GEOPOLITIKA
Iako sjevernokorejski lideri već decenijama uporno
provociraju svog južnog susjeda, Japan, ali i same Sjedinjene Države, vojni
odgovor Zapada svaki put izostastaje. Evo i zašto
FOTO: Jong Un (Reuters)
Američki državni sekretar, Reks Tilerson, izazvao je buru
reakcija kada je izjavio da vojna intervencija protiv Sjeverne Koreje dolazi u
obzir. Prema njegovim riječima, pristup „strateškog strpljenja“ bivšeg predsjednika
Obame konačno je iscrpljen. On nije precizirao koji se tip vojne intervencije
trenutno razmatra, ali najvjerovatnije je riječ o bombardovanju.
SAD nad Sjevernom Korejom uživaju potpunu vazdušnu nadmoć,
dok mogućnosti pomorskog napada još uvijek nisu razmotrene, kao ni pitanje
izuzetno rizičnog kopnenog sukoba.
Ideja odmazde prema Sjevernoj Koreji nije nova. Sjevernokorejski
lideri već decenijama provociraju svog južnog susjeda, Japan, ali i same
Sjedinjene Države. Neke od tih provokacije bile su dovoljno velikih razmjera da
bi potencijalni vojni odgovor uživao podršku većeg dijela svijeta.
Godine 1968. sjevernokorejanci su zarobili američki
špijunski brod USS Pueblo i njegovu posadu držali u zarobljeništvu skoro godinu
dana. Naredne godine, oboren je američki izviđački avion, a 1998. u pravcu
Japana ispaljena balistička raketa. 2010. Sjeverna koreja je potopila
južnokorejsku korvetu i granatirala ostrvo pod upravom Seula usmrtivši tom
prilikom 50 ljudi.
Ni na jednu od ovih provokacija saveznici nisu odgovorili
silom, a razlozi za to na snazi su i danas. Evo koje su posljednje prepreku
odluci američkog predsjednika Donalda Trumpa da preduzme dalje vojne korake:
1. Seul je izuzetno ranjiv na kontranapad Sjeverne Koreje
Ovo je ujedno i primarno vojno ograničenje. Južna Koreja je
u izrazito nepovoljnom položaju za duži sukob sa sjeverom. Seul se nalazi tik
uz demilitarizovanu zonu koja dijeli korejsko poluostrvo, a u njemu i njegovoj
okolini živi 55% ukupnog broja stanovnika Južne Koreje. Takav grad predstavlja
veliku, teško branjivu metu u slučaju da se Pjongjang odluči na odmazdu.
2. Trumpu je potrebna politička podrška Južne Koreje i
Japana
U slučaju rata, te dvije države će podnijeti glavni teret
udara. Trump nema pravnu obavezu da konsultuje svoje istočnoazijske saveznike,
ali bi isto tako mogao i da ih izgubi u slučaju da nastavi akciju bez njihovog
pristanka. Ofanzivno raspoložen premijer Japana Šinzo Abe ne bi bio tolika
prepreka, za razliku od južnokorejskog rukovodstva koje se nalazi u političkoj
krizi usljed opoziva predsjednika. Tehnička vlada u Seulu se nikako ne bi
složila s napadom na sjevernog susjeda, naročito uoči predstojećih majskih
izbora.
3. Udar na Sjevernu Koreju ne bi bio kratak, niti „hirurški
precizan“, trajao bi nedjeljama, ako ne i mjesecima
Sukob bi ubrzo
prerastao u rat velikih razmjera. Još od korejskog rata, Sjeverna Koreja ulaže
ogromna sredstva u zaštitu od vazdušnih napada. Svoje rakete drži na mobilnim
lanserima i u podmornicama. Vazdušna kampanja koja bi gađala sav nuklearni
potencijal Pjongjanga bila bi preskupa i dugotrajna, a ukoliko ne bi bila u
potpunosti uspješna, otvorila bi vrata nuklearnom napadu na Seul ili Tokio.
4. Ne zna se gdje leže „crvene linije“ Sjeverne Koreje
Korejska narodna armija ima svoje ratne planove. Oni svakako
sadrže i predviđeni odgovor na stranu vazdušnu agresiju. Budući da je sjevernokorejski
nuklearni program najvrijedniji strateški potencijal zemlje, jasno je da bi
njegova odbrana bila prioritet. Što bi sukob duže trajao, to bi više izgledao
kao rat, a ne intervencija. Istovremeno, u samoj Sjevernoj Koreji rastao bi
društveni pritisak da vojska, koja je već decenijama najveći budžetski
potrošač, pokaže svoje sposobnosti.
5. Sjeverna Koreja bi koristila „živi štit“
Pod pretpostavkom da američki napad ne bi bio kratkog daha,
Pjongjang bi počeo da koristi civile u odbrani strateški važnih meta. Vlada
koja je dopustila da između jednog i dva miliona njenih građana umre od gladi,
i to prije manje od 20 godina, lako bi bila spremna i na takav korak.
6. Napad na Sjevernu Koreju bi unazadio odnose SAD i Kine,
koji će u narednim decenijama biti centralna tačka svjetske politike
Kina bi se protivila
bilo kakvoj vojnoj akciji SAD, a Sjedinjene Države bi ignorisale taj
prigovor. Kina se u mnogo čemu ne slaže sa Sjevernom Korejom, ali se još više
plaši daljeg jačanja američke hegemonije u istočnoj Aziji. Korejsko pitanje je
uvijek pretilo da naruši delikatne odnose Amerike i Kine, koji pokrivaju širok
niz svjetski važnih pitanja, poput globalne ekonomije, investicija, rezervi
dolara, problema Južnog kineskog mora, globalnog zagrijevanja, i drugih.
FOTO: Tillerson, Si Đinping
(Reuters)
Uprkos svim nevedenim problemima, SAD ipak razmatraju mogućnost udara na Sjevernu
Koreju, što je ujedno i najbolje svjedočanstvo o razmjerama opasnosti koju ta
država trenutno predstavlja.
(TBT, National Interest, Newsweek.rs)
