RELIGIJA
„Odgovorno tvrdim da se mogu ljudi na prste deset ruku
izbrojati koji su stvarno došli da se bore oružjem. Ostali su dolazili iz
raznih interesa, od toga da se ožene bez mehra u Bosni i Hercegovini, neki da
dobiju državljanstvo…“, objasnio je je svoje iskustvo ratni emir 7.
muslimanske brigade Karalić
FOTO: Karalić (sandzakpress)
„Ni sa kim na dunjaluku, kakvu god ahmediju nosio i imao ma
kakve diplome, ne slažem se ako poziva na bratoubilačke ratove i na ubistvo
nevinih ljudi, ma koje vjere i nacije bili“, ustvrdio je Mahmut Karalić, jedan
od uglednih islamskih intelektualaca, i bivši emir/vjerski zapovjednik 7.
Muslimanske brigade, u intervju Oslobođenju.
„U Bosnu su tokom rata dolazili ljudi sa svih strana. Bilo
je tu ljudi iz raznoraznih obavještajnih službi koje su zainteresovane za ovo
područje, koje su gledale svoje interese. Niko od nas ne zna šta se sve slilo u
Bosnu u tom periodu. Došli su i neki Arapi pod izgovorom da pomažu Bosni, da se
bore. Odgovorno tvrdim da se mogu ljudi na prste deset ruku izbrojati koji su
stvarno došli da se bore oružjem. Ostali su dolazili iz raznih interesa, od
toga da se ožene bez mehra u Bosni i Hercegovini, neki da dobiju državljanstvo…“,
objasnio je je svoje iskustvo sa tzv. mudžahedinima i dodao:
„Bosna je i u ratu i poslije njega, a tako je i sada,
nesređena država. Ljudi to koriste i dan-danas jer nigdje u svijetu u sređenoj
državi ne može, a posebno ne u arapskim zemljama, da neko dođe da propagira
nešto, da govori, a da ne traži odobrenje ni od koga. U islamskom svijetu ne
može niko govoriti bez dozvole. Ma nek’ govori pet minuta bez dozvole, biće
uhapšen. Posebno je tako u zemljama koje šalju sada te ljude nama, u zemljama
Golfa, gdje su rigorozni režimi. Kao student znam kada je u Poslanikovoj
džamiji jedan Palestinac vidio da trgovci oko harema prodaju erotske slike, on
je ustao i rekao: “Ljudi, bojite se Boga, nemojte dozvoljavati da se to prodaje
pored Poslanikove džamije. To je haram”. Petnaest dana su tragali za njim da ga
uhapse. A sad oni šalju nama daije (pozivaoce u Allahovu vjeru; op. a), plaćaju
ih i javašluk nam prave po Bosni. Niti koga pitaju, nit traže, niti mi znamo ko
su ti ljudi, ni ko od njih ima diplomu, ako ima, čega i ko mu je dao, po čijem
nalogu rade… Ono što je još gore da se ovdje pravi razdor među muslimanima
koji su 500 godina na ovom području i među kojima nikad nije bilo neslaganja,
gdje je djelovala jedna zajednica. Sad se prave novi džemati. Problem je to što
oni ne samo da pozivaju, da šire svoju ideologiju već pokušavaju novčano da
kupuju i silom nameću nešto.“
Karalić zamjera Islmskoj zajednica u BiH što je problem tzv.
paradžemata godinama gurala pod tepih: „Bivši reis (Mustafa ef. Cerić; op. a)
je šutio. I ne samo šutio. Mislim da su to oni radili uz njegovo usmeno
dopuštenje, što je nedopustivo. Novi reisu-l-ulema (Husein ef. Kavazović; op.
a) pokušao je nešto promijeniti. U Bosni, a tako i u čitavom svijetu, ne bi
Islamska zajednica trebala dozvoliti ikome da govori dok ne dobije njihovo
odobrenje. Prijavi se da se vidi ko si, da se vidi imaš li diplomu, jesi li
kvalifikovan, na što pozivaš, kako pozivaš, i kad dobiješ odobrenje, da onda
možeš raditi. Ili pak ako ti zabrane, onda nema više šanse da govoriš, da se
obraćaš. Pogotovo u pogledu vjere.
Nema udruženja, jedina je Islamska zajednica meritorna da
tumači i odgovorna je za vjeru na ovom području. U islamskim zemljama su to
ministri vakufa. Imaju ministarstva vakufa i ministarstva vjera. Bez njihovog
odobrenja ne može se niko obraćati. Ovdje je IZ dopustio da priča kako ko hoće,
da organizira predavanja gdje hoće, da govori o vjeri, a ne zna ni ko je ni šta
je taj koji govori. Ovaj problem je toliko veliki da je sad to teško i uzeti
pod kontrolu. Jer, masa je ljudi koji rade u Islamskoj zajednici, koji jedu
hljeb od IZ-a, a koji podržavaju ovu stranu, posebno selefističlku. Djeluju,
istina, tajno i pomažu ove. Znam da IZ ne može sam, zato mora pomoći država. IZ
mora zauzeti čvrst, nekompromisan stav po ovom pitanju, jednak za sve. Od mene,
pa nadalje, da ne može govoriti niko bez odobrenja, da taj koji propagira
islam, tumači islam, mora biti stručan i sposoban, kvalificiran te da radi pod
nadzorom IZ-a. Sada je javašluk.
Stoga nije isključivo da neko daje pare za nošenje burki.
Burka, odnosno pokrivanje lica nije islamski propis. Nema to u islamu. Evo,
Dawud bilježi hadis u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao Esmi, sestri
svoje žene, da kada žena postane punoljetna, da nije dopušteno išta da joj se
vidi od tijela, osim lica, ruku do šaka i nogu do članaka. Time je Poslanik
odredio granicu islamskog pokrivanja. U islamu nema pokrivanja lica. Niti u
islamskim zemljama, osim zemalja Golfa. U Egiptu koji ima 80 miliona stanovnika
teško ćete naći ženu koja nosi burku. Zna se u kakvom je položaju žena u
zemljama Golfa. Evo, odnedavno, mogu polagati vozački ispit žene u Saudijskoj
Arabiji. Oni su njih zatvorili, nabili im burke na glavu i rade šta hoće. To
nije islam. Ja sam lično protiv toga.“
(TBT)