KOLUMNA
Mnogi su
tražili objašnjenje Trumpove fascinacije Putinom. Kako se moćnom, bogatom
Amerikancu dopada tiranski, korumpirani lider neprijateljske sile?
“Putinovi intervjui” sadrže psihološki i intelektualni odgovor.
Piše:
Masha Gessen, thebosniatimes.ba
Četverosatno
gledanje kako Oliver Stone intervjuira ruskog predsednika Vladimira Putina nije
lekcija iz novinarstva. Stone je nevješt u intervjuiranju i ne uspijeva da iz
Putina izvuče ništa što svijet ranije nije već od njega čuo. Gledanje iz zabave
također je upitno: sva četiri dijela sadrže mnogo dosadnog razgovora.
Ipak,
“Putinove intervjue” koje je objavio Showtime možda treba gledati
zbog pogleda na jednu određenu vrstu odnosa. Mnogi su tražili objašnjenje Trumpove
fascinacije Putinom. Kako se moćnom, bogatom Amerikancu dopada tiranski, korumpirani
lider neprijateljske sile? “Putinovi intervjui” sadrže psihološki i
intelektualni odgovor. Stone, čini se, gaji isto divljenje prema Putinu kao Trump,
a ovde je demonstrirao i na kojim se uvjetima to divljenje temelji.
Uvjet
broj 1: Neznanje. Izgleda da Stone zna samo najpovršnije o Putinu i ruskoj
istoriji. Zato može da nekritički sluša dok Putin laže. U drugoj epizodi, dok
odgovara na pitanje o stanju demokratije u Rusiji, Putin tvrdi da u Rusiji
postoje “stotine televizijskih kompanija” koje država ne bi mogla da
kontrolira čak i da pokuša. Ovo je neistina, ali prolazi nezapaženo.
U trećoj
epizodi Putin govori dugačku priču punu preokreta o porijeklu rata u Ukrajini,
koja kulminira tvrdnjom da je rat počeo nakon što su ukrajinske specijalne
jedinice kidnapovale Ruse sa istoka Ukrajine. Stone prihvata te fantastične
tvrdnje.
Uvjet
broj 2: Ljubav prema moći i veličini. Druga epizoda je priča o udvaranju na
više načina. Putin pokazuje Stoneu svoje štale sa konjima. Onda dvojica
muškaraca zajedno gledaju film. Stone zatim posmatra Putina kako igra hokej i
hvali njegove sportske vještine.
Potom, Stone
pominje prava LGBT zajednice i Putin kaže da se ne bi tuširao sa gay muškarcem
zato što ne bi želio da ga iskušava i zbog toga što je majstor u džudou.
Drugim
rečima, hipotetički gay muškarac smatrao bi da je Putin neodoljiv, i Putin bi
morao da ga prebije. I Stoneu i Putinu ovo je bilo zabavno.
U trećoj
epizodi, Putin Stoneu pokazuje svoju kuću u Sočiju. Stone je propisno
zadivljen.
Odlaze u
Kremlj. “Ovo je baš veliko mjesto”, oduševljava se Stone.
“Možete li da mi pokažete okolo?”
Putin ga
odvodi u kancelariju u kojoj se na ekranu prikazuje Putinov famozni govor iz
2007. u kojem se odriče NATO-a i Zapada, i u drugu u kojoj ruski predsjednik
drži portret svog oca dok je bio mladi mornar na Krimu. Na kraju epizode, Stone
Putinu recituje predsjednikov govor o aneksiji Krima. Putin je očigledno
zadovoljan onime što čuje.
Uvjet
broj 3: Zajedničke predrasude. I Stone i Putin užasavaju se muslimana. U prvoj
epizodi, Stone govori Putinu da je William Casey koji je osamdesetih vodio CIA
imao projekat “da muslimane izgna na Kavkaz u Centralnoj Aziji”. (Stone
očito nije svjestan činjenice da su Kavkaz i Centralna Azija dva različita mjesta,
udaljena stotinama kilometara.)
U drugoj
epizodi Stone je suosećajan: “Pomenuli ste ranije da bijelo rusko
stanovništvo nestaje”, govori, očigledno vjerujući da je Rusija u
opasnosti. Ali Putin ima dobre vijesti: “Srećom, preokrenuli smo tu
situaciju. Za tri godine uspjeli smo da povećamo prirodni priraštaj.”
Uvjet
broj 4: Nesposobnost – ili nespremnost – da se činjenice razdvoje od fikcije.
Čini se da Stone kroz seriju razgovora Putinu postavlja unaprijed pripremljena
pitanja koja je vjerovatno napisalo osoblje ruskog predsjednika. To je uobičajena
stvar i na godišnjim konferencijama za štampu sa ruskim novinarima.
U prvoj
epizodi, na primjer, Stone pita Putina o pokušajima atentata na njega. Bilo je,
ističe Stone, više zavjera protiv Putina nego protiv Fidela Castra.
“Zvanično
je pet onih za koje znam”, kaže samouvjereno. Ovo je izvanredno, pošto
novinari koji pokrivaju Putina nisu čuli ni za jedan.
Uvjet
broj 5: Moralna neutralnost. Da bi neko posjedovao neznanje, rasističke
predrasude, ljubav prema moći i kompletno zanemarivao činjenice, on mora živeti
u svijetu u kojem sve može da znači bilo šta i ništa nije sigurno.
Ovo
najbolje ilustrira citat iz četvrte epizode. “Staljin je bio proizvod svog
vremena”, kaže Putin. “Možete ga demonizirati koliko hoćete, ili, sa
druge strane, govoriti o njegovom doprinosu pobjedi nad nacizmom. Ali prekomjerna
demonizacija Staljina samo je još jedan način da se napadne Sovjetski Savez i
Rusija, da se ukaže da današnja Rusija nosi biljeg staljinizma. Svi imaju
nekakav biljeg. Pa šta?”
Pa šta
ako Rusija idolizira čovjeka koji je ubio milione građana Sovjetskog Saveza i
desetine miliona zatvorio u koncentracione logore? Pa ništa, očigledno.
Naravno,
Oliver Stone nije Donald Trump. Ali sa njim dijeli određen način na koji
posmatra svijet i u njemu obitava – istrajući u tome i praveći od toga
spektakl.
/Masha
Gessen je autorica knjige “The Man Without a Face: The Unlikely Rise of
Vladimir Putin”/
(TBT,
NYT)