Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Prošlo je dugih šest mjeseci otkako je glavni tužilac Karim Khan podnio zahtjev pretpretresnom veću Međunarodnog krivičnog suda (ICC) za izdavanje naloga za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta i trojice čelnika Hamasa, od kojih su najmanje dvojica koji su sada mrtvi.
U to vrijeme, još 9.000 Palestinaca u Gazi je ubijeno pod žestokim izraelskim bombardiranjem i nemilosrdnom izgladnjivanjem, a ukupan zvanični broj smrtnih slučajeva približava se 45.000, a The Lancet procjenjuje da bi mogao biti nekoliko puta veći.
To što je troje sudija pretpretresnog vijeća o ovom pitanju trebalo šest mjeseci da odluče, kada je prosječno čekanje dva mjeseca, svjedoči o neviđenom pritisku na koji se našao najviši sud međunarodnog prava.
Nasuprot tome, MKS-u je trebalo samo tri sedmice da izda naloge za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Aleksejevne Lvove-Belove, ruske povjerenice za prava djeteta.
Pritisak na tu trojicu hrabrih sudija dolazio je isključivo od onih zemalja koje tvrde da se bore za svjetski poredak zasnovan na pravilima.
Američki predsjednik Joe Biden predvodio je napad na MKS i međunarodnu pravdu tako što je odmah osudio Khanovu prijavu kao “nečuvenu”.
„I da budem jasan: šta god ovaj tužilac mogao da implicira, ne postoji ekvivalentnost – nikakva – između Izraela i Hamasa. Uvijek ćemo biti uz Izrael u slučaju prijetnji njegovoj sigurnosti”, rekao je BIden u maju. Imajte na umu da je ovo rečeno prije nego što je dozvoljen bilo kakav odgovarajući postupak.
Nije ni čudo što se i sam glavni tužilac suočio sa otkazivanjem zbog optužbi za seksualno nedolično ponašanje, koje su sada pred eksternom istragom.
Sankcioniranje suda
U suptilnijim pokušajima da izbaci naloge za hapšenje iz igre, Velika Britanija je, između ostalih, u početku ponovo raspravljala o pitanju koje je MKS već riješio u vezi s jurisdikcijom suda nad onim što se dešava na okupiranim teritorijama. Velika Britanija je tvrdila da kao rezultat Sporazuma iz Osla, koji je potpisan 1990-ih, ali nikada nije implementiran, nije.
Taj argument je od tada povukla vlada premijera Keira Starmera. Odbacujući prigovor Velike Britanije na proces MKS-a, glasnogovornik Starmera je rekao: “Bili smo vrlo jasni u pogledu važnosti vladavine prava i nezavisnosti sudova kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou.”
Vidjet ćemo.
U SAD, koje nisu potpisnice Rimskog statuta, pred Kongresom se nalazi nacrt zakona kojim se vrši pritisak na ICC. Prijedlog zakona o sankcionisanju suda zbog naloga za hapšenje nije ništa manje nego grub politički pokušaj da se probije sudski proces, ali su 42 demokrata u Domu glasala za. Bijela kuća se tome usprotivila, a Senat predvođen odlazećim liderom demokrata Chuckom Schumerom tek ga treba usvojiti.
Ali senator John Thune, koji će postati lider većine u Senatu kada Donald Trump ponovo postane predsjednik sljedeće godine, obećao je da će sankcionirati ICC.
“Ako MKS i njegov tužilac ne ponište svoje nečuvene i nezakonite radnje za traženje naloga za hapšenje izraelskih zvaničnika, Senat bi odmah trebao donijeti zakon o sankcijama, kao što je Dom već učinio na dvostranačkoj osnovi”, napisao je Thune prije nekoliko dana na X (bivši Twitter).
Ovaj pritisak na trojicu sudija postao je gotovo nepodnošljiv. Jedna od njih, rumunska sutkinja Iulia Motoc, zatražila je prošlog mjeseca da napusti tročlano sudsko vijeće iz zdravstvenih razloga. Zamijenila ju je slovenačka sutkinja ICC-a Beti Hohler.
Uprkos svemu ovome, ove hrabre sudije su krenule naprijed i izdale naloge za hapšenje. Treba ih u potpunosti pohvaliti jer oni – ne Bideni ovog svijeta – predstavljaju poredak zasnovan na pravilima izgrađen na supremaciji međunarodnog prava.
Ono što su SAD došle da predstavljaju je zakon džungle, gdje su ispravno i loše savitljive, igračke moćnih. Ipak, tipična reakcija na ICC došla je od demokrata, senatora Johna Fettermana, koji je na društvenim mrežama objavio: „Nema statusa, relevantnosti ili puta. Jebeš to”, dodajući emotikon izraelske zastave.
Manjina od jednog
Ovo je u potpunosti u skladu s time da su SAD u manjini od jednog, jer su upravo bacile veto u Vijeću sigurnosti UN-a na bezuvjetni i trenutni prekid vatre u Gazi – četvrti put da su SAD to učinile u 13-mjesečnom ratu.
Majed Bamya, palestinski izaslanik pri UN-u, rekao je u snažnoj izjavi: “Ne postoji pravo na masovno ubijanje civila. Ne postoji pravo izgladnjivati čitavo civilno stanovništvo. Ne postoji pravo na prisilno raseljavanje naroda, niti pravo na aneksiju. To je ono što Izrael radi u Gazi. To su njegovi ratni ciljevi. To je ono što joj odsustvo prekida vatre omogućava da nastavi raditi.”
Ubrzo nakon toga, izraelski ratni avioni bombardirali su stambeni blok u blizini bolnice Kamal Adwan u opkoljenoj sjevernoj Gazi, ubivši najmanje 66 ljudi.
SAD su stavile veto uprkos tome što ih je njihov saveznik ponizio samo dva dana ranije. Govoreći dvije sedmice nakon Trumpove izborne pobjede 5. novembra, Netanyahu je više puta kritizirao Bidenovu odluku u obraćanju izraelskom Knesetu.
“SAD su imale rezerve i predložile su nam da ne ulazimo u Gazu”, rekao je Netanyahu. “Imao je rezerve prema ulasku u grad Gaza, Khan Younis, i, što je najvažnije, oštro se protivio ulasku u Rafah.
“Predsjednik Biden mi je rekao da ćemo, ako uđemo, biti sami”, dodao je. “Također je rekao da će nam zaustaviti isporuke važnog oružja. I tako je i učinio. Nekoliko dana kasnije pojavio se američki državni sekretar Antony Blinken i ponovio iste stvari, a ja sam mu rekao – borit ćemo se noktima.”
Ovo su posljednje sedmice onoga što će ostati upamćeno kao jedno od najzloglasnijih predsjedništva u historiji SAD.
Bidenova slabost, kada je pozvan da djeluje kao pravi svjetski lider, učinila je da njegovi republikanski prethodnici, kao što su Ronald Reagan i George H W Bush, izgledaju kao stubovi moralnog ponašanja u poređenju.
Partner u zločinu
Bar u dvorani srama već je bio na najnižem nivou kada je Bajden preuzeo dužnost prije četiri godine, nakon Trumpovog predsjedništva koje je pažljivo postavilo sve uslove za eksploziju koja je uslijedila. Ali Bajden je uspio da se spusti još niže dubine u svom upravljanju izraelskim ratom u Gazi.
Jedan pasus u presudi ICC-a brutalno jasno stavlja odgovornost SAD za pokolj koji se dogodio u Gazi. Dom je primijetio da iako je Izrael ignorirao molbe Vijeća sigurnosti UN-a, generalnog sekretara UN-a, država i vladinih organizacija i organizacija civilnog društva o humanitarnoj situaciji u Gazi, ipak je odgovorio na pritisak SAD-a.
“Vijeće je također primijetilo da su odluke kojima se dozvoljava ili povećava humanitarna pomoć u Gazi često bile uslovne”, primijetio je sud. “Nisu napravljeni da ispune izraelske obaveze prema međunarodnom humanitarnom pravu ili da osiguraju da će civilno stanovništvo u Gazi biti adekvatno opskrbljeno robom koja joj je potrebna. Oni su zapravo bili odgovor na pritisak međunarodne zajednice ili zahtjeve Sjedinjenih Američkih Država. U svakom slučaju, povećanje humanitarne pomoći nije bilo dovoljno da poboljša pristup stanovništva osnovnim potrebštinama.”
Netanyahu, drugim riječima, nije otvoreno povezao zaustavljanje osnovnih dobara i humanitarne pomoći s ciljevima rata; on je snabdevanje hranom uvvetovao pritiskom sa kojim se suočavao.
“Vijeće je stoga našlo razumne osnove da vjeruje da g. Netanyahu i gospodin Gallant snose krivičnu odgovornost za ratni zločin gladovanja kao metode ratovanja”, naveo je sud.
Ovo otkriće posebno čini SAD partnerom u Netanyahuovim zločinima.
Ne može se precijeniti značaj naloga za hapšenje MKS-a. Sud nema izvršna ovlaštenja. Oslanja se na države članice da uhapse i predaju osumnjičene.
Ovi nalozi stoga bacaju rukavicu svakoj od 124 države potpisnice Rimskog statuta. A pitanje koje ovo postavlja svakoj zemlji, koja je sada dužna međunarodnim pravom da poštuje i služi ove naloge, je jednostavno: „Vjerujete li u međunarodno pravo ili zakon džungle?“
Stezanje omče
Neke zemlje na globalnom jugu neće imati poteškoća da odgovore na pitanje poput ovog, ali druge hoće.
Konkretno, predstavljat će najveći izazov za Veliku Britaniju i sve evropske zemlje koje su činile okosnicu podrške izraelskom napadu na stanovništvo Gaze i koje su stalno stavljale veto na pozive na hitan prekid vatre.
Britanija, Njemačka, Francuska i Italija sve su tvrdile da Izrael ima pravo da nastavi svoj rat protiv Gaze u ime samoodbrane i vodile su velike kampanje u zemlji kako bi se protest kriminalizirao, prvo kao antisemitski, a u posljednje vrijeme i kao terorizam.
Međutim, pravni izazov za ove zemlje je značajan. Nalozi MKS-a ne odnose se samo na dva navedena izraelska lidera. Nalozi mogu pokrenuti domaće postupke protiv drugih državljana Izraela, posebno s dvojnim državljanstvom u evropskim zemljama, jer je sud utvrdio da su počinjeni zločini.
Nalozi stežu omču svjetskog mišljenja i međunarodnog prava oko vrata Izraela
“Svako drugi koji je uključen u počinjenje zločina može biti izveden pred lice pravde na domaćem, ali i na međunarodnom nivou”, rekao je za Middle East Eye Triestino Marinello, međunarodni advokat za ljudska prava koji zastupa palestinske žrtve u MKS-u.
Mala je vjerovatnoća da će Netanyahu ili Gallant testirati Starmerovu političku volju posjetom Ujedinjenom Kraljevstvu ili bilo kojoj zemlji u kojoj bi ovi nalogi mogli biti uručeni.
Ali da li bi Starmer, kao bivši direktor javnog tužilaštva, dozvolio krivično gonjenje britanskih dvojnih državljana koji su učestvovali u zločinima za koje je MKS sada utvrdio da su se dogodili u Gazi? To je daleko oštriji test odlučnosti Ujedinjenog Kraljevstva da poštuje međunarodno pravo.
Čak i ako se ništa ne dogodi, nalozi stežu omču svjetskog mišljenja i međunarodnog prava oko vrata Izraela. Ovo može samo povećati njegovu globalnu izolaciju.
Ako bi Netanyahu i Gallant trebali baciti pogled na više od pet desetina drugih optuženih na web stranici MKS-a, oni ne čine dobro društvo izraelskim liderima koji sebe smatraju dijelom zapadnog svijeta.
Tu je Omar al-Bashir, bivši predsjednik Sudana; Joseph Kony, ugandski vođa Gospodnje vojske otpora; Sergej Šojgu, bivši ruski ministar odbrane; i naravno sam Putin.
Udvostručavanje
Instinktivno, reakcija izraelske koalicione vlade bila je da se udvostruči. Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir označio je odluku suda antisemitskom od početka do kraja i rekao da bi Izrael trebao odgovoriti MKS-u najavom aneksije Zapadne obale.
Dolazeća Trumpova administracija bi to mogla podržati, ali sam Trump bi trebao razmisliti prije nego što “potegne iz kuka” .
Zaista, ako je vjeran svojoj riječi da “stavi Ameriku na prvo mjesto”, Trump bi bilo mudro da se počne distancirati od nepromišljenih postupaka države parije. U suprotnom, mogao bi jednostavno slijediti Bidenov gerijatrijski primjer dozvoljavajući Izraelu da povuče SAD sa sobom u kanalizaciju.
Trump, arhipragmatičar, mora vidjeti da, ako dopusti Izraelu da napadne Iran, aneksira Zapadnu obalu i ponovo okupira Gazu, onda može zaboraviti na sve unosne trgovinske poslove i poslove nekretnina o kojima baljezga u obnovi regije.
Od sada, osim ako se ne ukroti na način na koji Biden nije bio sposoban, Izrael može samo oslabiti globalni komercijalni i vojni doseg Washingtona. Ne može ga poboljšati, a kamoli da djeluje kao njegov stub.
Izrael je postao loš komercijalni ulog za svog američkog partnera.
Uprkos svom evanđeoskom hvalisanju i novcu Miriam Adelson, izraelsko-američkog milijardera koji stoji iza njegove predsjedničke kampanje, sumnjam da ultrasekularni i ultratransakcijski Trump to već ne može vidjeti.
(TBT, MEE)
