KOLUMNA
Priča o nezavisnoj Kataloniji trajala je samo
jedan vikend
Piše: Frane Ćapeta, thebosniatimes.ba
Od euforije do očaja u samo tri dana, eto tako
se nekako sažeto može ispričati ono što se posljednja 72 sata odvijalo na
sjeveroistoku Pirinejskog poluotoka. Jasno, od euforije do očaja vrijedi za
brojne pobornike neovisnosti. Suprotnu priču, od očaja do euforije, mogla bi
ispričati druga polovica Katalonije, oni brojni stanovnici koji su protiv
neovisnosti i odvajanja, a koji su zapravo svoju brojnost pokazali tek jučer.
No, vratimo se za početak koji tjedan, mjesec
ili godinu u prošlost.
Prije dvije godine na vlast u Kataloniji došle
su separatističke snage u vidu koalicije “Zajedno za Da”, kojima se
pridružila Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), a koje su odmah najavile
referendum. Nije to bila čvrsta većina u pokrajinskom parlamentu ove nesuđene
države, a taj će se moment pokazati iznimno bitnim. Referendum je središnja
vlast iz Madrida pošto-poto željela zabraniti. On je, pozivali su se na važeći
ustav iz 1978. godine, nelegitiman. Referendum o neovisnosti jest moguć, ali
samo ako se provede na razini cijele države. To bi značilo da bi o katalonskoj
neovisnosti trebali odlučivati uglavnom ljudi koji ne žive u Kataloniji.
Zamislite, primjerice, situaciju da su na referendumu 1990. o neovisnosti
umjesto stanovnika Hrvatske glasali i Srbi, Kosovari, Makedonci i svi ostali.
Ali katalonske vlasti željele su pošto-poto
referendum provesti samo u Kataloniji. Rečeno, učinjeno. Prvog dana ovog
mjeseca na izmaku, mjeseca u kojem će se ostvariti svi katalonski snovi – od
najboljih do najgorih, referendum je održan usprkos španjolskoj policiji koja
je u velikom broju poslana u Kataloniju da isti spriječi.
Na referendum koji je, među ostalima, zabranio
španjolski Ustavni sud izašla su 2,3 milijuna stanovnika od ukupno 5,3 milijuna
s pravom glasa. Od onih koji su izašli 90 posto izjasnilo se za nezavisnost.
Referendum je suprotan španjolskom ustavu koji je na snazi od 1978.
Amaterske pogreške Puigdemonta
Bila je to, pokazat će se danas, Pirova
pobjeda predsjednika Puigdemonta koji je precijenio svoju moć i važnost.
Prvo, referendum koji je proveden u nemogućim
uvjetima nije pokazao pravo stanje stvari u Kataloniji. Na referendum je izašlo
manje od pedeset posto glasača, a valja dodati da su vlasti u Madridu
protivnicima neovisnosti kazale da ostanu doma jer je referendum nelegalan.
Puigdemont je, za razliku od europske javnosti koja je sa simpatijama primila
vijest o katalonskom referendumu, morao znati da je samo stanovništvo
Katalonije podijeljeno. Za to mu nije trebao ni referendum, dobar primjer mu je
bila vlada gdje je on s drugim pristašama neovisnosti imao tek nešto više od
pedeset posto ruku.
Tako će u petak, smiješnom većinom, biti
izglasana samostalnost.
U katalonskom parlamentu je 70 od 135
zastupnika glasalo za pokretanje proglašenja samostalne republike Katalonije.
Katalonski predsjednik vlade Carles Puigdemont rekao je kako je to bilo
očekivano nakon referenduma 1. listopada.
“Danas je parlament naše zemlje,
legitimno tijelo čiji su zastupnici izabrani na izborima 2015., učinio očekivan
i borben iskorak. Mi smo društvo koje je uvijek odgovaralo mirnim putem”,
izjavio je Puigdemont dok su tisuće ljudi s katalonskim zastava vikale
“Sloboda” ispred katalonskog parlamenta u Barceloni.
“Uspostavimo republiku Kataloniju, kao
nezavisnu i suverenu državu, pravnu, demokratsku i socijalnu”, navedeno je
u tekstu prijedloga ovih stranaka.
BBC je na Twitteru objavio i snimku trenutka
kad je neovisnost velikom većinom izglasana. Kako god završila priča o
Kataloniji, u svakom slučaju riječ je o povijesnom trenutku.
Odmah nakon proglašenja, ulice Katalonije
preplavili su deseci tisuća pobornika neovisnosti, a slavlje je trajalo cijelu
noć.
Dok su Katalonci feštali, barem okvirno
polovica njih, Madrid nije mirovao.
Odmah, niti sat vremena nakon odluke
katalonskog parlamenta, aktiviran je članak 155. ustava iz 1978. godine koji
dozvoljava uvođenje izravne vlasti Madrida u Kataloniji. Vlada Katalonije je
formalno raspuštena, a premijer Španjolske Mariano Rajoy raspisao je
prijevremene izbore 21. prosinca.
“Nikada nismo htjeli uvesti ove mjere.
Nikada nismo htjeli doći u ovu situaciju. No više ne možemo izgubiti niti
minutu, moramo što prije vratiti vladavinu zakona i vratiti situaciju u
normalu”, rekao je Rajoy.
“Nismo suspendirali autonomiju
Katalonije, niti ćemo je smanjiti niti intervenirati, već ćemo postaviti
prijelaznu administraciju kako bi se život stanovnika vratio u normalu”,
dodao je ustvrdivši kako vlada ima “mirne” i “umjerene”
mjere za provođenje zakona u skladu s ustavom.
“Ovo je tužan dan za Španjolce. Oteta je
većina Katalonaca. Odveli su Kataloniju u slijepu ulicu”, izjavio je
španjolski premijer osvrnuvši se na izglasavanje neovisnosti u katalonskom
parlamentu. Pozvao je stanovnike diljem Španjolske i Katalonije da ostanu
mirni.
Bio je to petak navečer.
U subotu se većina od slavlja mamurnih
Katalonaca morala pitati samo jedno pitanje. Što dalje? Jedina osoba koja je
morala znati odgovor na to pitanje bio je Carles Puigdemont. No, čini se da ni
on nije imao pojma. On se javnosti prvi put nakon proglašenja neovisnosti
obratio u subotu popodne. Jasno, nije prihvatio smjenu katalonske vlade koju je
večer prije proglasila vlada u Madridu.
“U demokratskom društvu parlament je onaj
koji bira ili smjenjuje premijere”, poručio je. “Nastavimo s
očuvanjem jedinog stava koji će nas napraviti pobjednicima: bez nasilja i bez
uvreda”, dodao je Puigdemont.
Europa okrenula leđa Kataloniji
Na međunarodnom planu Katalonija se našla u
teškoj situaciji. No, to je bilo nešto što su i ranije mogli pretpostaviti. I
EU i SAD odmah su, jasno i bez velike empatije, dali podršku službenoj
španjolskoj vladi u Madridu.
“Za EU se ništa ne mijenja. Španjolska
ostaje naš jedini sugovornik. Nadam se da će vlada Španjolske odabrati snagu
argumenata umjesto sile”, rekao je Donald Tusk odmah po proglašenju
katalonske neovisnosti. Hrvatska vlada povela se za EU-om i u šturom priopćenju
u subotu popodne kazala kako je riječ o unutarnjem problemu u Španjolskoj.
U nedjelju i Katalonci okrenuli leđa
neovisnosti
No, zapravo pravi udarac Puigdemontu zadali su
upravo njegovi sunarodnjaci Katalonci. I to oni koji su protiv neovisnosti, a
koji su do tada šutjeli. U nedjelju popodne stotine tisuća zagovornika
španjolskog jedinstva (organizatori kažu i preko milijun) izašlo je na ulice
Barcelone. Okupljeni su tražili uhićenje Puigdemonta.
Okupljanje je organizirala aktivistička
organizacija Katalonsko civilno društvo te su joj se priključili dužnosnici
triju stranaka koje su prošli tjedan odobrile preuzimanje katalonske
administracije: Narodna stranka desnog centra, lijevi centar PSOE i stranka
centra Građani.
“S nama ne mogu računati u razbijanju
Španjolske”, rekao je Miquel Iceta, zastupnik PSOE-a u katalonskom
parlamentu. Njegova stranka je u petak napustila prostoriju parlamenta u znak
prosvjeda kada je 70 od 135 zastupnika izglasalo suverenu republiku Kataloniju.
“Živjela Španjolska!”, “Ja sam
Španjolac, Španjolac…!”, odjekivalo je glavnim katalonskim gradom gdje
su razvijene stotine španjolskih zastava.
Organizatori su rekli da je na ulicama bilo
1,1 milijun osoba, a katalonska gradska policija procijenila je da ih je bilo
300.000.
Ni ankete nisu sklone Puigdemontu
U nedjelju je objavljeno kako ni ankete nisu
sklone Puigdemontu.
Stranke koje su u petak proglasile nezavisnost
Katalonije mogle bi izgubiti parlamentarnu većinu na izborima za dva mjeseca,
pokazuje anketa objavljena u nedjelju u španjolskim dnevnim novinama El Mundo
koje se protive nezavisnosti.
Anketu je za El Mundo izradila tvrtka za
ispitivanje javnog mišljenja Sigma Dos od ponedjeljka do četvrtka, prije nego
što je u petak katalonski parlament proglasio nezavisnost.
Tri stranke koje su izglasale nezavisnost i
koje sada imaju 72 od 135 zastupnika, mogle bi imati između 61 i 65 mjesta, ako
je vjerovati Sigmi Dos. Za većinu u
parlamentu potrebno je 68 zastupnika.
Katalonska republikanska ljevica (ERC) bila bi
najpopularnija stranka s 41 do 43 zastupnika dok bi Katalonska europska
demokratska stranka (PdeCat) dobila između 13 i 15 zastupnika.
Puigdemontov bijeg
Vikend republika praktički se raspala danas
kad je objavljeno da je Carles Puigdemont, zajedno sa svojim ministrima,
pobjegao u Bruxelles. Državni odvjetnik Jose Manuel Maza najavio je podizanje
optužnice protiv Puigdemonta, Junquerasa i Forcadell zbog “pobune,
neposluha i malverzacija s javnim fondovima”. Ovakva ozbiljna optužnica, u
slučaju da bude osuđen, znači da bi Puigdemont mogao dobiti i do 30 godina
zatvora.
Puigdemont se na odlazak u Bruxelles odlučio
nakon što je belgijski ministar za migracije i azil Theo Francken izjavio da
može dobiti azil u njegovoj državi.
Belgijski ministar Francken pripada
nacionalističkoj stranci Novi flamanski savez, koja je čvrsto povezana s
katalonskim separatističkim pokretom. Njegova stranka zagovara nezavisnu
Flandriju.
“Katalonci koji se osjete politički
ugroženima mogu zatražiti azil u Belgiji. To uključuje predsjednika
Puigdemonta. To je 100 posto legalno”, izjavio je Francken za belgijsku
televiziju VRT ovog vikenda.
Što dalje?
Barcelona i Madrid vodili su igru u kojoj su
svi masovno griješili. No Puigdemont je taj koji nije imao pravo na toliko
grešaka. Na silu proglašena neovisnost nije našla razumijevanje nigdje u
svijetu dijelom zbog toga što za nju ne postoji nikakva formalnopravna osnova,
ali vjerojatno i dijelom zbog najvažnije stvari, a to je činjenice što se jako
dobro pokazalo da katalonski narod nije jedinstven, već duboko podijeljen.
Dokaz za to je stanje u parlamentu gdje, kako je više puta spomenuto,
zagovornici neovisnosti imaju tijesnu većinu. No pravi dokaz nastupio je u
nedjelju kad su stotine tisuća ljudi izašle na ulice Barcelone kako bi
prosvjedovale protiv svog predsjednika.
Što će se dalje događati?
Puigdemontova amaterska politika zapravo je
zadala snažan udarac ideji o katalonskoj neovisnosti. Koliko je bolan i snažan
taj udarac, nije poznato. No, stvari će biti kud i kamo jasnije negdje oko
Božića, kad se provedu izbori koje je raspisala španjolska vlada, a koje je,
usput da bude rečeno, Puigdemont prošlog tjedna odbio raspisati. To će biti
pravi test koji bi trebao pružiti dobru i legalnu sliku o tome kako dišu
stanovnici ove katalonske pokrajine.
Izlaznost bi trebala biti velika. Ako snage za
neovisnost odnesu veliku pobjedu, ova će se priča nastaviti.
No, to je malo vjerojatno. Ankete su
naklonjenije tome da će separatisti izgubiti većinu. U tom slučaju ideja o
katalonskoj neovisnosti bit će uspavana sljedećih nekoliko desetljeća.
(TBT, Index.hr)