Prema nekim ocjenama analitičara turski predsjednik Racep Tayip Erdogan korigira svoju politiku, kako na vanjskom tako i na unutarnjem planu. Analitičari se slažu da su mu takve poruke uputili birači na lokalnim izborima gdje je njegova stranka (AK) doživjela težak poraz.
SULTANOVA TEOBA
Dvije klučne poruke birača odnosile su se na rat u Gazi i na ekonomske neprilike u koje je Turska zapala u drugoj dekadi Erdoganove vladavine. Zato je Erdogan prešao sa „riječi na djela“ kad je u pitanju rat u Gazi, pa je samo desetak dana nakon izbora prekinuo sve trgovačke veze sa Izraelom, što nije učinila niti jedna druga islamska zemlja koja ima diplomatske odnose sa Izraelom.
Što se tiče promjene ekonomske politike to nikako nije moguće uraditi preko noći. Ali sama činjenica da prorežimski mediji blagonaklono pišu o novom opozicionom lideru Ozguru Ozelu (CHP), koji je prozapdni orijentiran političar, dovoljno govori da je i Erdogan spreman promjeniti kurs turske ekonomije koji se višeo slanjao na rusko-kineski model i tržište.
Mnogi smatraju da je poraz na izborima primorao vremešnog Sultana da se postara za svoju zaostvaštinu. Očito je da unutar svoje stranke nema adekvatnog nasljednika i da AK partija nema perspektivu nakon njegovog odlaska sa političke scene. A to bi onda moglo otvoriti vrata za revanšizam mnogobrojnim protivnicima sa kojima se on nemilosrdno obračunavao.
Isto tako je Erdogan svjestan da turska ekonomija nije kompatibilna sa ekonomijama ističnog bloka zemalja, kaoni sa njihovim tržištem, koliko je bila kompatibilna sa ekonomijama zapadnih zemalja prije nego je on osobno pokušao ekepermentirati novi hibridni model koji je doveo do rekordne inflacije.
Bilo kako bilo, Sulatn je shvatio da se ne živi od stare slave i kulta ličnosti.
Za razliku od Sultana, njegov najvjerniji učenik i politički sljedbenik, Bakir Izetbegović, iako je doživio osobni poraz na prošlim izborima uopće ne mjenja svoju politiku. Doduše on ima izgovor da su njegovu stranku (SDA) iz vlasti diksvalificirali močni stranci, te da se protiv njega bilo urotilo desetak stranaka koje su podržale njegovog protivnika Denisa Bećirovića, što je i za njega bilo previše.
Zato je eliminirao sve potencijalne kandidate na kongresu SDA, da bi bio izabran aklamacijom. Potom je na vrlo sličan način promjenio rukovodstva kantonalnih odbora sa jednoglasim izborom predsjednika.
Međutim, kako se čini i te su promjene urađene iz Izetbegovićevih skrivenih autokratski pobuda, više nego što odražavaju njegovu realnu podršku. Tako da se doima da nikad nije bio moćniji, ali istvovremeno i usmaljeniji na stranačkom tronu.
SEBIJA ĆE BITI GRADONAČELNICA
Umjesto da izvrši korjenite promjene, kako u političkom narativu, tako i u generalnom imidžu stranke, što bi podrazumjevalo da se otarasi botovštine i kvaziintelektualaca, on je ideologiju i kulturnu politiku potpuno prepustio takvim poltronima. Na koncu, njihov narativ koji su ispoljili na društvenim mrežama i stranačkim biltenima (STAV) u vrijeme izborne kampnaje na prošlim izborima umnogome je doprinio procjeni američkog ambasadora Michaela Muprhy da SDA „više ne dijeli američke vrijednosti“.
I pored toga, svakim danom se pokazuje da mnogo toga u stranci ne štima. To pokazuju propali koalicioni dogovori sa Strankom za BiH i NESS-om oko zajedničkog nastupa na izborima u sarajevskim općinama.
Iako se hvalio dobrim personalnim odnosima sa Semirom Efendićem i Nerminom Ogreševićem, koji bi mogli rezultirati čak i strnačkim ujedinjenjem, na način da se ove stranke vrate u SDA, sebični lokalni strnački moćnici su to minirali.
Doduše, pošto se još DF ne izjašnjava o koalaicionom sporazumu saSDA-om iz kojeg su istupili Sza BiH i NESS, ne zna se da li je on definitivno mrtav. A taj sporazum ovisi u jednom uvjetu DF-a – da se u njemu fiksira ime kanidata za gradonačelnika Sarajeva. Navodno je to rezervirano za Sebiju Izetbegović. SDA očekuje da će DF to prihvatiti po osnovu podrške Denisu Gratzu, DF-ovom kandidatu za načelnika općine Centar za koga lobira gospođa Izetbegović.
Takva odluka Izetbegovića bi bila shvaćena u javnosti kao kapric, a za zapadne diplomate kao „crvena krpa“. Jer u izvještajima stranih ambasada, kao i u izvještaju State Departmenta Sebija Izetbegović je apostrfirana kao politička figura sa negativnim političkim utjecajem. Stoga se čak špekulirlao da ozbiljna kandidatikinja za američku crnu listu.
Bez obzira što Izetbegović nije svjestan, ili ako jeste nije voljan doći teobe da bar pokuša suzbiti negativne ideološke narative, te distancirati se od kompromitiranih kadrova, njegov sukob sa američkim amabsadorom nikako nije personalne naravi. On se najdirektnije održava na američkog-bošnjačke odnose. Trenutno je to nacionalni problem koji se mora riješiti po svaku cijenu. On računa da će se problem riješiti sam od sebe i da ne treba insistirati na njemu dok ne prođu izbori. A onda svakako odlazi i ambasador Murphy.
To je komformizan koji skupo košta naciju, a mogao bi i Izetbegoviću „glave doći“.
(TBT, Tim za analitiku)
