GEOPOLITIKA
Donald Trump ušao je u Bijelu kuću s nadom da će rasparčati
Evropsku uniju. Ali šta ako njegov mandat izazove njeno još tješnje
ujedinjenje, i to protiv SAD?
FOTO: Merkel, Trump (public)
Izjava njemačke kancelarke Angele Merkel da “Evropa ne
može više da se oslanja na Sjedinjene Države kao partnera” i da “mora
da preuzme sudbinu u svoje ruke” označava prekretnicu. Sve američke
administracije od 1945. pokušavale su da tijesno sarađuju s Njemačkom i NATO. Ronald
Reagan je čak posjetio i groblje Bitburg, uprkos kontroverzi zbog nekoliko
grobova oficira SS, kako bi ispoštovao kancelara Helmuta Kohla koji mu je
prethodno pružio podršku za postavljanje Peršing projektila srednjeg dometa na njemačkom
tlu.
Trump, međutim, gura Njemačku i Evropu u sasvim drugom smjeru.
Sada kada je u Francuskoj Emmanuel Macron izabran za predsjednika, Merkelova
nastoji da uspostavi novu njemačko-francusku osu s ciljem zajedničke ekonomske
i vojne agende. Takva politika predstavlja signal da američki prestiž i uticaj
u inostranstvu opada. Zamislite, na primjer, da Merkelova odluči da prkosi Trumpovoj
inicijativi za uvođenje sankcija Iranu? Zapad još nije došao do toga, ali Trumpov
pristup Evropi već je razotkrio njegovu spremnost da prkosi “pravilima
igre” i jednostrano donosi odluke gotovo isključivo prema sopstvenom
nahođenju.
Problem predstavlja to što takva politika bukvalno tjera Njemačku
da ponovo postane supersila Evrope i da u svojoj agendi pokušava isključivo da
gleda svoje interese. Ipak je to nacija koja je izmislila takozvanu
realpolitiku.
Za sada, Merkelova je usresređena na uspostavljanje
zajedničke vojne komande u Briselu i poboljšanje odnosa sa Poljskom. Berlin i
Varšava percipiraju Rusiju na isti način, a sada kada je Britanija izašla iz
Unije, Merkelova shvata da što prije mora učvrstiti zajedničku evropsku vojnu
strukturu. Osim toga, kancelarka pokušava da sredi i finansijski sektor EU,
odnosno da pojača reformske procese. U tom pogledu, ona će se fokusirati na
ispunjenje određenih francuskih zahtjeva, kako bi bar djelimično olakšala
fiskalne probleme južne Evrope.
Iako još uvijek ne postoji dovoljno političke volje u njemačkim
vladajućim krugovima za pretvaranje zemlje u vodeću silu “Starog
kontinenta”, Trumpovi potezi deluju kao katalizator i sve veći broj
zvaničnika se okreće takvoj ideji.
Sve do danas, srž američke spoljne politike prema Evropi
ležala je u Njemačkoj. Ta veza, međutim, ne samo da blijedi, već je i na
granici pucanja. Biće to velika ironija ako Trump izazove trasformaciju Evrope
u jedinstvenu vojnu supersilu.
(TBT, N.I.,
Newsweek.rs)