Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Zaista je Božije čudo kako se uopće odbranila Islamska Republika i održala nešto dulje od pola stoljeća.
Naprosto se to može zvati čudom povijesti stoga što je cionistima u prošlom stoljeću polazilo za rukom da sve što se pojavilo na političkoj sceni diljem islamskog svijeta (vođa, intelektualac, pokret, revolucija) bilo ukroćeno ili nemilosrdno ubijeno, ugušeno i uništeno.
ANGLO-CIONISTIČKA KOALICIJA
Zapravo, to se dešava od kada je anglo-cionistička koalicija srušila Osmansko carstvo pa sve do danas.
Osim rata sa Irakom, kojeg je pokrenula ova anglo-cionistička koalicija, a u kojem je izravno vojno učestvovalo još osam arapskih država, Iran je već 40-tak godina pod brutalnim sankcijama zapada.
Na njegove istaknute ličnosti, političare, filozofe i naučnike izvršeno na desetine atentata od strane izraelskih i američkih tajnih službi.
I nakon što nisu uspjeli svrgnuti režim i tako obezglaviti islamsku revoluciju, evo su izravno izvršili vojnu agresiju na Iran. To rade pod izgovorom spriječavanja posjedovanja atomske bome koju je Iran,navodno, bio u stanju proizvesti za par mjeseci.
Naravno da se radi o lažnom izgovoru kakav je bio i u slučaju izgovora za invaziju na Irak, gdje su Amerikanci i Englezi lažirali dokumentaciju o posjedovanju atomskog naoružanja od strane režima Sadama Husiena i to javno sa govornice UN-a prikazivali cijelom svijetu kao dokaze. Slične tvrdnje i optužbe su imali i za režim Maumera Gadafija da je sarađivaoa sa Sadamom na izradi atomske bombe prije nego su vojno intervenirali i razorili ovu zemlju koja je od tada u građanskom ratu.
Evo da preskočimo “Arapskog proljeća” koje su cionisti ugušili u krvi. Drastičniji je primjer kako završavaju islamske revolucije trenutni građanski rat u Sudanu. Kao što je poznato Sudanci su nakon dugogodišnje diktature Džafera Nimeirja izveli islamsku revoluciju pod vodvostom Hasana Turabija. Zvali su ga afrički Homeini. Onda je slijedio državni udar, kako bi Turabi bio svrgnut, potom rat sa Južnim Sudanom, koji će se kao kršćanska regija otcijepiti, da bi danas tamo imali najbrutalniji bratoubilački rat. Iako mnogi analitičari motive rata pronalaze u zlatu, glavni grijeh Sudana je što se na njegovom tlu nalaze izvori rijeke Nil koja je od egsistencijalne važnosti za Izrael.
Agresija Saudijske Arabije na Jemen, koju je bio pokrenuo nadobudni prijestolonasljednik Muhammed Bin Salman, danas se to jasno vidi, imala je cionistički pečat na sebi.
Čak i nedavne ratne čarke između Indije i Pakistana sigurno su imale veze sa onim što se danas dešava sa Iranom. Jer to što je Pakistan, kao iznimka islamskog svijeta, tako jasno stao na stranu Iranu u sukobu sa Izraelom, nema nikakve druge ideološke i političke agende osim vojnog rezona. Pakistancima je jasno da ako bi cionisti uništili režim u Iranu, oni bili na redu.I to samo zato što niko od islamskih naroda ili država ne smije posjedovati atomsku bombu.
Žestina izraelskih udara na Iran otkriva taktiku po kojoj su cionisti htjeli izazvati šok i takav strah Irancima da im se “sledi krv u žilama” kako im ne bi mogli, niti smjeli uzvratiti. Ova taktita je imala efekat da sablasno izgleda islamski svijet, ali efektnost iranskog odgovora ih je demantirala. I za sada Iran se vrlo viteški nosi sa najopakijom vojnom silom na svijetu. Doda li se tome činjenica da Izrael ima najmoćnije saveznike na svijetu, koji ga izravno vojno podržavaju, te da Iran skoro da i nema iskrenog saveznika, Pakistan je, eto, iznimka, držanje Iranaca u ovom ratu sa anglo-cionističkom koalicijom je još impresivnije.
I bez obzira na ishod ovog rata, malo ko može prognozirati njegov kraj, Iran je već zabilježio veliku (islamsku) pobjedu samim činom da se usudio ispaliti raketu prema ‘carstvu zla’ od kojeg već nekoliko destljeća drhti Bliski istok. Bar tim činom Iranci se saprali savjest zbog bespomoćnosti islamskih vladara koji evo skoro dvije godine gledaju u izbuljene oči djece u Gazi dok ih bespomoćne i prestravljene ubijaju cionistički krvoloci.
To što diljem arapsko-islamskog svijeta nema javnog likovanja i bodrenja Irana, samo je pokazatelj koliko se strah od cionista “uvukao pod kožu” tim nacijama. Možda ih se može i razumjeti jer su izgubili baš sve ratove sa Izraelcima.
CIONISTIČKO-SOTONISTIČKA IDEOLOGIJA
Ali sigurno srca obespravljenih muslimanskih masa, koje većjedno stoljeće stenju pod cionističkom stegom tih režima, ushićeno u tišini kucaju i blagosiljaju Irance.
Cionističko-sotonistička ideologija strave i užasa kojom Izraelci opravdavaju svoj genocid u Gazi, pokazala se i u napadu na Iran. Sama činjenica da je Benjamin Netanyahu za dan napada na Islamsku Republiku izabrao “13. petak”, prije svega asocira na horor film “Strava u aleji brijestova” u kojem bismo njega mogli uporediti sa glavnim likom Freddyem Kruegerom koji ubija nevinu djecu na počinku.
I bez pozivanja na brojne citate izraelskih zvaničnika koji ukazuju da su u svojoj bjesomučnoj mržnji prema Palestincima nadahnuti idejama religijskog cionizma, više je nego jasno da cionistički režim stoji iza vala globalne islamofobije, od paljenja Kur’ana i objavljivanja blasfemičnih karikatura poslanika Muhammeda, na zapadu, kako bi zavadili kršćane i muslimane, do potpirivanja sektaškog sukoba među samim muslimanima.
Tako da bi poraz cionističkog režima u Izraelu donio mir i slogu među muslimane, kao i mir i suživot između muslimana i kršćana.
Još veće i dalekosežnije posljedice bi imao vojni poraz cionističkog režima na globalnom planu. Pošto je Izrael država koja drži neslavni rekord u novijoj povijesti po broju ratova, kao i ratova koje su njihovi saveznici vodili u ime njih i radi njihovih interesa, takav jedan poraz bi ovu opaku i osionu vojnu silu prisilio da svoja egzistencijalna pitanja opstanka rješava kroz svjetske institucije, sukladno principima međunarodng poretka.
Samo luđak poput Netanyahua, koji nakon dvije godine nije uspio “ubiti Gazu” u kojoj je živjelo dva milona ljudi, može prijetiti da će uništiti državu u kojoj živi devedest miliona ljudi. Takav luđak se bio pojavio na Balkanu. Postoje osnovane sumnje da je Slobodan Milošević bio u dosluhu sa cionistima kada pokrenuo ratove i pokolje nad balkanskim muslimanima. Poslije njegovog smaknuća nastupio je kakav-takav mir među državama i narodima Balkana.
U protivnom, bude li svijet dopustio da trimufira cionističko-sotonistička ideologija, ovo će biti samo početak velike bitke Aramageddona!
(TBT)
