REGIONAL
Region zapadnog
Balkana, nakon zapadnih vojnih intervencija devedesetih godina prošlog stoljeća,
i dalje je u haosu, piše list „American Interest“.
FOTO: (public)
Region zapadnog
Balkana, nakon zapadnih vojnih intervencija devedesetih godina prošlog stoljeća,
i dalje je u haosu, piše list „American Interest“.
Region je i dalje
razdijeljen međuetničkim tenzijama i demokratskim nazadovanjem, piše u analizi.
List navodi da su
SAD, vjerujući da demokratska budućnost zapadnog Balkana leži u članstvu u EU,
odgovornost za politički, institucionalni i ekonomski razvoj regiona ustupile Evropskoj
uniji.
Međutim, Evropa
nije u potpunosti obavila posao, jer je EU, nakon prihvatanja Hrvatske i
Slovenije, izgubila apetit za proširenje i zadržala ostatak regiona Bosnu i
Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju, da čekaju na pragu.
Brexit,
migrantska kriza, uz porast antievropskih osjećanja u posljednjih nekoliko
godina uzdrmali su temelje EU, i odložile proces pristupanja novih članica, a u
isto vrijeme „krvave tenzije“ u regionu i nedostatak razvoja samo su se
„zagnojile“, ostavljajući siromašne i nestabilne države na periferiji Evrope, a
vakum koji se stvorio počeli su da popunjavaju drugi akteri, piše list.
Rusija je
potvrdila svoju tradicionalnu ulogu zaštitnika pravoslavnog stanovništva,
koristeći Balkan kao tampon da spriječi dalju evropsku ekspanziju i učvrsti
svoju sferu utjecaja.
Rusija je utjecala
na javno mišljenje među Srbima, Crnogorcima i Makedoncima kako bi ublažila
entuzijazam za članstvo u EU i NATO, te je dodatno ojačala svoju moć kroz vojnu
pomoć.
Sudeći po nedavno
obavljenoj anketi Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), makedonska
podrška članstvu u NATO je na najnižem nivou od 2008. godine, dok slično
istraživanje obavljeno u BiH pokazuje da samo 18 posto Srba snažno podržava
ulazak u EU.
Turska i zaljevske
države su odgovorile pojačavajući njihovu podršku muslimanima na Balkanu, a
pomoć koju pružaju nije uvijek benigna – Saudijska Arabija izgradila je džamije
i dovela muslimanske svećenike od Balkana do zaljeva za vjerske nastave, neki
se zalažu za konzervativni vehabizam, koji je u suprotstavljen umjerenom islamu
koji se prakticira na Balkanu vjekovima.
Sve to dovelo je
do porasta islamističkog fundamentalizma među lokalnim muslimanskim
stanovništvom.
S obzirom na to
okruženje, nije iznenađenje da politika identiteta usmjerena na etno-religijski
nacionalizam doživljava preporod.
Lider Republike
Srpske Milorad Dodik, pozvao je na referendum za nezavisnost, a poznato je da
je on često putovao u Moskvu na konsultacije sa Putinom.
Sa druge strane,
u Bosni lider glavne muslimanske političke stranke, Bakir Izetbegović, redovno
putuje u Istanbul da bi se slikao sa sve autoritarnijim turskim predsednikom
Erdoganom.
Kao još jedan
znak povećanja tenzija, a uprkos stalnom prisustvu 5.000 NATO trupa i snažnom
protivljenju Zapadne alijanse, kao i Srbiji i Makedoniji, Hašim Tači je pozvao
na uspostavljanje vojske Kosova, a Srbi su pokušali da usmjere voz ukrašen sa
sloganom „Kosovo je Srbija“ na Kosovo.
Albanski predsjednik
Edi Rama često govori o potrebi za poboljšanje suradnje između njegove zemlje i
Albanaca na Kosovu i u Makedoniji, što je navelo kritičare da ga optuže da
pokušava uspostaviti „Veliku Albaniju“.
Sa urušavanjem
Bliskog istoka i nuklearnim prijetnjama Sjeverne Koreje, postavlja se pitanje
zašto bi Balkan uopće bio bitan Zapadu?
Odgovor na to,
navodi American Interest, jeste da blizina regiona Evropi znači da
destabilizacija na Balkanu može brzo postati problem za Evropu.
Region je 2015.
godine bio glavni put za više od milion migranata koji su bježali u Njemačku i
Švedsku, a kriza je mogla biti mnogo gora da lokalni lideri nisu uspjeli ostaviti
po strani svoje razlike i zajedno raditi.
Eskalacija
tenzija
List zaključuje
da ako regionalne tenzije i dalje eskaliraju, ovakva suradnja ne može da se
očekuje za narednu krizu i to predstavlja kako humanitarni tako i sigurnosni
rizik, jer će borci ISIS-a nastaviti da koriste haos i uđu u Evropu.
Kako se navodi,
Rusija je dugo nadgledala podjele u ovom regionu kako bi poduprla svoje
strateške prednosti nad Evropom, a povećana ravnodušnost ili netrpeljivost
prema zapadnim institucijama ide u korist Kremlju.
Bez sidra u
zapadnim institucijama, i liberalna demokratija i porast vjerskog
fundamentalizma će vjerovatno postati norma u regionu.
Prema nekim
posmatračima, prekrajanje nacionalnih granica je jedini način da se riješe ove
višegodišnje etničke podjele, međutim činjenica je da ne postoji način da se
iscrtaju granice, a da nijedna etnička grupa nije na gubitku.
Uprkos ratovima u
Bosni, još postoje oblasti, kao Sarajevo, gdje Srbi, Hrvati i Muslimani žive
rame uz rame.
Štaviše,
jednostavna razmjena zemljišta, zasnovana na etničkoj većini je recept za haos
na Balkanu.
Na Kosovu, Srbi u
Mitrovici se opiru albanskoj većini i žele da se pripoje Srbiji, a kao što postoje
albanske zajednice u Preševskoj dolini na jugu Srbije, na papiru bi se moglo
pretpostaviti da bi dvije teritorije samo mogle zamijeniti populacije.
Ipak, razmjena
Mitrovica-Preševo bi izazvala borbe nad teritorijom, jer se ne graniče sve
enklave, a iz istog razloga, malo je vjerovatno da će Srbija pristati na
predaju većinski muslimanskog Sandžaka Bosni, navodi American interest.
Bolji način je da
se uspostave i ojačaju regionalne institucije da olakšaju ekonomsku i političku
koordinaciju i rješavanje sukoba.
Carinska unija
Carinska unija bi
mogla biti korak u pravom smjeru, ali ne i zamjena za ulazak u NATO i EU, piše
American interest.
Nažalost, EU je
sve samo ne napustila svoju strategiju proširenja za region, zbog straha da će
je preplaviti jeftina radna snaga, ali možda bi za nju bilo bolje da primi
zapadni Balkan, što bi moglo dovesti do povećanja regionalne suradnje, samim
tim i smanjenja međuetničkih tenzija.
List navodi i da
je integracija u NATO jednako važna i lakše ostvariva za zapadni Balkan, a
nakon Crne Gore vrata se otvaraju za Srbiju, Makedoniju, Bosnu, čije bi
pripajanje poslalo signal da se Balkan vidi kao dio Zapada i da će pomoći
odupiranju ruskog nadiranja.
Zapad se nalazi
pred teškim izborom – ili će tretirati Balkan kao strateško sredstvo, ili riskirati
da izgubi region u ruskom utjecaju, uz infiltraciju islamskog ekstremizma.
U septembru
prošle godine, Bosna je podnijela zvaničan zahtjev za prijem u Evropsku uniju,
što bi Brisel trebalo da ozbiljno razmotri, a nakon Crne Gore NATO treba da
uzme i Srbiju i Bosnu kao buduće članice.
Sa previranjima u
EU, integracija sa zemljama je važnija nego ikada, zaključuje američki list.
(TBT, Tanjug)