Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Na vijest koju su objavile svjetske agencIje da je u Gazi ubijeno ili osakaćeno 50.000 djece, definitivno mislim da je je Gaza ubijena. Nestat ćeje sa lica zemlje.
Nema tog muslimana koji ne zna veliku kur'ansku priču o Musau, alejhisselam, kako ga je majka pustila u bešici niz rijeku da svojim očima ne bi gledala kako ga ubijaju faraonovi dželati koji su bili nakastili pobiti svu mušku djecu.
EVROPLJANI ZNAJU DA GAZA NESTAJE
Taj faraonski naum ostvaruje sada jedan od njakrvoločnijih cionista Benjamin Netnyahu. Bukvalno ubijajući djecu želi „zatrtiti sjeme“ Palestincima u Gazi, a odrasle muškarce i žene osudio je da umru u holodomoru. Ovaj genocidni plan nije namjenjen samo u Gazi, već i Zapadnoj obali.
Da je Krvnik iz Gaze pri kraju svog nauma moglo se to iščitati i iz licemjernih osuda evropskih vođa zbog kršenja humanitarnog prava od strane izraleske vojske koja sprijevačava doturanje humanitarne pomoći Gazi. Pošto su oni ti koji su svim silama i na sve moguće načine podržavali Izrael da ubije Gazu, sad kad vide da se posao uspješno privodi kraju distanciraju se od Izraela zahtjevajući da dozvoli dotur humanitarne pomoći. To nikako ne čine iz saosjećanja pram palestinskoj djeci, već da bi sačuvali nešto kredibiliteta kako bi nakon nestanka Gaze mogli poricati genocid i braniti Izrael od bilo kakvog pokušaja sankcioniranja zbog počinjenih zločina nad Palestincima.
Zapadni lideri su vrhunski spletkaroši koji su svoje politikeoduvjek koordinarali u dolsuhu sa cionistima, posebno prema muslimanima. Iako će Gaza ostati neprebolna rana do Kijametskog dana na srcima muslimana, a genocid nad Palestincima nenadoknadiv gubitak za islamski ummet, ipak njihova žrtva neće biti uzalud. Mnogo su cionisti i njihovi poslušni saveznici na zapadu već izgubili u ovom ratu protiv Gaze. Najveći gubitak je da je raskrinkana njihova islamofobna politika koju su provodili prema muslimanima posljednjih nekoliko stoljeća.Njihovi mediji definitivno su poraženi na Gazi i izgubili su primat i dominaciju u svijetu. Muslimani diljem svijeta će poput njihove gladne braće koji tragaju za hranom u gazi, tragati za istinom i svojim medijima, pa kad je spoznaju u ime ist(in)e tražit će pravdu kako bi kaznili krivce i njihove saučesnike.
Najviše će ih svakako otkriti među sobom, odnosno među svojom ulemom i političkim elitama koji su,kako će se ispostaviti, stoljećima bili bijedne cionističke sluge. Trilioni dolara koje je nedavno američki predsjednik“požnjeo“ u zaljevskim arapskim monarhijama pokazuju koliko su islamski monarsi u biti bijedni u sred svog tog vaskolikog bogastva. Koliko su platili Donaldu Trumpu toliko zapravo košta njihov tron na kojeg su ih postavili ti isti cionisti. Niko od njih nikad nije birao narod.
Koliko god ovo zvučalo kao banalna propaganda, to je istina koju ni cionisti više ne skrivaju i koju kao takvu znaju muslimanske mase. Više je razloga zbog kojih cionisti ne skrivaju više svoju neprijateljsku agendu prema muslimanima, a ključni je da procjenjuju da je islamski svijet toliko nemoćan da svaki islamski narod i njihovu državu može zadesti sudbina Palestinaca i Gaze. Baš su tako osioni izraelski zvaničnici zaprijetili svakom islamskom vođi koji je verbalno iskazao svoju ljutnju i bijes na njih zbog zločina u Gazi. Cionistička osionost nije neutemeljena ako se ima u vidu da je Mossad izveo na desetine atentata na islamske vođe u skorijoj prošlosti. Ali isto tako znaju da je skoro pa svaka islamska zemlja, od Mašrika do Magriba, na neki način „otvoreni logor“ kakav je bilai Gaza prije 7.oktobra.
PUNO JADA ZBOG DŽHADA
Tako, dok cionisti šalju jasne i neskrivene poruke muslimani sudeći pomeidjskim izvještajima kao da niko u islamskom svijetu ovu poruku nije primio za sebe.
Pa baš za ovo vrijeme cionističke agresije na Gazu nisam čuo niti pročitao nešto što bi mogao biti pokušaj definiranja ili kao pokušaj odgovora islamskog uma na ovo šta se desilo Gazi.
U svoju bilježnicu izdvojio sam polemiku egipatskog velikog muftije Nazira Ayyada koji je poručio da je “neodgovorno” za Međunarodnu uniju muslimanskih učenjaka (IUMS) izdati fetvu u kojoj stoji da su svi “sposobni muslimani” pod obvezom voditi “džihad” protiv Izraela zbog njegovih zločina u Gazi.
To je izjavio nakon što je IUMS saopćio da su sve muslimanske zemlje pod zakonskom obvezom “odmah vojno, ekonomski i politički intervenirati kako bi zaustavili ovaj genocid i sveobuhvatno uništenje” i nametnuli opsadu Izraelu.
“Neuspjeh arapske i islamske vlade da podrže Gazu dok se ona uništava islamski zakon smatra velikim zločinom protiv naše potlačene braće u Gazi”, naveo je generalni sekretar Ali al-Qaradaghi u dekretu.
Kao odgovor, Ayyad, koji je najviši autoritet za izdavanje vjerskih mišljenja u Egiptu, odbacio je fetvu, rekavši da “nijedna pojedinačna grupa ili entitet nema pravo izdavati fetve o tako delikatnim i kritičnim stvarima kršeći šerijatska načela i njegove više ciljeve”.
“Takvi postupci mogu ugroziti sigurnost društava i stabilnost muslimanskih država. Podrška palestinskom narodu u njegovim legitimnim pravima je vjerska, humanitarna i moralna dužnost. Međutim, ova podrška mora biti pružena na način koji istinski služi interesima palestinskog naroda, a ne za promicanje specifičnih planova ili nepromišljenih pothvata koji bi mogli dovesti do daljnjeg uništenja, raseljavanja i katastrofe za same Palestince”, naveo je.
Ayyad je rekao da džihad u islamu mora objaviti “legitimni autoritet”.
Umjesto pozivanja na vojnu intervenciju i džihad, mudro je od strane muslimanskih naroda da umjesto toga pokušaju deeskalirati, dodao je Ayyad.
Qaradaghi je jedan od najuglednijih vjerskih autoriteta u regiji i njegovi dekreti imaju značajnu težinu među 1,7 milijardi sunita u svijetu.
Polemici se priključio i vodeći egipatski provladin selefijski klerik, Yasser Burhami, koji je također odbacio fetvu IUMS-a, rekavši da je nerealna i u suprotnosti s mirovnim sporazumom Egipta s Izraelom iz 1979. godine.
Burhami, vođa egipatskog selefijskog pokreta, jedan je od glavnih pristaša egipatskog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija i zagovornik njegovog državnog udara 2013. protiv njegovog demokratski izabranog prethodnika Mohameda Morsija.
To bi bilo sve štoje zaiskričilo u islamskom umu u pokušaju definiranja genocida u Gazi. Tako je Gaza nestala u dubinama besćutnosti islamskog oceana. Iako smo svi čuli njene krike, opet niko poruku nije primio!
(TBT)
