GEOPOLITIKA
Geografija i geopolitika odredile bi tok bilo kog
američko-kineskog rata, a Kina je u slabijoj poziciji u oba
FOTO: (AP)
Uskoro, veliki čelični brodovi mogli bi sa se okušaju u
borbi. Projektili će izletjeti iz svojih silosa i velikom brzinom udarit će u
svoje mete. Mornari će umirati, brodovi će tonoti, nacije će padati ili pobjeđivati.
Iako vrijeme bitaka ostaje nepoznato, njihove lokacije veoma su dobro poznate.
Geografija je oduvijek bila ključna za vojne stratege. Kako
borbeni elementi po pravilu nastoje da izbjegnu nepristupačne oblasti, armije
se najčešče drže utabanih puteva zbog čega se kroz čitavu historiju, iznova i
iznova, velike bitke odigravaju na, manje više, istim mjestima.
Ključni tjesnaci kao što su Malajski i Sundski prolaz, ali i
vode Južnog kineskog mora (JKM) prepune moreuza, bit će poprišta budućih
pomorskih okršaja. Geografija i geopolitika su isprepletani i neodvojivi.
Nažalost za Kinu, ona se nalazi kako na geografski slabijoj poziciji, tako i na
geopolitički pogrešnoj strani.
Logika je jednostavna.
Na moru postoje linije komunikacije koje su isto utvrđene koliko i autoputevi.
Uopšteno govoreći, ovi putevi predstavljaju najkraće ili najekonomičnije rute
kojima brodovi putuju od kontinenta do kontinenta. Međutim, svi ovi putevi u
određenim dijelovima prolaze kroz uska grla koja je nemoguće izbjeći. Upravo u
tim tjesnacima, njihova ranjivost je najveća.
Ko kontroliše ove tačke, može imati presudan uticaj na tok
konflikta. Rezultat toga, čak i kada je u pitanju kraći rat, kontrola nad
moreuzima predstavlja ključ za uspjeh u ratu i bogaćenje kada se sukob okonča.
Kinezi polako počinju da shvataju činjenicu da njihove
globalne aspiracije ne idu u korak s geografskom pozicijom, kao i da im to
otežava uvrtanje ruku u stilu velikih sila. Kada se to ima u vidu, mnogo je
lakše objasniti kinesku strategiju vojnog razvoja i njene geopolitičke poteze
tokom posljednjih dvadesetak godina.
FOTO: (AP)
Generacijama, Kinezi su posmatrali sa svoje obale niz ostrva
za koja su smatrali da predstavljaju pomorski zid odbrane zemlje. Ipak, nedavno
su shvatili da ovaj prirodni štit prije zatvara njih same, nego što drži
neprijatelje van.
Kako bi prevazišla tiraniju geografije, kroz ulaganja u
projektile, brodove, letjelice i luke, Kina pokušava da uspostavi kontrolu nad
vodama blizu svoje obale, ali i daleko od nje.
S ove tačke gledišta, kinesko polaganje prava na čitavo JKM
je razumljivo – Peking želi da pretvori ove vode u svoj bastion i praktično
“unutrašnje kinesko more”. Na isti način, pošto znaju da ne mogu da
kontrolišu Malajski i Sundski prolaz, Kinezi grade čitav niz baza u neposrednoj
blizini ovih moreuza, čime stiču stratešku prednost, odnosno mogućnost
blikiranja prolaza neprijatelja. Istu stvar Kina je uradila i izgradnjom baze u
Džibutiju čime je stekla odlučnu poziciju za kontrolu nad Sueckim kanalom,
odnosno prolazom koji vodi od Sredozemnog mora do Indijskog okeana.
FOTO: (Fonet / AP)
Takvi potezi, u kombinaciji sa slabo razrađenom
geopolitičkom strategijom iza, sigurno će dovesti Kinu do konflikta sa SAD i
njenim saveznicama. Srećom po SAD, Vašington već jako dugo razume važnost ovih
tačaka. Američko naoružanje dovoljno je razvijeno da može da sravni sa zemljom
kineske objekte neophodne za kontrolu ovih oblasti. Istovremeno, Kina se
strateški ozbiljno preračunala jer su njenoj ekonomiji ovi moreuzi neophodni,
dok američkoj nisu.
Strategija u ratu je stvar izbora. Ona može biti bazirana na
totalnom uništenju neprijatelja, slabljenju ili dugoročnom iscrpljivanju.
Geografija, s druge strane, jeste nepromjenljiva. I Kina i SAD to shvataju, ali
Peking mnogo više čini da geografske prepreke pravaziđe. Ukoliko Vašington
uskoro ne počne ozbiljnije da se bavi razvojem tehnologije i doktrine koja bi
iskoristila kineske geografske slabosti, jedna ključna prednost koju SAD još uvijek
ima, mogla bi da bude zauvijek izgubljena.
(TBT, The Diplomat, Newsweek.rs)