GEOPOLITIKA
U toku je prava podjela Sirije. Pošto je samo pitanje mjeseca
kada će biti u potpunosti uništena teroristička organizacija ISIL, svi
pokušavaju otkinuti što veći komad teritorije koju oni već tri godine
kontrolišraju. Međutim, ni teroristi se ne predaju bez borbe
FOTO: (public)
Prošlo je skoro mjesec dana otkako je potpisan sporazum o
stvaranju četiri zone deeskalacije. One treba da postanu zone bezbjednosti za
civile i pomognu da se mirovni proces između zvaničnog Damaska i opozicije pomjeri
sa mrtve tačke.
Međutim, posljednjih deset dana je u toku borba za
kontrolisanje najvažnijih strateških saobraćajnica i područja bogatih
resursima — naftom i vodom. Sirija možda nije bogata naftom kao Libija i susjedni
Irak, ali ni njene zalihe nisu zanemarljive.
Na jugu Sirije, koji većinom čine pustinje, nalazi se oko
85 odsto gasnih i naftnih polja. Osim energenata, od vitalnog značaja je i
transportni čvor Palmira, kroz koju prolaze putevi za Raku, Hamu i Dejr el Zor
i dalje prema granici sa Irakom.
„DAEŠ želi da sačuva kontrolu nad područjima od životnog
značaja za Siriju. Naftom koja se nalazi u Dejr el Zoru i Palmiri i teritorijom
pod poljoprivrednim kulturama, militanti DAEŠ-a pokušavaju da nadomjeste
ekonomske gubitke.
U suštini, DAEŠ je pri kraju. Teroristi se iz sve snage
trude da se učvrste na jugoistoku zemlje kako bi pronašli neku ekonomsku
platformu za nastavak svoje djelatnosti“, rekao je za Sputnjik jedan od
najboljih ruskih vojnih reportera koji se trenutno nalazi u Siriji Jevgenije
Podubni.
Kurdi — nevjerne Tome
Kurdske demokratske snage, koje uz pomoć zapadne koalicije
izvode ofanzivu na Raku, dozvolile su pripadnicima DAEŠ-a da izađu iz
terorističke „prijestonice“ u južnom pravcu — ka Palmiri. Malo je vjerovatno da
za dogovor nisu znali i Amerikanci.
„Za mene je svaki dogovor sa teroristima zločin.
Upućivanjem militante DAEŠ-a u pravcu sirijske vojske oni žele da riješe neke
svoje probleme“, smatra ruski novinar.
Izgleda kao da američka koalicija nema namjeru da uništi
terorističku organizaciju, već samo da je uputi u pravcu provincije Homs, Dejr
el Zora i Palmire, koji se nalaze pod kontrolom snaga Bašara el Asada.
„Palmira je veliki geološki čvor. Tamo se nalaze bogata
naftna polja i zalihe fosfata“, podsjeća Podubni.
Međutim, u drevni grad teroriste nisu pustili ruski vojnici.
Za nedjelju dana militanti su pokušali dva puta da se probiju iz Rake u
Palmiru. Prvu kolonu avijacija je uništila 25. maja. Teroristi su opet pokušali
30. maja, ali bezuspješno.
Nekoliko preciznih naleta ruske avijacije i četiri rakete
„kalibar“ sa brodova u Sredozemnom moru na kolone terorista naoružanih do zuba
pokazali su da Rusija sve drži pod kontrolom. Koridor je i dalje otvoren, ali
ruske specijalne snage pažljivo prate ko njime prolazi. Ministarstvo odbrane
Rusije obećava: svaka akcija u pravcu Palmire bit će oštro kažnjena.
„Grupa ruske vojske u Siriji ne dozvoljava da se formira
udarna grupa terorista DAEŠ-a u pravcu gdje operiše sirijska vojska. Kada ruska
vojska uz pomoć izviđačkih sredstava otkrije da se iz rejona Rake u pravcu
Palmire kreću snage DAEŠ-a, ona preduzima mjere kako bi se teroristi suzbili“,
rekao je Podubni.
Južni pravac
Trpeći poraze, DAEŠ se povlači u pustinju, dok sirijska
vojska, uz pomoć ruske avijacije, vodi ofanzivu i od strane Palmire prema Dejr
el Zoru, koji je okružen teroristima od 2014. godine, duž rijeke Eufrat i
nastavlja čišćenje istočnog dijela provincije Homs. Eufrat je vrlo važan jer
se na njemu nalaze najveće sirijske elektro-stanice „Tišrin“ i „Tapka 2“.
Istovremeno, nastavljaju se borbe u provinciji Suvejda, gde
je koalicija na čelu sa SAD bombardovala vladine snage i šiitske formacije.
Ipak, to nije zaustavilo ofanzivu na omanji grad Tanf na granici Iraka i
Sirije, gde se nalazi američka baza gde su instruktori Pentagona obučavali
militante tzv. Sirijske slobodne armije. Kroz Tanf prolazi put koji povezuje
Damask i Bagdad, od strateške važnosti za Asada.
Teroristi i američka koalicija su zabrinuti što sirijska
vojska može u najkraćem roku izaći na iračko-sirijsku granicu. To bi značilo
stvaranje koridora za prebacivanje oružja i ljudstva iz Iraka, odnosno Irana, u
Siriju. Kako bi zaustavila približavanje sirijske vojske ka Tanfu, američka
vojska često koristi i avijaciju. Neki mediji pišu da se tamo nalaze i
britanski, pa čak i norveški specijalci.
„Američki instruktori se nalaze na sjeveru Sirije, savjetuju
i pomažu Sirijskom demokratskom savezu (Kurdima). Međutim, prisutne su jedinice
SAD i na jugu Sirije. Njihov operativni centar je u Jordanu. Oni pomažu tzv.
’Novu sirijsku armiju‘, čije militante su obučavali na teritoriji Jordana. U
Siriji se, u suprotnosti svim međunarodnim pravilima, nalazi nekoliko hiljada
zapadnih vojnika“, naglašava ruski ratni reporter iz Sirije.
U ovom trenutku glavni zadatak svih snaga: i američke
koalicije i Kurda i DAEŠ-a i mnogobrojnih „opozicionih“ grupa, jeste da se
zaustavi sirijska vojska da ne dođe u posjed gasnih i naftnih polja, kao i
Eufrata, uz pomoć kojih može da riješi probleme od vitalnog značaja za državu
i da popuni budžet. Vraćanje pod kontrolu područja koji su donosila najveći
prihod državi ojačalo bi i pregovaračke pozicije Bašara el Asada i stvorilo
perspektivu za obnovu infrastrukture koja je porušena u dugogodišnjem ratu.
Sve češće se postavlja pitanje: šta će se desiti kada,
uskoro, budu u potpunosti uništeni ili istjerani teroristi DAEŠ-a iz Sirije i
teritoriju koju trenutno kontrolišu podjele Asad, Kurdi i „opozicija“ koju samo
Amerikanci mogu da raspoznaju u moru najrazličitijih organizacija u Siriji?
Tada će se oči u oči naći vladine snage koje podržavaju Rusija i Iran sa
Kurdima i nekim „opozicionim“ snagama koje podržavaju SAD. Ovim bi se dvije
velike supersile otvoreno našle na suprotnim stranama…
(TBT, Sputnik)
