Donald Trump sam priznaje da je bio lukav kada je poslao JD Vancea na pregovore, da pronađe konačno rješenje rata s Iranom. “Ako uspije, preuzet ću zasluge“, rekao je Trump o mirovnom sporazumu. “Ako ne uspije, krivit ću JD-a.“ Trump se podsmjehivao kad je to rekao, ali nije bila šala, pisao je The Atlantic. Sudeći po porukama koje su dopirale iz cijele Republikanske stranke, strategija im je pustiti predsjednika da proglasi pobjedu, a potpredsjednika prisiliti da obznani konačne uvjete, ono što izgleda kao očit poraz.
Plan A administracije je tvrditi da je rat bio potpuni uspjeh – “10/10, bez ocjena, ponovno bi ga vodio”, mantra je koju ponavljaju. A u biti, samo šačica jastrebova bila je spremna ponoviti ovu rečenicu. Primarni argument je da je bombardiranje dovoljno unazadilo iranske konvencionalne i nuklearne vojne sposobnosti da opravda cijenu za Sjedinjene Države. “Činjenica je da je raketni program u ruševinama, baš kao i program nuklearnog oružja“, reći će konzervativni radijski voditelj Hugh Hewitt.
Ova racionalizacija previđa nekoliko malih točaka, poput činjenice da iranski raketni program uopće nije u ruševinama. Američka obavještajna služba navodno je prošlog mjeseca procijenila da Iran zadržava 70 posto svojih raketa i lansera te da je obnovio 30 od svojih 33 raketnih lokacija. Sam Trump sada tvrdi da Iran mora zadržati balističke rakete radi pravednosti. (“Moraju ih imati nešto“, rekao je, “jer i drugi ljudi imaju.“) Štoviše, Trumpov sporazum bi Iranu u konačnici dao ogromne nove tokove prihoda ukidanjem desetljeća ekonomskih sankcija, uz pružanje stotina milijardi dolara onoga što Iran naziva reparacijama. Novac će Teheranu na kraju omogućiti da izgradi svoje vojne kapacitete iznad trenutnih razina, pisao je The Atlantic.
Dogovor s Iranom, ako ga se finišira na pregovorima koji upravo počinju u Švicarskoj, jer je Hormuški tjesnac iznova zatvoren zbog izraelskog bombardiranja Libana, a to bi bila prva od 14 točaka sporazuma, užasna je, naravno, vijest za Benjamina Netanyahua. “Bye bye Bibi”, naslov je na Newsweeku. Trumpov sporazum s Iranom kastrira Netanyahua, ali je i dalje katastrofalan za Izrael, piše Esther Solomon za izraelski Haaretz.
Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana potpisan u srijedu nije način kako je Netanyahu planirao završiti rat, kodificirajući pobjedu Izraela i ponižavanje Irana, već upravo suprotno. Da poniženje bude još veće, Izrael je navodno zatražio da vidi konačni nacrt Memoranduma o razumijevanju, ali je odbijen, piše kolumnistica Haaretza. Baš kao što Iran i Izrael iz sukoba izlaze vrlo različito, i diplomatski i strateški, tako i Bliski istok, s regionalnom arhitekturom koja je izuzetno nepovoljna za Izrael. Nije ni čudo što se izraelski analitičari, od Amosa Harela iz Haaretza (“ukupna slika je jadna “) do stručnjaka za nacionalnu sigurnost Dannyja Citrinowicza (“diplomatski fijasko povijesnih razmjera za Izrael“) slažu da je Memorandum o razumijevanju katastrofalan. Dugogodišnji washingtonski novinar Ron Kampeas to je još jezgrovitije rekao : „Ne mogu vjerovati koliko ovaj sporazum uništava Izrael.“
Ili kao što u nedjelju ujutro navodi Guardianov kolumnist Simon Tisdall: “Trump bi mogao preživjeti poniženje zbog iranskog sporazuma. Netanyahu neće.” Nedavne ankete ukazuju na zapanjujući preokret. Po prvi put, više Amerikanaca saosjeća s Palestincima nego s Izraelcima.
Benjamin Netanyahu, najveći gubitnik prošlosedmičnog preliminarnog sporazuma o zaustavljanju rata između SAD-a, Izraela i Irana , bit će zapamćen – i proklinjan – kao čovjek koji je uništio Bliski istok. Bilo da je “problem” bio Hamas u Gazi, ilegalna zauzimanja zemljišta na Zapadnoj obali, navodni izraelsko-arapski petokolonaši, flotile pomoći mirovnih aktivista , Hezbollah u Libanonu, neprijateljske milicije u Siriji, Iraku i Jemenu ili Teheranov tvrdokorni islamski režim, “rješenje” izraelskog vođe uvijek je bilo isto: ekstremno, često bezakonje nasilje koje je neizbježno pogoršavalo stvari.
Ničim izazvan, ilegalni rat protiv Irana bio je krajnji izraz Netanyahuove doktrine – nesrazmjerne primjene brutalne sile. Predvidljivo, i on je propao. Donald Trump očajnički tvrdi da memorandum o prekidu vatre koji je potpisao u Versaillesu (od svih mjesta!) nije jadna kapitulacija kakva tako očito jest. Ali iako američki predsjednik možda preživi ovo poniženje – unatoč globalnom skepticizmu i ismijavanju – vjerojatne posljedice debakla za Netanyahua, njegovog brata po zlu, ozbiljne su i mogu mu uništiti karijeru. U mnogim aspektima , najdugovječniji izraelski premijer već je jučerašnja bitka, piše Tisdall za Guardian.
Trumpov sporazum s Iranom ruši središnji mit o Benjaminu Netanyahuu. Tri desetljeća, najdugovječniji izraelski premijer prodavao je jednu tvrdnju: da samo on zna kako se nositi s Amerikom. (…) Sada se mit o Bibiju ruši, a instrument njegovog uništenja je upravo predsjednik za kojeg je Netanyahu tvrdio da njime upravlja, piše Newsweek. Memorandum o razumijevanju manje se čuje kao uvjeti diktirani poraženom neprijatelju, a više kao mir između jednakih, a to je prva stvar koju Izrael ne može podnijeti. Uvodni članak sporazuma okončava borbe “na svim frontama, uključujući i Liban”, te obvezuje obje strane na teritorijalni integritet i suverenitet Libana – upravo ono što Izrael odbacuje, inzistirajući da neće napustiti jug dok se Hezbollah ne razoruža.
Druga klauzula nalaže Washingtonu i Teheranu da poštuju međusobni “suverenitet i teritorijalni integritet” i odreknu se miješanja; to je “deal” dvije normalne države koje poravnavaju račune, a ne režim koji se Netanyahu zakleo slomiti.
Da stvar bude još gora za Netanyahua, izraelski izbori zakazani su za listopad, a predizborne ankete pokazuju da Netanyahuova koalicija gubi većinu, čak i ako njegova stranka Likud osvoji najviše glasova. I dalje ga opterećuje korupcijski skandal koji je prethodio njegovom porazu 2021. i optužbe zbog načina na koji je postupao u ratovima nakon 7. listopada. Vođa opzicije Yair Lapid ciljao je na slabu tačku. Nazvao je sporazum “katastrofom”, rekao je da Netanyahu nije uspio poraziti Iran i Hezbollah te je nazvao “apsurdnim” to što Izrael nije za pregovaračkim stolom. Lapid je upozorio da bi to “bio jedan od najšokantnijih neuspjeha izraelske vanjske i sigurnosne politike” ako se izvješća potvrde. To je veća šteta za Netanyahua. Sporazum pokazuje da je njegova moć uvijek ovisila o predsjedniku kojem je mogao laskati, lobirati i vršiti pritisak – ali nikada zapovjedati. Netanyahu je izgradio karijeru na obećanju da zna kako se nositi s Amerikom. Ali sporazum otkriva opasniju istinu koju će njegovi suparnici ponavljati sve do otvaranja birališta. Amerika je uvijek bila sila koja je njime upravljala, navodi Newsweek.
Što se tiče nuklearnog pitanja – deklarirane svrhe rata – sporazum daje najmanje Izraelu. Iran ponovno potvrđuje da “neće nabavljati niti razvijati nuklearno oružje”, obećanje koje je dano i prekršeno prije. Ali memorandum ostavlja obogaćene zalihe na iranskom tlu. “Minimalna metodologija” je smanjivanje emisija na licu mjesta pod nadzorom IAEA-e, a ne uklanjanje ili uništavanje, kako je Izrael zahtijevao. Obvezuje obje strane da u konačnom sporazumu “razgovaraju o pitanju obogaćivanja” i iranskim “nuklearnim potrebama”, otvarajući put obogaćivanju koje je Netanyahu desetljeće nazivao nepodnošljivim.
Ekonomija ukazuje na isti problem. Izuzeća od Ministarstva financija dopuštaju Iranu izvoz sirove nafte čim potpiše; Washington se obvezuje osloboditi zamrznuta iranska sredstva za svakog korisnika kojeg imenuje njegova središnja banka; konačni sporazum predviđa najmanje 300 milijardi dolara za obnovu.
Čak i Hormuški tjesnac je upitnik: isti Iran koji ga je ugušio sada se pripisuje zasluga za njegove “najbolje napore” da ga održi otvorenim. A tu su i rakete. Memorandum ne postavlja ograničenja iranskom balističkom arsenalu; Trump je u Parizu rekao da bi bilo “malo nepravedno” da Iran nema “nešto” kada ga imaju Saudijska Arabija i Katar. Pa ipak, upravo je razvoj iranskog raketnog programa predstavljao najveću neposrednu prijetnju Izraelu. To je ključna komponenta programa nuklearnog naoružanja, kako za obranu od napada, tako i za proizvodnju samih projektila koji bi mogli nositi atomski teret, navodi Newsweek.
Trump sve to prodaje kao zdrav razum. Netanyahu bi to mogao protumačiti kao izdaju, dok će njegovi kritičari vidjeti dokaz da je vrijeme da se oprosti od Bibija.
Trump je rekao da Netanyahu “nema je*ene prosudbe” nakon izraelskog napada u Bejrutu, koji se dogodio “sat vremena prije nego što smo trebali potpisati sporazum” i gotovo ga uništio, prema Axiosu. Početkom ovog mjeseca, Trump je priznao da je rekao Netanyahuu da je “prokleto lud” zbog svojih napada na Bejrut dok su još uvijek trajali krhki pregovori s Iranom. “Bez mene ne bi bilo Izraela jer nijedan drugi predsjednik nije bio spreman učiniti ono što sam ja učinio“, rekao je Trump na sastanku G7 u Francuskoj u srijedu.
“Imao sam odličan odnos s Bibijem. Sada Bibi mora biti odgovorniji prema Libanu.” Trump je rekao Netanyahuu da ne mora “rušiti cijelu zgradu svaki put kad želi napasti nekoga”. Štoviše, Trump je omalovažavao sam savez, nazivajući Izrael “vrlo malim partnerom” američkog “velikog partnera”.
Visoki američki dužnosnik rekao je za Axios da ga je Trump obavijestio: “Ovo je dogovor. To je odličan dogovor i vrijeme je da se okonča ovaj rat” te da je Netanyahu “činilo se da shvaća da ne može spriječiti Trumpa da ga potpiše”. Likud je, u međuvremenu, odustao od planirane kampanje u kojoj je isticao svoje veze s Trumpom nakon što je odlučio da mu ta veza neće pomoći, prema izvješćima u izraelskim medijima. Netanyahu i dalje odbija povući izraelske trupe iz “sigurnosne zone” u Libanonu, čak i nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju. Anonimni izraelski dužnosnici rekli su Reutersu da Tel Aviv i Washington vode “tvrdoglave” pregovore o Libanu.
Mantra o svemoćnom Izraelcu koji vuče konce Washingtona godinama je pratila obojicu muškaraca. Tome je čini se kraj. Kritiziranje njegovih taktika pritiska je legitimno; nazivati Netanyahua židovskim lutkarom koji kontrolira Ameriku sigurno nije.
Ono što sporazum otkriva je običnije i štetnije: ovisnost. Netanyahu je, zapravo, klijent koji pokušava oblikovati supersilu čiji predsjednik ima svoj ego, raspored, koaliciju i definiciju pobjede. Ako je iko ovdje “gospodar lutaka”, to mora da je Trump.
(TBT)
