Katedrala Notre-Dame urušava se zbog nepažnje francuskih vlasti koje ne ulažu dovoljno novca u
restauraciju jedne od najpopularnijih crkava u Francuskoj. Dva miliona eura
godišnje, koliko se izdvaja, pokriva samo osnovne troškove restauracije, a
katedrala neće biti sigurna za posjetioce ako do obnavljanja ne dođe.
Katedrala Notre-Dame podsjetnik je historije Pariza, ali i cijele Francuske više od osam vijekova.
Glavni radovi trajali su 80 godina, radove su nadgledala četiri majstora, a u
njoj je krunisano više od 20 francuskih kraljeva. Ovo monumentalno zdanje
gotičke umjetnosti nalazi se u gradu Reimsu, istočno od Pariza, gdje je u štabu
savezničke vojske Njemačka potpisala kapitulaciju. Godišnje katedralu posjeti
oko 12 miliona turista, a 854 godine od početka gradnje, pred njom je novi
izazov. Hitno je potrebna restauracija kako bi se očuvalo nacionalno blago,
katedrala koja je 1991. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu zaštićene kulturne
baštine. Vremenske prilike ostavile su posljedice na kamenu, a višedecenijska
isparenja samo su pogoršala situaciju.
“Zagađenje je najveći krivac”, kaže Philippe Villeneuve, arhitekta i odgovorni
urednik historijskih spomenika u Francuskoj, prenosi Time. On dodaje i da
uništeno kamenje mora biti zamijenjeno tradicionalnim materijalima.
Restauracija će biti skupa i nije jasno ko će snositi troškove.
Vlada je vlasnik zgrade, ali nadbiskupija ima pravo na besplatno korištenje. Ministarstvo
kulture izdvaja na godišnjem nivou oko 2 miliona eura, ali taj novac pokriva
samo osnovne troškove i nije dovoljan za cjelokupnu restauraciju kakva je
katedrali potrebna. Bez ozbiljnih ulaganja, vjeruje se, zgrada neće biti sigurna
za posjetioce u budućnosti. Na njenim zidovima nalazi se 2.230 statua, a sama
gradnja predstavljala je teret za građane jer je finansirana od poreza. Sveštenstvo
katedrale davalo je oproštajnice onima koji su pomagali izgradnju, ali su
građani ovakvu kampanju odbacili i došlo je do zastoja u gradnji.
“Bogorodičina crkva u Parizu” djelo je koje je napisao Victor Hugo
davne 1832. godine, a radnja romana odvija se u Parizu i oko ove katedrale.
Esmeralda i Quasimodo likovi su koje svi, koji su makar jednom čitali ovo djelo
pamte, a nešto mlađi sjećaju ih se iz crtanog filma “Zvonar Bogorodičine
crkve”. Opstanak katedrale sad je doveden u pitanje. Komadi krečnjaka leže
na zemlji, dijelovi zida su oštećeni, a prepoznatljiva lica statua izgledaju
kao Voldemort.
“Oni izgledaju kao sladoled koji se topi na suncu”, kaže Michel Picault, šef
organizacije “Prijatelji Notre-Damea u Parizu”.
Neki od problema postaju još gori. Profesor Andrew Tulon nakon što je pažljivo proučio štetu
koja je nastala, kaže da je restauracija hitna.
“Što više čekamo, više ćemo morati da mijenjamo”, kaže on. Vlada Francuske nije u
potpunosti ignorirala pozive u pomoć, pa je tako 2012. godine, zamijenila zvona
na dan obilježavanja 850. godišnjice od početka gradnje.
Ove godine obezbijeđeno je dodatnih šest miliona za rekonstrukciju tornja koja počinje na jesen. Iz
Ministarstva kulture poručuju da ne treba očekivati redovnu pomoć ove vrste.
“Francuska ima hiljade spomenika”, kaže jedan od zvaničnika koji nije zadužen za
komunikaciju sa medijima i dodaje da “Notre-Dame nije najhitniji slučaj i
da neće pasti”. Nadbiskupija je prihvatila da Vlada neće izaći u susret,
pa se obratila organizaciji “Prijatelji Notre-Damea” i očekuje se da
prikupe oko sto miliona u narednih pet do deset godina. Oni vjeruju da će
upravo najviše sredstava doći od Amerikanaca koji više ulažu u crkve od samih
Francuza. Ne postoji dio zgrade koji je netaknut, navodi se na siteu ove
organizacije i poručuju da ovdje nije riječ o religiji. “Ovdje je riječ o
našem blagu. Notre-Dame je otvoren za sve”, naglašavaju iz ove
organizacije.
Evanđelje nad kojim su francuski kraljevi polagali zakletvu tokom krunisanja, čuva se u ovoj
katedrali. Prilikom posjete ruskog cara Petra I prije 1717. godine, kaluđeri
su, u znak poštovanja, iznijeli rukopis kako bi mu pokazali najveću dragocjenost
koja se čuva u katedrali. Na iznenađenje prisutnih, Petar I je počeo da ga čita
naglas. Jevanđenje je dijelom bilo napisano na crkveno-slovenskom jeziku, a dijelom
na glagoljici. Smatra se da je dospelo u Francusku sredinom jedanaestog vijeka
prilikom dolaska Ane Kijevske, kćeri kijevskog kneza Jaroslava Mudrog. Ona se
udala za francuskog kralja Henrija I i tokom krunisanja je željela da položi
zakletvu na njemu.
Prostranost, savršena uravnoteženost i ljepota vitraža opravdavaju status
“najpopularnije” crkve u Francuskoj. “U Notre-Dameu historija se
ne broji godinama nego vijekovima. Nadamo se da će trajati zauvijek, ali to
nije moguće bez restauracije”, zaključuje Picault.
(TBT, Nedeljnik)
