REPORTAŽA
Svakog 22. marta, u prizrenskoj Rifai tekiji okupljaju se
pripadnici ovog sufijskog reda kako bi proslavili Sultan nevruz, praznik kojim
se obilježava dolazak proljeća, ali i dan rođenja Muhamedovog rođaka, halife i
šiitskog imama Alije
FOTO: public
Svakog 22. marta, u prizrenskoj Rifai tekiji okupljaju se
pripadnici ovog sufijskog reda kako bi proslavili Sultan nevruz, praznik kojim
se obilježava dolazak proljeća, ali i dan rođenja Muhamedovog rođaka, halife i
šiitskog imama Alije.
Sufizam ili tesavuf predstavlja mistični aspekt islama sa
ciljem približavanja Bogu putem koji se naziva tarik, kroz ljubav, asketizam i
ekstatičko jedinstvo sa Bogom. Sljedbenici sufizma nazivaju se dervišima
odnosno sufijama a mesta njihovog okupljanja su tekije.
Sufizam je vijekovima prisutan na Balkanu a posebno je
rasprostranjen na Kosovu gdje postoji 12 registrovanih derviških redova odnosno
tarikata od kojih nisu svi trenutno aktivni. Na području Metohije, odnosno jugozapadnog
Kosova, tradicionalno postoji veliki broj derviških zajednica sa tekijama koje
su i danas aktivne, u ruralnim oblastima i u gradskim sredinama poput Đakovice,
Orahovca i Prizrena, koji je jedan od najznačajnijih centara sufizma u ovoj
regiji.
Prizrenska tekija Rifaija, mjesto okupljanja lokalnih
derviša pripadnika Rifaijskog tarikata, ima poseban značaj jer je 1974, na
inicijativu njenog poglavara Džemali Šehua, oca sadašnjeg šejha Adrija Huseina,
osnovana Zajednica islamskih derviških redova Alije sa ciljem obnavljanja
sufizma u Jugoslaviji, a koja je bila osporavana od strane predstavnika
ortodoksne uleme, odnosno Islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu.
Rifaijski derviški red koji je prisutan na Balkanu još od
18. vijeka dobio je ime po svom osnivaču Ahmedu ar Rifaiji koji je živio u
Iraku u 12. vijeku. Ovaj tarikat karakterističan je po atraktivnom i
temperamentnom načinu na koji se izvodi zikr, osnovni derviški ritual koji
predstavlja slavljenje Boga, a koji uključuje idžru, odnosno probadanje zarfom,
šiljatim ritualnim oruđem.
Poseban značaj za rifaije ima Sultan nevruz, praznik
persijskog, odnosno šiitsko-alevitskog porekla koji se obilježava svakog 21,
odnosno 22. marta ovakvim vidom zikra. Sam čin probadanja kroz koji derviši
prolaze nakon dugotrajnih priprema i višečasovnog rituala koji ih dovodi u
stanje kontrolisanog religioznog transa je dokazivanje istinske vjere, kao i
čišćenje duše od grijehova. Ovakav ritual rifaije kao i još neki tarikati na
Kosovu obavljaju i na dan Ašure u mjesecu muharemu, kao znak žalosti povodom
smrti imama Huseina u bici kod Kerbale.
Kao i svake godine, tekija u Prizrenu bila je ispunjena do posljednjeg
mjesta. Osim derviša rifaija, ceremoniji su prisustvovali i mnogobrojni domaći
i inostrani gosti, poput predstavnika KFOR-a, odnosno njemačkog Bundesvera,
diplomatskog kora, vlasti i vjerskih zajednica, medija, kao i nekolicina
znatiželjnika.
01. Obred u prizrenskoj tekiji Rifaiji započinje podnevnim
namazom, klanjanjem u pravcu mihraba, odnosno Meke.
02. Ceremoniji prisustvuju i najmlađi članovi tarikata koji
se postepeno uvode u obred.
03. Kroz zikr se postiže jedinstvo zajednice putem jedinstva
zvuka, pokreta i daha. Na početku ceremonije, derviši se hvataju u kolo i uz
karakteristično huktanje okreću sve brže do trenutka razdvajanja nakon čega
nastupa sljedeća faza obreda.
04. Neki od najmlađih članova zajednice tokom obreda prolaze
kroz svojevrsni proces inicijacije, čime postepeno postaju punopravni derviši.
05. Stari derviš sa karakterističnom kapom od bijelog filca.
Region Đakovice posebno je poznat po proizvodnji ovih tradicionalnih kapa koje
koriste pripadnici mnogobrojnih sufijskih tarikata širom Kosova.
06. Svake godine, vrata tekije otvorena su za brojne
zvanice, poput pripadnika KFOR-a, predstavnika diplomatskog kora, vlasti i
religijskih zajednica, kao i za sve zainteresovane posjetioce, uz prethodno
odobrenje šejha.
07. Derviši sjede u koncentričnim krugovima okrenuti prema
mihrabu, ispred kojeg sjedi poglavar zajednice, šejh Adri Husein koji rukovodi
ceremonijom.
08. Pojedine faze zikra pored pjevanja uključuju i upotrebu
tradicionalnih udaračkih instrumenata poput kuduma i bendira.
09. Najmlađe pripadnike tarikata šejh probada tanjim iglama,
da bi tek nakon što dovoljno porastu i steknu neophodno iskustvo bili
podvrgnuti idžri, ritualnom probadanju zarfom, šiljatim oruđem koje se koristi
u ovu svrhu.
10. Mladi derviš po prvi put prolazi kroz zikr koji
uključuje idžru, odnosno probadanje pravim zarfom, na šta je čekao punih pet
godina.
11. Rifaije su poznate i kao „derviši huktaši“ zbog temperamentnog
i na trenutke ekstatičnog zikra tokom kojeg, u pojedinim fazama ispuštaju
karakteristične zvukove.
12. Tokom završne faze zikr dostiže kulminaciju, kada po
hijerarhiji najstariji derviši tokom ritualnog plesa sami probadaju zarfovima
nekoliko tačaka na tijelu poput grkljana, obraza i abdomena.
13. Iskusni derviš rotira zarf naslonjen na područje
neposredno ispod adamove jabučice. Tokom ovog rituala koji može trajati i po
nekoliko sati, učesnici se dovode u stanje kontrolisanog transa, simboličkog
odvajanja duše od tijela kada čovjek gotovo da i ne osjeća fizičku bol.
14. Zikr je na vrhuncu, derviši pjevaju ilahije i ritmično
se njišu. Pažnja je usmjerena na starijeg derviša koji pleše rotirajući zarf,
nakon čega ga naslanja na pod i oštricom probada bočni dio abdomena, bez
vidljivih povreda.
15. Trenutak u kojem derviš sopstvenom rukom izvlači zarf iz
obraza. Svrha ovakvog ritualnog probadanja je dokazivanje vjere, odnosno podsjećanje
na keramet, čuda koje je počinio Alija.
16. Ritualnim njihanjem gornjeg dijela tijela uz pjevanje,
derviši ceremoniju privode kraju. Nakon skoro tri sata provedena u religijskom
transu bol se gotovo i ne osjeća dok se krvotok navodno usporava pa se umjesto
liptanja, nakon uklanjanja zarfa javlja tek manja količina krvi.
17. Nakon ceremonije, gosti su pozvani na prijem kod šejha a
dvojica starijih derviša sa berdišima „čuvaju“ ulaz u tekiju.
(TBT, peščanik.net)