnogi ukazivali, čitava kampanja nosi nepogrešiv
miris antisemitizma. Vlada bi voljela da vjerujete da sam ja neprijatelj
mađarskog naroda. Otvorio sam svoju prvu filantropsku fondaciju u Mađarskoj
1984, kada je zemlja još bila pod dominacijom Sovjetskog Saveza. Od tada,
osigurano je više od 400 miliona dolara za jačanje i podršku zemlji u kojoj sam
rođen.
Tokom devedesetih, kao i svi obični Mađari koji su se borili
sa tranzicijom sa komunizma na tržišnu ekonomiju, fondacija je finansirala
besplatno mlijeko za osnovce u Budimpešti i opremila mađarske bolnice
ultrazvučnim aparatima. Više od 3.200 Mađara dobilo je studentske stipendije od
fondacije. Mnogi od njih završili su postdiplomske studije na
Centralnoevropskom univerzitetu (CEU) koji sam ja osnovao u Budimpešti početkom
devedesetih. CEU se danas rangira među 100 vodećih univerziteta u svijetu u
oblasti društvenih nauka.
Još jedan element propagandne kampanje bio je da izvrne
značenje “otvorenog društva”. Dozvolite mi da razjasnim šta ja mislim
kada koristim taj izraz. Ne mislim da otvorene granice i masovne migracije
imaju za cilj da unište navodni kršćanski identitet Mađarske, kako tvrdi vlada.
Otvoreno društvo je zasnovano na ideji da konačna istina nije ni u čijem
posjedu te da zajednički život u miru podrazumjeva poštovanje manjina i manjinskog
mišljenja. Iznad svega, to je društvo zasnovano na kritičkom razmišljanju i
snažnoj javnoj debati o javnim politikama. To je i razlog zašto danas moja
fondacija – između ostalih uključujući i EU – podržava grupe kao što su
mađarska Unija za građanske slobode i mađarski Helsinški komitet, koji štite i
promoviraju vrijednosti i principe na kojima počiva EU.
Vlada takođe tvrdi da ja kontroliram evropske institucije u
Bruxellesu te da koristim tu kontrolu da uvedem opaki “Soros plan”
državama članicama Unije. To je besmisleno. Odluke o tome kako postupati prema
migrantskim krizama donose države članice Unije, uključujući i mađarsku vladu.
Svako drugačije objašnjenje vrijeđa inteligenciju mađarskog naroda.
Gajim duboka uvjerenja o tome kako bi Evropa i ostatak
razvijenog svijeta trebalo odgovoriti na izbjegličku krizu i glasni sam
zagovornik tih pogleda. Moja uvjerenja rođena su iz osobnog iskustva. Stigao
sam u Britaniju iz Mađarske 1947. kao izbjeglica. Nikada nisam druge ohrabrivao
da postanu izbjeglice. Moji roditelji, kao i još 200.000 Mađara, napustili su
zemlju nakon poraza revolucije 1956. i dobili su azil u SAD.
Svoje ideje o izbegličkoj krizi prvo sam objavio u septembru
2015. i s vremena na vrijeme sam ih revidirao kako su se činjenice na terenu mijenjale.
Tvrdio sam 2015. da bi razvijeni svijet trebalo prihvatiti najmanje milion izbjeglica
godišnje; kasnije sam smanjio tu globalnu brojku na 500.000 od čega sam
predložio da Evropa može prihvatiti 300.000.
Moj vodeći princip jeste da bi preraspodjela izbeglica
unutar EU trebala biti potpuno dobrovoljna. Države članice ne bi trebalo na
silu da prihvataju izbjeglice koje ne žele, a izbjeglice ne bi trebalo
primoravati da se sele u zemlje u koje ne žele.
Države članice koje odbiju da prihvate izbjeglice mogu dati
svoj doprinos na mnoge druge načine, ali izbjeglička kriza je evropski problem,
stoga je potrebno evropsko rješenje, a ne 28 odvojenih rješenja. Upravo je ovaj
set preporuka koje je mađarska vlada namjerno iskrivila i označila kao
“Sorosev plan”.
Nažalost, EU nije usvojila moje ideje, a toksična politička
atmosfera koju je stvorila Mađarska (i Poljska) smanjila je evropski kapacitet
da prima i integriše izbjeglice. Ne optužujem vlade Mađarske i Poljske što
odbijaju prihvatiti izbjeglice koje ne žele, ali ih smatram u velikoj mjeri
odgovornim za ometanje evropskog rješenja.
Sjećam se šta se dogodilo tokom Drugog svetskog rata kada je
jedna druga grupa žrtvovana zbog evropskih problema. Te rane iz prošlosti
ostavile su duboke ožiljke koji još nisu zarasli, a koji se danas ponovo
otvaraju. Istinska svrha vladine propagandne kampanje jeste širenje straha i
mržnje među mađarskim narodom i pokušaj da ga učini ravnodušnim prema patnjama
drugih.
Drago mi je da saopćim da je vladina propagandna kampanja
bila mračni propust. Moj kratak govor na mađarskoj televiziji pratio je više od
milion gledalaca dok su društvene platforme preplavljene izlivima simpatije i
podrške. Veoma sam zahvalan na ovim odgovorima. Obećavam da ću preostale godine
svog života posvetiti podršci slobodi misli i izražavanja, akademskoj slobodi i
zaštiti manjina i manjinskog mišljenja, ne samo u rodnoj Mađarskoj, već širom
svijeta.
/Autor je predsjedavajući Soros fonda za menadžment i
fondacije Otvoreno društvo/
(TBT, Project Syndicate)