Porast slučajeva samoubojstava među demobiliziranim izraelskim vojnicima, nakon povratka u normalan život, zabrinjavajući je. Prema izraelskim medijima, samoubojstva u okupacijskoj vojsci porasla su sa 17 slučajeva u 2023., na 21 u 2024. i na 16 novih slučajeva do sredine 2025.
Posljednji je pokušao okončati svoj život tijekom vježbe na jugu okupirane Palestine. Izraelski stručnjaci pokušavaju otkriti uzroke.
6000 zahtjeva za pomoć u mjesec dana
U istraživačkom izvješću objavljenom na izraelskoj informativnoj stranici Walla, utvrđeno je da je Centar za hitne intervencije “Eran” primio više od 6000 zahtjeva za psihološku pomoć od vojnika i vojnikinja u samo mjesec dana, od kojih je 28% bilo povezano s teškom psihičkom nevoljom, 20% s anksioznošću i traumama, 32% s osjećajem potpune samoće, dok je 10% prijavilo probleme u osobnim odnosima.
Za Wallu, Eyal Fruchter, bivši voditelj sistema mentalnog zdravlja u okupacijskoj vojsci, naglasio je da su samoubojstva tragični lanac koji zahtijeva hitnu intervenciju. Rezervisti trpe dvostruki rizik, uključujući obiteljsko raspadanje, izolaciju, lak pristup oružju i neliječena traumatična iskustva, dodao je. Primijetio je da je proširenje preventivnih programa koji uključuju rezerve pozitivno, ali je upozorio da bi pretjerana medijska pozornost mogla izazvati “samoubilačku zarazu” među vojnicima.
Nevidljive krize
Rona Ackerman, socijalna radnica i zamjenica ravnateljice Centra Ella za psihološku podršku kod gubitka i traume, izjavila je da bitke stvaraju “nevidljive krize” o kojima je teško govoriti. Vojnici koji se smatraju jakima teško priznaju osjećaje iscrpljenosti ili gubitka koji se pojavljuju nakon bitke, a jaz između njihove slike o sebi i njihove psihološke stvarnosti može dovesti do krize identiteta.
Isto zaključuje i Sherry Daniels, profesionalna direktorica Erana. Izjavila je da stigma povezana s mentalnim zdravljem sprječava vojnike da traže pomoć, što se smatra znakom ranjivosti.
Daniels je objasnila da vojna kultura potiče šutnju, jer se od vojnika traži da potisnu svoje emocije, rade pod pritiskom i održavaju svoje performanse. Te “borbene vrline”, prema njoj, pretvaraju se u psihološke prepreke pri povratku u svakodnevni život. Dodala je da mnogi vojnici čak ne prepoznaju svoje osjećaje.
Samoubistva su se mogla izbjeći
Nadav Wirch, predsjednik foruma Traumatizirani borbom i jedan od vojnika koji pate od borbenih trauma, izjavio je za Wallu da se većina samoubojstava mogla izbjeći, zbog znakova upozorenja kao što su traženje pomoći ili očite psihološke promjene. Sporost birokratskog sustava, zanemarivanje i nedostatak specijaliziranog osoblja vode ka marginalizaciji slučajeva, dodao je, jer mnogi vojnici ne dobivaju pravo psihološko praćenje čak ni nakon liječenja.
Nasilje se okreće protiv sebe
Zanimljivo je da ove dijagnoze izbjegavaju proučiti mogući uzrok koji istražuje vezu između neviđenog nasilja koje ovi vojnici provode nad stanovništvom Gaze i njihove sklonosti samoubistvu.
“Prikaz samoubojice često je bio onaj obeshrabrene, šutljive osobe, povučene u sebe. Iako ovaj portret doista odgovara portretu nekih osoba koje si oduzimaju život, posebno kod starijih, on propušta uzeti u obzir impulzivni i agresivni karakter koji pokreće veliki dio osoba koje si oduzimaju život”, primjećuje studija koju je objavila Presse de l’Université de Montréal pod naslovom: “Osobne karakteristike povezane sa samoubojstvom”.
Ona prenosi zaključke teze koju su 1954. objavili Henry i Short prema kojima je 10% do 20% osoba koje počine ozbiljne samoubilačke geste već počinilo ozbiljan nasilni čin prema drugima. A gotovo trećina nasilnih osoba već je pokušala oduzeti si život.
Prema argumentu koji su razvili Van Heeringen, Hawton i Williams, impulzivni i agresivni ljudi na kraju plaćaju za štetu nanesenu drugima i za nekorištenje drugih rješenja za izlaz iz situacije. Za njih, tendencija ljutnji i pobuni na kraju ima granice jer promjene raspoloženja predstavljaju bijeg od problema i nedostatak rješenja. Nakon nekog vremena, pojedinac je zaglavljen i više ne može tako lako izaći iz toga. Tada se rađaju obeshrabrenje, depresija i očaj, a nasilje se na kraju okreće protiv sebe.
(TBT,Mediji)
