TEME
“BiH se dosta dobro nosi s ovom vrstom
sigurnosnih izazova. Vidimo da daleko organiziranije, bogatije i iskusnije
države imaju silne probleme da obuzdaju eskalaciju suvremenog terorizma, kaže
za Slobodnu Dalmaciju Vlado Azinović
FOTO: Azinović (Youtube)
Prvi zabilježeni konkretni slučaj terorizma
u BiH je još onaj 1997. godine kada je aktivirana auto-bomba u Mostaru gdje je
29 osoba teže ili lakše ozlijeđeno, među kojima i trojica policajaca, a cijeli
stambeni blok je oštećen od eksplozije. Od tada pa sve do prošlogodišnjeg ubistva
pripadnika oružanih snaga BiH u Rajlovcu kod Sarajeva terorizam se u
kontinuitetu događa u BiH.
Činjenica je i to da je za kaznena djela
terorizma kao i kaznena djela povezana s terorizmom i terorističkim
aktivnostima, kao što su odlasci državljana BiH na strana ratišta, do danas
optuženo 42 osobe. U proteklom razdoblju za kaznena djela terorizma izrečene su
pravomoćne kazne u trajanju od ukupno oko 150 godina zatvora, najveća kazna
izrečena je Harisu Čauševiću za bombaški napad na policijsku stanicu u Bugojnu,
2010. godine, u trajanju od 35 godina zatvora, što je najveća kazna za
terorizam u BiH i susjedstvu.
Prema različitim procjenama, u svijetu je
tijekom 2016. godine izvedeno između 2.000 i 10 000 terorističkih i
pobunjeničkih napada – u prosjeku između 5 i 27 napada dnevno, odnosno po jedan
svake 43 minute ili svakih 5 sati – ovisno od toga kojoj od ponuđenih procjena
odlučimo više vjerovati. U ovim napadima je poginulo ili ranjeno više od 25.000
ljudi. Nijedan od navedenih terorističkih incidenata u 2016. godini nije se
dogodio u Bosni i Hercegovini, niti u široj regiji. Ova činjenica ne bi bila
posebno zanimljiva da se u domaćoj i inozemnoj javnosti već godinama ne stvara
dojam o velikoj i neposrednoj izloženosti BiH upravo ovakvom tipu ugroze, kaže
za Slobodnu Dalmaciju Vlado Azinović, profesor na Fakultetu političkih znanosti
(FPN), ekspert za terorizam i sigurnosna pitanja, analitičar koji se godinama
bavi fenomenom islamskog terorizma.
U stvaranju takve psihoze, posebno
prednjači dio političkih elita i medija, koji su gotovo potpuno preuzeli
interpretaciju ove vrste narativa, obično s vrlo malo uvida u činjenice, ističe
prof. Azinović. Posljedično, ali paradoksalno, dovedeni smo, kaže, tako u
situaciju da danas ne moramo objašnjavati uzroke pojavnosti terorizma u Bosni i
Hercegovini u 2016., nego razloge njegova izostanka.
Moguće ih je, pojašnjava, prepoznati barem
tri: Prvi. Bosna i Hercegovina objektivno nije izložena opasnosti od terorizma
na način i u obimu na koji se to uporno sugerira, Drugo, sigurnosne agencije u
BiH dobro rade svoj posao i značajna su smetnja aktivnostima pojedinaca i
skupina koje bi se mogle angažirati u aktima terora, a sasvim je moguće da je
zemlja ostala pošteđena terorizma zahvaljujući sreći i slučajnosti, jer u 2016.
godini ovdje nitko nije dovoljno ozbiljno želio, niti je bio u stanju,
“uspješno” izvesti teroristički napad.
Profesor Azinović kaže kako je povratak
bivših boraca iz Sirije i Iraka uglavnom kontroliran.
“U proteklih nekoliko godina Državna
agencija za istrage i zaštitu (SIPA) privela je više od 50 osoba koje su na
neki način bile povezane s aktivnostima na bliskoistočnim ratištima. U više od
20 slučajeva protiv tih su osoba donesene pravomoćne sudske presude za
poticanje i financiranje takvih aktivnosti, kao i za sudjelovanje u stranim
paravojnim i parapolicijskim formacijama, sukladno članku 162 b Kaznenog zakona
BiH. Novih odlazaka u Siriju nije bilo u 2016, a uz nekoliko iznimki (izručenja
iz Turske) povraci su prestali još krajem 2015. godine, podsjeća.
Kaže kako se u ovom trenutku u Siriji i
Iraku nalazi oko 60 muškaraca i 50-ak žena, kao i 30-ak djece, porijeklom iz
BiH i dijaspore. Procjenjuje kako su mali su izgledi da će se ti ljudi ikada
vratiti u BiH, prije svega zato što su se iz nje trajno iselili (učinili
hidžru), ali i zato što su im pri ulasku
u vojne formacije kojima su se pridružili u Siriji oduzete putne isprave, tako
da nemaju s čime putovati.
“Vrlo je izgledno da će najveći dio tih
ljudi poginuti u borbama koje se intenziviraju. Dakle, tvrdnje o nekom
nekontroliranom valu boraca-povratnika su potpuno neutemeljene, pa rekao bih i
nedobronamjerne. Problem je, naravno, što se takve ocjene izriču u vrlo
nepovoljnom unutarnjem kontekstu u BiH koji presudno određuje dinamika nezavršenog
rata i što im je cilj takvom maštovitom interpretacijom stvarnosti promicati različite političke agende koje
dovode u pitanje dejtonsko uređenje BiH, pa i opstanak države, ističe prof.
Azinović.
Na konferenciji “Indikatori rizika u vezi s
financiranjem terorizma” koje je održana proteklih dana u Sarajevu, istaknuto
je činjenica, između ostalog, kako u BiH
postoji grupa ljudi koja ništa ne radi, a dosta dobro živi i uspostavlja neku
novu ideologiju kojoj se treba suprotstaviti i da je to zajednička zadaća svih
koji žele napredak BiH. U tom kontekstu ukazano je na potrebu da različiti
razine vlasti trebaju izmijeniti svoje zakonodavstvo i riješiti pitanja
prijenosa gotovine preko granice, financiranja nevladinih organizacija te
sačiniti jedinstven popis svih takvih organizacija. Upitan što još BiH treba
konkretno i u ovom trenutku na planu borbe protiv terorizma učiniti prof.
Azinović kaže:
“S obzirom na složenost i nefunkcionalnost,
kao i na svjesne političke opstrukcije čiji je cilj dodatno ograničiti učinkovitost
države, BiH se dosta dobro nosi s ovom vrstom sigurnosnih izazova. Vidimo da
daleko organiziranije, bogatije i iskusnije države imaju silne probleme da
obuzdaju eskalaciju suvremenog terorizma. Gotovo svakodnevni primjeri iz Velike
Britanije, Francuske, Belgije i Njemačke svjedoče da to nije nimalo lako. Moglo
bi se reći da policija i pravosuđe rade koliko mogu i znaju. Bilo bi dobro da
se kroz uključivanje obitelji, škola, socijalnih službi, vjerskih zajednica,
organizacija civilnog društva i medija, dodatno poradi na prevenciji i jačanju
otpornosti lokalnih zajednica i društva općenito na radikalne ideologije. Mi u
BiH već više od 20 godina živimo u radikaliziranom kontekstu u kojem jedna
vrsta radikalizma hrani i potiče drugu.
Prof. Azinović pojasnio je terminološku,
ali i suštinsku razliku između islama i islamizma, jer se stalno govori o
islamskom radikalizmu.
-Islam je religija, a islamizam, kao i svi
”izmi” je ideologija čiji sljedbenici žele modelirati suvremena društva
sukladno svom tumačenju islamskog vjerovanja i priželjkivanom društvenom
modelu. Obično govorimo o političkom islamu, koji u nekim svojim oblicima može
biti i ekstreman, militantan ili nasilan. Bilo bi zato korektnije govoriti o
radikalnom islamizmu. Mi u BiH najčešće govorimo o selefizmu, dok nas islamski
teolozi podsjećaju da bi bilo ispravnije govoriti o haridžijskom,
neoharižijskom ili novotekfirijskom pokretu, kao moderinim pojavnostima nekih
nasilnih sekti iz razdoblja ranoga islama. Njih karakterizira ponašanje tipično za većinu vjerskih sekti
ili sljedbi – sebe doživljavaju kao izabrane od Boga, a vlastito tumačenje
vjere kao jedino ispravno, te s toga sebi pripisuju pravo druge muslimane
proglašavati nevjernicima i propisivati im kazne, uključujući smrt, za navodno
otpadništvo od vjere.
Militantna selefijska ideologija je uvezena
u BiH tijekom rata 1990-ih, s dolaskom stranih boraca. Ovdje se u međuvremenu
učvrstila, stekla jedan broj sljedbenika, a njezini autoriteti više nisu
stranci, nego su to domaći ljudi. Prisustvo te ideologije kroz posljednjih 25
godina, Bosnu i Hercegovinu je od zemlje odredišta za strane borce učinilo
zemljom njihova porijekla. No, i kada fenomen odlazaka na ratišta u Siriji i
Iraku potpuno prestane, zbog svog će konfrontacijskog i nesnošljivog karaktera
ta ideologija nastaviti proizvoditi sigurnosne izazove, i to prvenstveno unutar
bošnjačkog korpusa koji je ogromnom većinom odan tradicionalnom islamu srednjeg
puta i Islamskoj zajednici u BiH. Za militantne neotekfirlije takav islam i strukture koje ga njeguju
arhetipski su neprijatelj. Vidljivo je to iz nedavne poruke balkanskih
ISIL-ovaca iz Iraka, objavljene u časopisu Rumiyah (Rim), glavnoj medijskoj
platformi Islamske države. Mediji u regiji napravili su histeriju od prijetnji
koje su tu upućene Srbima i Hrvatima, međutim, glavna meta ove prijetnje su
muslimani u regiji koje ISIL-ovci nazivaju murtedima (otpadnicima od vjere) i
kojima poručuju: ”Vaša krv nam je draža i slađa od krvi Srba i Hrvata kafira
(nevjernika). Ubijanje murteda kod nas je jače i bolje. Mi vam dolazimo sa
sabljama i noževima…Nećemo stati dok vas do posljednjeg ne istrijebimo.”
Najveće žrtve ove ideologije su zapravo, sami muslimani. To bi vrijedilo
prepoznati i na temelju te spoznaje graditi savezništva i partnerstva koja bi
omogućila uspješniju prevenciju i borbu protiv ove radikalne ideologije.
Međutim, takvo postupanje bilo bi u potpunoj suprotnosti s dominantnim
narativom ovdašnjih političkih elita i dijela medija koji svojim izjavama i
izvještavanjem dodatno potiču strah i nepovjerenje, upozorava prof. Azinović.
Činjenica je da danas opasnost od terorizma
postoji svugdje u svijetu, pa tako i u BiH. Neki koji upozoravaju na tu
činjenicu doživljavaju kritike kako su te prijetnje predimenzionirane, dok se
neka upozorenja prešućuju ili prolaze „ispod radara“. Konkretan primjer je i
hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odnosno predsjedavajući Vojnog odbora NATO-a general
zbora Petr Pavel, koji je prošle godine
u Splitu na skupu načelnika Glavnih stožera zemalja članica NATO-a izjavio kako
bi „BiH moglapostati utočište za terorizam, i to bi bio problem za Europu, a u
tom bi slučaju i Sjeverna Amerika mogla biti zabrinuta.“ , te kako je interes
NATO-a da BiH „ ne bude utočište za terorizam, a bude li potrebno mi (NATO)
poduzet ćemo i mjere u tom smislu.” Upitan misli li kako od nekih u BiH postoji selektivan pristup kada su u
pitanju ta upozorenja, prof. Azinović kaže:
Percepcija koja se stvara u javnosti,
međunarodnoj i regionalnoj, o Bosni i
Hercegovini kao zemlji posebno izloženoj velikoj i neposrednoj opasnosti od
terorizma u tolikom je kontrastu s onim što se ovdje zbilja zbiva, da me ne bi
čudilo kada bi netko inscenirao teroristički napad kako bi te tvrdnje, koje
često dolaze s najviših političkih adresa, konačno dobile svoju praktičnu
potvrdu. Zna li se da se protiv BiH već neko vrijeme vodi hibridni rat čiji je
cilj spriječiti njenu europsku i posebno integraciju u NATO, jasno je da
postoje akteri, međunarodni i njihove proksi-snage u regiji, kojima bi upravo
takav razvoj događaja išao na ruku. Takvog se scenarija trenutno najviše
pribojavam jer bi njegove posljedice mogle biti katastrofalne i to ne samo po
BiH.
(TBT)
