BOSNA
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir
Izetbegović obratio se na Forumu lidera, koji se održava u okviru 39.
zasjedanja Glavne konferencije UNESCO-a u Parizu 31. oktobra 2017. godine
FOTO: Izetbegović (Predsjedništvo BiH)
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir
Izetbegović obratio se na Forumu lidera, koji se održava u okviru 39.
zasjedanja Glavne konferencije UNESCO-a u Parizu 31. oktobra 2017. godine.
U nastavku u cijelosti pročitajte
Izetbegovićevo obraćanje:
Predsjedavajuća,
glavna ravnateljice,
ekscelencije,
uvaženi izaslanici!
Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam danas
ovdje sa vama.
Na samom početku, želio bih da pohvalim glavnu
ravnateljicu, gospođu Irinu Bokovu za njeno inspirirajuće vodstvo UNESCO-a
tijekom proteklih osam godina. Njezina privrženost vrijednostima i idealima
UNESCO-a i njeni neumorni napori da ispuni misiju ove organizacije zavređuju
najviše pohvale. Uprkos brojnim izazovima, ova je organizacija, pod njezinim
vodstvom, uspjela afirmirati svoju ulogu i značaj u multilateralnom sustavu
Ujedinjenih naroda.
Želio bih čestitati gospođi Audrey Azoulay iz
Francuske, koju je Izvršni komitet UNESCO-a nominovao za novu glavnu
ravnateljicu ove organizacije. Radujemo se suradnji s njom na daljnjem
unapređenju našeg partnerstva s UNESCO-om i na očuvanju nepristrasnosti,
kredibilnosti i jedinstvenog mandata ove organizacije.
Bosna i Hercegovina je duboko privržena misiji
UNESCO-a i ostat će aktivno uključena u njegove programe i aktivnosti.
Naše je partnerstvo postalo snažno tijekom
proteklih 25 godina otkad smo se pridružili ovoj organizaciji. UNESCO je uvijek
bio pravi prijatelj i partner institucijama i građanima Bosne i Hercegovine u
očuvanju i promoviranju naše kulturne, etničke i vjerske raznolikosti i u
obnovi našeg kulturnog naslijeđa koje je teško stradalo tijekom rata.
Jedan od aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma,
kojim je rat okončan, posvećen je uspostavi Komisije za očuvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine. To je prvi put u suvremenoj povijesti da je
očuvanje kulturne baštine integrirano u međunarodni mirovni sporazum. UNESCO je
imao zadatak da pomogne provedbu ove važne misije, koja je postavila temelje
našeg partnerstva.
U proteklih 25 godina UNESCO je aktivno
podržavao Bosnu i Hercegovinu u svim segmentima svog mandata, pomažući nam da
prevladamo traumatično ratno iskustvo čiji je utjecaj još prisutan u mnogim
segmentima našeg društva. UNESCO-ov rad u Bosni i Hercegovini nije ništa manje
važan ni danas, a njegova kontinuirana potpora i dalje je od velikog značaja za
Bosnu i Hercegovinu.
Budući da je UNESCO-ov mandat čvrsto ugrađen u
Program održivog razvitka do 2030. godine (Agenda 2030) i Ciljeve održivog
razvitka do 2030. godine, Bosna i Hercegovina će nastaviti blisko surađivati s
ovom organizacijom u promoviranju obrazovanja, kulture, znanosti i komunikacije
kao pokretača održivog mira i razvitka, sukladno duhu i ciljevima Agende 2030.
Očuvanje mira je zapravo bio naš glavni cilj
kada je Predsjedništva Bosne i Hercegovine 2014. godine, zajedno s tadašnjim
glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda Ban Ki-moonom, pokrenulo jedinstvenu
inicijativu pod nazivom “Dijalog za budućnost” usmjerenu na promociju suživota
i raznolikosti u Bosni i Hercegovini.
Ovaj projekt, koji je prvi te vrste u sustavu
Ujedinjenih naroda, osmišljen je da kreira prostor za dijalog, da promovira
izgradnju povjerenja i uvažavanje različitosti, da podigne razinu svijesti,
učešća i utjecaja mladih u političkom dijalogu o pitanjima koja utiču na
razvitak naše zemlje, da promovira ulogu obrazovanja kao pokretača veće
društvene kohezije, i da istakne značaj i ulogu kulture u ostvarivanju
zajedničkih ciljeva izgradnje mira i održivog razvitka.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i tim
Ujedinjenih nroda u Bosni i Hercegovini, uključujući UNDP, UNICEF i UNESCO, zajednički
su uspješno proveli prvu fazu ovog projekta u periodu od 2014. do 2016. godine.
Naslanjajući se na rezultate prve faze, sada zajedno radimo na provedbi druge
faze ovog projekta, šireći ga na našu regiju, kako bismo uključili Hrvatsku,
Srbiju i Crnu Goru.
Ponosni smo na ovu inicijativu i njezine
početne rezultate, budući da ona počiva na našoj zajedničkoj želji da
promoviramo jedinstvo (u) različitosti kao platformu za očuvanje mira i
izgradnju prosperitetne budućnosti naše zemlje i naše regije, sukladno
principima i ciljevima sadržanim u Agendi 2030.
Na isti način smo posvećeni očuvanju bogate i
raznolike kulturne baštine Bosne i Hercegovine, kako materijalne tako i
nematerijalne, uz poštivanje kulturnog, etničkog i vjerskog pluralizma koji je
stoljećima karakterizirao i oblikovao naše društvo i identitet.
Bez obzira na složene izazove s kojima se
suočavamo, ostat ćemo posvećeni unapređenju međukulturalnog i međureligijskog
dijaloga, tolerancije i harmonije kao stubova naše države i društva.
Mnogi od vas se sjećaju tužnog trenutka 9.
studenoga 1993. godine kada je srušen Stari most u Mostaru. Ali sam siguran da
se sjećate i 23. srpnja 2004. godine, kada smo zajednički proslavili otvaranje
obnovljenog Starog mosta. Taj je trenutak bio prekretnica u našoj novijoj
povijesti – svjedočanstvo o otpornosti ljudskog duha i snazi kulture da ponovo
izgradi mostove koji povezuju ljude i zajednice. Obnova Starog mosta bila je
rezultat međunarodnih napora koje su predvodili Svjetska banka i UNESCO, u
koordinaciji s Bosnom i Hercegovinom, a koje su podržali Italija, Turska,
Hrvatska, Nizozemska i mnogi drugi međunarodni partneri.
Obnovom Starog mosta otpočeo je i proces
uspješne regionalne suradnje na očuvanju kulturne baštine. Odličan primjer te
regionalne suradnje bio je projekat nominacije stećaka za upis na Listu
svjetske baštine koji su Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska i Crna Gora
zajednički pokrenule i realizovale pod okriljem UNESCO-a. Komitet za svjetsku
baštinu UNESCO-a je 15. jula 2016. godine donio odluku kojom je na Listu
svjetske baštine upisano 28 nekropola sa ukupno 4,000 stećaka koji se nalaze na
teritoriju Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Ovi
srednjovjekovni nadgrobni spomenici su posebni po svom interkonfesionalnom karakteru,
jer su ih koristili pripadnici tri srednjovjekovne vjerske zajednice – Crkve
bosanske, Pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve. Bosna i Hercegovina je
ponosna što je koordinirala ovaj regionalni projeat kojim se afirmira značaj
kulture kao platforme za promoviranje pomirenja, suradnje i razvitka.
Nominacije za upis Sarajevske hagade i
Rukopisne zbirke Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu na UNESCO-ov
Međunarodni registar Pamćenje svijeta, koje je Bosna i Hercegovina dostavila
prošle godine, još su jedan primjer našeg doprinosa očuvanju kulturološke
raznolikosti.
Dame i gospodo,
Bosna i Hercegovina se odlučila kandidirati za
članstvo u Komitetu za svjetsku baštinu UNESCO-a na predstojećim izborima koji
će se održati ovdje u Parizu 14. studenoga. Želimo ovom prilikom iskazati
najdublju zahvalnost svim zemljama koje podržavaju našu kandidaturu. Vjerujemo
da naša posvećenost očuvanju i obnovi kulturne baštine Bosne i Hercegovine, kao
i naša iskustva i stručnost u razumijevanju i afirmaciji raznolikosti čine
Bosnu i Hercegovinu uvjerljivim i predanim kandidatom za članstvo u Komitetu za
svjetsku baštinu. Naš glavni cilj, kao člana ovog tijela, bio bi zaštiti i
povećati vjerodostojnost Konvencije o svjetskoj baštini kao najvažnijeg
globalnog instrumenta za prenošenje kulturne baštine, kao zajedničkog resursa
čovječanstva, budućim generacijama.
Ljudska rasa je bogat mozaik sazdan od mnoštva
naroda i raznolikih kultura i religija. Naša je odgovornost štititi i njegovati
taj mozaik. Povijesno iskustvo Bosne i Hercegovine nudi vrijedne lekcije za
pronalaženje modela skladnog suživota i uspješnosti te raznolikosti.
Jedinstvena multietnička i multireligijska
kultura Bosne i Hercegovine istkana je kroz tisuću godina tolerancije i
poštivanja među njezinim građanima, bez obzira na njihovu etničku i vjersku
pripadnost. Stotinama su godina žitelji Bosne i Hercegovine živjeli u
harmoniji, pomažući jedni drugima u izgradnji bogomolja koje se gotovo fizički
naslanjaju jedna na drugu.
Bosna i Hercegovina je mjesto susreta
civilizacija i most između Istoka i Zapada. Ona je najzapadniji doseg
pravoslavnog kršćanstva i islama, jedan od najistočnijih dosega katoličanstva,
i gotovo pola milenija dom maloj, ali uspješnoj židovskoj zajednici, koja je
sastavni dio našeg društva.
Etnička ili vjerska isključivost i ekstremizam
su apsolutno neprihvatljivi s naše tačke gledišta jer su suprotni vrijednostima
koje smo stoljećima njegovali.
Tijekom cijele njezine povijesti građani Bosne
i Hercegovine plaćali su visoku cijenu štiteći svoju pluralističku zajednicu i
identitet, braneći ideju kulturnog, etničkog i religijskog pluralizma i
raznolikosti u svom društvu. Ali, bez obzira na tu cijenu, nikada nismo
odustali od tih temeljnih načela. Uvijek smo shvatali da je očuvanje i uspjeh naše
pluralističke kulture, kao specifičnog mikrokosmosa, od iznimne važnosti za
cijeli svijet.
Danas se u našem svijetu vodi bitka između
onih koji nastoje očuvati i unaprijediti pluralistički karakter i tolerantni
duh svojih država i društava i onih koji izazivaju, raspiruju i produbljuju
kulturne, etničke i vjerske razdore i sukobe.
Ne smijemo dozvoliti da ideja kulturnog
pluralizma bude poražena. Njezin bi poraz proizveo opasne pukotine na
najosjetljivijim rasjedima našeg svijeta. Ne smijemo dozvoliti da mračne i
opasne ideologije izolacije, dezintegracije i isključivosti nadvladaju
progresivne ideologije inkluzije, integracije i pluralizma koje nastoje
osloboditi ljudski potencijal.
Oni među nama koji vjeruju da je kulturološki
pluralizam najdragocjenije blago čovječanstva moraju ustrajati u svojim
naporima da premoste kulturološke, etničke i vjerske podjele i izgrade
pluralističko, inkluzivno i tolerantno međunarodno društvo u kojem će
raznolikost biti izvor našeg zajedničkog prosperiteta, pokretač suradnje, a ne
sukoba, i most, a ne zid između zemalja i ljudi.
Naš svijet prepun je sukoba koji su potaknuti
ideološkim, kulturnim, etničkim i vjerskim razdorima i nemilosrdnim
zemljopisno-političkim borbama oko kontrole nad teritorijama i pristupom
resursima.
U korijenu mnogih od tih sukoba i tenzija su
diskriminacija i marginalizacija, duboko ukorijenjeno siromaštvo i nedostatak
prilika, a sve to je pogoršano i rastućim negativnim učincima klimatskih
promjena.
Političke, ekonomske i društvene nepravde i nejednakosti
širom svijeta doprinose porastu očaja i beznađa, stvarajući plodno tlo za
pojavu ekstremizma, netolerancije i nasilja. Nedostatak obrazovanja, neznanje,
odbijanje dijaloga, nerazumijevanje i neprihvaćanje kulturnih, etničkih i
vjerskih različitosti dovodi do predrasuda, ksenofobije i mržnje u našim
društvima i zajednicama.
Utjecaje ovih suvremenih sukoba i
nezadovoljstava ne možemo više zadržati izvan naših državnih granica, niti
možemo zanemariti njihove globalne posljedice u našem, međusobno sve
povezanijem svijetu. Naš pristup rješavanju ovih izazova stoga mora biti
cjelovit, koordiniran i jedinstven. To zahtijeva dublje razumijevanje temeljnih
čimbenika koji uzrokuju i potiču ove pojave. Kultura, znanost, obrazovanje i
komunikacija stubovi su tog sveobuhvatnog pristupa rješavanju problema koji
doprinose širenju ekstremizma, radikalizacije i nasilja.
Konkretno, moramo intenzivnije raditi na
proširivanju pristupa kvalitetnom obrazovanju i mogućnostima za naše mlade
generacije. Mladi ljudi su ogroman potencijal za naš svijet. Ako su dobro
obrazovani i zaposleni, oni će biti glavni generator stabilnosti i
prosperiteta. Ako su neobrazovani, nezaposleni, lišeni dostojanstva i ako žive
u siromaštvu i očaju, lako se mogu prepustiti ekstremizmu i nasilju, i tako
postati generatori nestabilnosti. Održivo i sustavsko ulaganje u kvalitetno
obrazovanje jedan je od najboljih načina stvaranja i proširenja mogućnosti za
ove mlade generacije.
UNESCO ima ključnu ulogu u postizanju Cilja
održivog razvitka 4 o kvalitetnom obrazovanju, koji mora biti imperativ za sve.
Kvalitetno obrazovanje ne smije biti privilegija samo za neke, već pravo za
svakoga, jednako dostupno i inkluzivno.
Pristup kvalitetnom obrazovanju je preduvjet
za izgradnju prosperitetnih i mirnih društava. Zaostajanje nerazvijenih i slabo
razvijenih zemalja iza razvijenog svijeta izravno je povezano s njihovim
zaostajanjem u pristupu kvalitetnom obrazovanju, istraživanju i inovacijama,
posebice u području znanosti i tehnologije. Zato naš prvi i najvažniji cilj
mora biti postupno smanjivanje i konačno zatvaranje obrazovnih, znanstvenih i
tehnoloških jazova u našem svijetu. Moramo osigurati da svako društvo, svaki
građanin i svako dijete u svijetu, bez obzira ko su ili gdje se nalazili, u
potpunosti i jednako ostvare korist od znanstvenih i tehnoloških dostignuća
naše civilizacije. UNESCO igra važnu ulogu u tom pogledu, potičući izgradnju
inkluzivnih društava znanja i promovirajući razmjenu i pristup znanju i
informacijama, posebice znanstvenim i tehnološkim istraživanjima i inovacijama.
Da bismo održali mir i postigli prosperitet za
sve, u središte svih naših radnji moramo staviti najurgentnije potrebe naših
građana – ljudski razvitak i ljudska prava. Ljudsko dostojanstvo, sloboda i
jednakost najsnažniji su pokretači mira i razvitka. Nema trajnog mira i
sigurnosti kad su nepravde i nejednakosti svakodnevno iskustvo milijunima
ljudi, kad se osnovna prava uskraćuju tolikom broju ljudskih bića, kad toliko
muškaraca, žena i djece diljem svijeta žive u strahu i nesigurnosti.
Nezadovoljstva koja iz toga proizlaze čine naše države nestabilnima, a naša
društva ranjivima. Nepravda i nejednakost umanjuju ljudski potencijal naših
zajednica, ostavljajući razvitak i prosperitet izvan njihova dosega.
Put napretka stoga mora poći od eliminiranja
siromaštva preko smanjenja nejednakosti do izgradnje pravednih, tolerantnih,
otvorenih i inkluzivnih društava.
Jedna od naših najvažnijih misija u vremenu
koje je pred nama bit će izgradnja mostova između kultura, religija i
civilizacija; mostova dijaloga i razumijevanja, povjerenja i poštivanja;
mostova kojima ćemo doći do rješenja za probleme čiju smo pravu prirodu tek
počeli razumijevati.
Svi slavimo obnovu Starog mosta u Mostaru.
Ali, njegova obnova ne bi bila moguća bez međunarodne pomoći bazirane na
razumijevanju njegovog kulturnog značaja. Bosna i Hercegovina se nije oporavila
sama. Iako uvijek svjesna poteškoća koje je donijela privremena, ali nužna
ovisnost od vanjske pomoći, Bosna i Hercegovina je ipak uspjela da tu vanjsku
pomoć pretvori u korist svih njezinih građana.
Danas mnoge druge zemlje u našem svijetu
trebaju pomoć u izgradnji i obnovi mostova u svojim društvima. Bosna i
Hercegovina – kao domovina znamenitih mostova i mostograditelja između ljudi,
naroda, kultura i religija – spremna je da pomogne u tim izazovima izgradnje i
obnove dvadeset prvog stoljeća.
A uloga UNESCO-a u tom pogledu danas je
važnija nego ikada prije, jer ova je organizacija uvijek bila najbolji okvir za
izgradnju mostova međunarodne suradnje u obrazovanju, znanosti, kulturi i
komunikaciji. Pobrinimo se da tako i ostane.
(TBT)
