ANALITIKA
Kriza se neće završiti ni sada kada je Zaev preuzeo dužnost
– ona će samo ući u novu fazu. Gruevski i VMRO-DPMNE će nastaviti s pokušajima
da destabilizuju vladu i izazovu nove izbore kako bi izbjegli robiju
FOTO: (AP)
Sporni izbori 2016. razotkrili su jake podjele. Oštra
polarizacija izvela je demonstrante na ulice. Istraga se vodi protiv
najmoćnijeg čovjeka u državi, koji se trudi da osujeti proces. Umjesto da
ustanu protiv ovog kršenja prava, američki republikanci ili sliježu ramenima,
ili pružaju indirektnu podršku zaraćenom lideru. Moskva posmatra situaciju s
razdraganošću dok pokušava da posije sumnju u državne institucije i sam koncept
demokratije.
Iako su paralele zastrašujuće, ne radi se o Sjedinjenim
Državama, već o Makedoniji, balkanskoj zemlji koja sve brže postaje primjer
onoga što se dešava sa zemljom kada njeni lideri ne obraćaju pažnju na
vladavinu prava. Dok stabilnost Makedonije visi o koncu, republikanski senatori
u američkom Kongresu neodgovorno su uskočili u vatru, čime su samo izazvali
intenziviranje ruskog miješanja.
Propast političkog
pejzaža
Postupci makedonske vlade motivisani su, kao i u SAD, prijetnjom
krivičnog gonjenja. Bivši autokratski premijer Nikola Gruevski već je pod
nekoliko istraga koje su pokrenute prošle godine od strane specijalnog tužioca.
Prve optužbe pojavile su se 2015. kada je lider opozicione partije
Socijaldemokratski savjet Makedonije (SDSM) objavio snimke prisluškivanih
razgovora koji su razotkrili sistematsku zloupotrebu vlasti od strane visokih zvaničnika
vlade Gruevskog, pa čak i potencijalnu zavjeru za zataškavanje ubistva.
Senzacionalna otkrića izazvala su velike proteste, tenzije i
nasilne sukobe.
Intervencija EU i SAD u krizi rezultirala je sporazumom iz
Pržina, kojim je stvoreno specijalno tužilaštvo, a do tada nepobjedivi Gruevski
morao je da siđe s vlasti u januaru 2016. godine, tri mjeseca pred nove izbore.
Kako je njegova vlada u potpunosti kontrolisala pravosuđe, Gruevski je računao,
doduše pogrešno, da će lako uticati na specijalnog tužioca, kao i da nijedan
sud u Makedoniji neće prihvatiti snimke ilegalnog prisluškivanja. Neuspjeh u
pridržavanju uslova sporazuma, naročito što se tiče fer i slobodnih izbora, pomjerio
je glasanje za decembar. Kada su izbori završeni, nacionalistička partija
Gruevskog VMRO-DPMNE za malo je obezbijedila većinu u parlamentu – osvojili su
51 poslaničko mjesto u odnosu na 49 koliko je dobila Zaevljev SDSM, od ukupno
120 mjesta u parlamentu. Gruevski također nije uspio da formira koalicionu
vladu, pošto su albanske partije to odbile zbog njegovog zahtjeva da se ukine
specijalno tužilaštvo.
Plan B Gruevskog bio je raspisivanje novih izbora pod
izgovorom da je politička kriza došla do ćorsokaka, nakon mjeseci blokiranja
odabira predsjednika Sobranja od strane VMRO-DPMNE. On je zatim pokušao da
utiče na izbore kombinacijom namještanja i zastrašivanja. Od marta, predsjednik
Đorđe Ivanov, omiljeni saradnik Gruevskog, nije dao Zaevu mandat za formiranje
vlada, izazivajući na taj način eskalaciju krize. Prije dvije nedjelje, status
kvo doveo je do nasilnih sukoba. Zaev je uspio da okupi dovoljan broj ljudi i
izglasa novog predsjednika parlamenta, Albanca Taljata Džaferija. Besni zbog
odabira Albanca za predsjednika parlamenta, pristalice VMRO-DPMNE upale su u
parlament dok je policija samo posmatrala, a neki su se čak i priključili bijesnoj
rulji, prebijajući članove opozicije. Šokantne fotografije sa lica mjesta, na
kojima se vidi Zaev razbijenog nosa i krvavog čela, ubrzo su obišle svijet.
FOTO: (Reuters)
Gruevski i Ivanov proglasili su sebe za patriotske branioce
etničke makedonske većine protiv vlade koju bi vodile Socijaldemokrate i albanski
koalicioni partneri, za koje tvrde da bi ugrozili makedonsku nezavisnost,
teritorijalni integritet i suverenitet. VMRO-DPMNE je sugerisao kako su Zaev i
Socijaldemokrate izdajice zbog odobravanja navodno secesionističke
“Tiranske platforme”, koja je predstavljala niz zahtjeva većinski
albanskih političkih partija koji bi morali da budu ispunjeni za njihov ulazak
u koaliciju. Jedan od ciljeva platforme jeste i uvođenje albanskog jezika kao
drugog zvaničnog jezika u cijeloj zemlji.
Ipak, Gruevski je i sam tolerisao platformu u očajničkom
pokušaju da dobije parlamentarnu većinu s albanskim partijama koje su ga
prethodno odbile. On je dijelio vlast sa albanskom Demokratskom unijom za
integracije (DUI) od 2008, a novi predsjednik Sobranja u to vrijeme je bio
ministar odbrane u njegovoj vladi. U stvari, Gruevski je optužio Albance za
iredentizam tek kada je DUI odbio da ga podrži i okrenuo se opoziciji. Kako bi
zataškao svoje poteze i dao Zaevu mandat, Ivanov je insistirao da se Zaev
obaveže da će garantovati teritorijalni integritet Makedonije.
Kriza se neće završiti ni sada kada je Zaev preuzeo dužnost
– ona će samo ući u novu fazu. Gruevski i VMRO-DPMNE će nastaviti s pokušajima
da destabilizuju vladu i izazovu nove izbore kako bi izbjegli robiju. Još
jednom, spoljni igrači kao što su SAD, EU i Rusija imaće odlučujući uticaj na
Makedoniju.
Nažalost, Makedonija je privukla pažnju republikanaca u
američkom Kongresu, prije svega zbog zabrinutosti za filantropski rad
investitora Georgea Sorosa. Nekoliko republikanskih senatora i kongresmena
pozvali su državnog sekretara Rexa Tillersona da istraži “kako se
upotrebljavaju američka sredstva.. od strane USAID-a za podršku političkih
grupa lijevog centra i kako oni uvode ljevičarku politiku suverenim
nacijama” kroz rad Sorosa i njegove pro-demokratske Fondacije za otvoreno
društvo (OSF). USAID i OSF su velikodušno pomagali demokratski proces u
Makedoniji i regionu tokom prethodnih 25 godina, uključujući i projekte vlade
Nikole Gruevskog. Prema direktoru OSF za Evropu Goranu Buldioskom, lažne
optužbe su prvi put iznesene “na pamfletu koji je podijeljen u kongresu od
strane makedonske grupe “Stop operaciji Soroš” koju je osnovao Cvetin
Čilimanov, urednik makedonske državne novinske agencije i bivši zaposleni predsjedništva.
Taj pamflet su republikanski senatori u potpunosti prihvatili. Istovremeno,
Rusija i autokrate kao što su Gruevski i mađarski premijer Viktor Orban
označili su Sorosa i OSG kao “prijetnju po nacionalnu bezbjednost”,
opzužujući milijardera za pružanje podrške organizacijama i grupama koje
nastoje da naruše suverenitet tih zemalja. U regionu gdje je autoritet SAD i
dalje dominantan, promovisanje teorija zavjere od strane Washingtona
predstavlja podstrek ne samo za slične Gruevskom i Orbanu, već i ruskom predsjedniku
Vladimiru Putinu.
FOTO: (Fonet/AP)
Regionalne opasnosti
Uprkos tome što s Makedonijom dijeli istu pravoslavnu vjeru
i ćirilično pismo, Rusija historijski nije pretjerano obraćala pažnju na ovu
zemlju, naročito u poređenju sa Srbijom i Bugarskom. Sve to se promijenilo
nakon skandala sa prisluškivanjem 2015. kada se vlada Nikole Gruevskog suočila
s potencijalnim padom. Rusija je smatrala da je ova vlada saveznik u njenim
planovima za suprotstavljanje EU u regionu. Tokom posljednjih nekoliko godina,
rusko Ministarstvo spoljnih poslova izdaje sve učestalija saopštenja podrške
Gruevskom, a nedavno je i znatno povećala broj osoblja u ambasadi u Skoplju.
Ruski šef diplomatije Sergej Lavrov više puta je kritikovao Zapad zbog
intervenisanja protiv Gruevskog i čak optužio zapadne zemlje da se “miješaju
u unutrašnja pitanja Makedonije kako bi realizovali projekat stvaranja Velike
Albanije”.
Implikacije ove kontroverze daleko su veće od Makedonije –
opasnost prijeti uopšte zapadnim naporima da učvrste demokratske vrijednosti i
stabilizuju vlade na Balkanu kako bi se spriječile nove eskalacije međuetničkog
nasilja. Već sada, zahvaljujući nacionalističkim izjavama članova VMRO-DPMNE,
tenzije između Makedonaca i Albanaca su u usponu. Albanci, zajedno sa Sorosom,
proglašeni su za kolaboraciju sa onima koji prijete samom postojanju zemlje.
Antidemokratski cinizam je također u usponu i u Srbiji, gdje
su demokratske institucije i sloboda medija meta napada premijera i
novoizabranog predsjednika Aleksandra Vučića. U međuvremenu, Rusija nastavlja
da se predstavlja u Srbiji i Makedoniji kao alternativa euroatlantskim
integracijama, gurajući agendu “neutralnih suverenih država” na
Balkanu.
Polarizacija je, međutim, sve prisutnija i u BiH gdje predsjednik
Republike Srpske Milorad Dodik, vodi sve agresivniju kampanju ka secesiji.
Samoproglašena država Kosovo, koja dijeli granicu s Makedonijom, poprište je
ogorčenih nesuglasica i nasilja između većinski albanskog stanovništva i srpske
manjine na sjeveru. Zbog toga se može pretpostaviti da ako Makedonija utone u
haos, reprekusije u regionu će se osjetiti veoma brzo.
FOTO: Gruevski, Ivanov (Fonet)
Budući koraci Washingtona
U ovoj osetljivoj situaciji, veoma je važno za Washington da
preuzme vodeću ulogu. Kao i uvijek, evropske prijestonice samo povremeno
obraćaju pažnju na Balkan. Na početku, SAD bi trebalo da pritisne Berlin i
Brisel da se uključe ne samo pružajući novčanu pomoć, već i izolacijom i
sankcijama protiv protagonista krize i onih koji narušavaju demokratiju kako bi
se dočepali vlasti. Na unutrašnjem planu, državni sekretar Rex Tillerson bi
trebalo da utiče na republikance i prekine njihove opasne napade na USAID i Sorosa.
Nakon toga, Tillerson se mora okrenuti problemu koji su svi
njegovi prethodnici zanemarili, a to je grčko-makedonska prepirka oko zvaničnog
imena Makedonije.
Zbog nepriznavanja naziva Makedonija, Atina je blokirala
zemlju na putu ka NATO i EU. Sporazumom kojem su 1995. posredovale SAD
dogovoreno je da Makedonija može ući u bilo koju međunarodnu organizaciju pod
nazivom “Bivša jugoslovenska republika Makedonija”. Ipak, Atina
nastavlja da prkosi Međunarodnom sudu pravde koji je već osudio Grčku za
kršenje sporazuma i tako ne odustaje od blokiranja makedonskog članstva u EU i
NATO. Rezultat toga jesu otvorena vrata za Gruevskog i njegovu jeftinu verziju
nacionalizma i autoritarizma. Jedino ulazak u NATO i EU može zaista da
stabilizuje demokratske institucije u zemlji i stiša tenzije koje vode jedino
ka nasilju, secesiji i rasparčavanju zemlje.
Samo odlučnost Washingtona i produktivna saradnja sa
Evropom, mogu pomoći Makedoniji i regionu da izbjegnu najgore.
(TBT, FA, Newsweek.rs)