EVROPA
Švedska nije savršena, ali oni koji vole da je predstavljaju
kao naivnu državu koja njeguje teroriste samo su cinični licemjeri, piše
britanski Guardian
FOTO: (Reuters)
Malo je zemalja u svijetu koje su “izgubile
nevinost” toliko puta kao Švedska. Čak i prije nego što je osumnjičeni
terorista i pristalica Islamske države ubio četiri osobe i povrijedio više njih
u prošlonedjeljnom napadu u Stokholmu, švedska politika predstavljana je u
medijima poput Fox Newsa i Daily Maila kao, u najboljem slučaju, demonstracija
dobronamernog-ali-naivnog multukulturalizma, a u najgorem kao prihvatanje
terorizma.
I kada se desi nešto strašno, to se koristi kao dokaz
sunovrata i pada evropskog socijademokratskog projekta, neuspjeh evropske
imigracione politike i gubitak švedske nevinosti.
Kada je Donald Trump početkom godine govorio protiv
prihvatanja sirijskih izbjeglica u SAD, upotrijebio je navodne probleme u
Švedskoj kao d svoje argumentacije.
“Vidite šta se sinoć dogodilo u Švedskoj”, rekao
je na mitingu na Floridi u februaru. “Švedska. Ko bi vjerovao? Švedska. A
oni su prihvatili veliki broj. Sada imaju probleme koje nisu mogli ni da
zamisle”.
Bijela kuća je kasnije objasnila da je Trump govorio o
generalnom “porastu kriminala”, iako je izgledalo da opisuje neki
nepostojeći teroristički napad.
Opsesija Švedskom povezana je sa istorijom koju ova zemlja
ima u prihvatanju izbjeglica i azilanata, u kombinaciji sa socijaldemokratskom
politikom.
I jedno i drugo su otrov za poltičku desnicu. Kada je
premier Ulof Palme ubijen dok se pješice vraćao kući iz bioskopa (bez tjelohranitelja)
1986. godine, rečeno nam je da je došao kraj švedskoj nevinosti i utopijskoj
zamisli o nenasilnom društvu.
Ipak, Šveđani su čudesno povratili svoju nevinost, da bi je
ponovo izgubili 2003. kada je popularna ministarka spoljnih poslova Ana Lind
(takođe bez tjelohranitelja) ubijena u jednoj prodavnici u Stokholmu.
Ovo posjedovanje i oduzimanje nevinosti – koju neki nazivaju
naivnošću – godinama je raslo je i opadalo.
Na sličan način se govori o ulasku u parlament i usponu
antiimigrantske stranke Švedskih demokrata, kao i o odluci vlade iz 2015.
godine da zaustavi prihvatanje izbjeglica poslije višedecenijske politike
humanitarnog prihvatanja.
Sjajni i u kapitalističkoj igri
Ideja o pitomoj Švedskoj koju šamaraju surovi vjetrovi
stvarnog svijeta je besmislena. Švedska je ekonomska sila – obično pri vrhu
lista inovativnih i konkurentnih ekonomija.
FOTO: (AP)
Kompanije koje su dobro poznata imena, od H&M-a, do Ericsona
i Skypea, kao i gigant za pakovanje hrane Tetra Pak, potiču iz ove zemlje.
Švedska bolje igra kapitalističku igru nego mnogi drugi, i
ne uvijek na etički način. Ova zemlja je jedan od najvećih izvoznika oružja u
svijetu.
Što se tiče argumenata da Šveđani žive u poricanju,
nespremni da razgovaraju o uticaju imigracije, to je novost za građane koji
svakodnevno u medijima čitaju o ovim temama, najčešće u kontekstu uspona
Švedskih demokrata.
Između 2014. i 2016. Švedska je primila 240.000 azilanata,
tako da ima najveći broj izbjeglica po glavi stanovnika u Evropi.
Ovaj proces nije tekao glatko. Tokom 2016. i 2017. priče o
ljudima koji odlaze iz zemlje da bi se borili na strani Isisa glavna su tema,
kao i pretpostavljena nespremnost vlade u Stokholmu šta će uraditi kada se ti
ratnici vrate. Mnogo je debata i o segregaciji polova u nekim muslimanskim
školama u zemlji.
Naivnost i nevinost
Dok Stokholm prolazi kroz period žalosti za žrtvama nedavnog
napada, vrijedi pitati se da li je Švedska zemlja odvojena od stvarnosti?
Ako govorimo o naivnosti u vezi sa terorizmom, možda bi
dobar početak bila američka politika na Bliskom istoku, a ne švedsko humano
prihvatanje imigranata i izbjeglica koji su to postali (makar djelimično) zbog
rezultata baš te američke politike.
Da li je švedska imigraciona politika uvijek bila dobro
osmišljena? Nije. Da li je Švedska obilježena socijalnim i ekonomskim podjelama?
Da.
Ali predstavljanje ove zemlje kao primjera neuspješne
utopije često dolazi baš od onih kojima su puna usta demokratije, ljudskih
prava i jednakosti, ali koji odbijaju da pređu sa riječi na djela.
I kada stručnjaci govore o švedskoj “izgubljenoj nevinosti”,
treba se sjetiti da Švedska nikad nije bila nevina.
Također se treba sjetiti da je Švedska bila spremna da učini
baš ono o čemu govori kada je riječ o prihvatanju izbjeglica i imigranata – bjegunaca
od ratova i nestabilnosti koje su podstakle zemlje nespremne da se suoče sa posljedicama
svojih djela.
Takvo bježanje od odgovornosti dok osuđujete napore drugih
je mnogo gore od naivnosti. To je cinično licemjerje.
(TBT, The Guardian)