Piše: Dima Hamdan, thebosniatimes.ba
Dana 17. oktobra prošle godine, podijelila sam na Instagramu fotografiju grafita ispisanih na hebrejskom ispred vrtića koji pohađaju uglavnom djeca iz etničkih manjina ovdje u Berlinu.
“Kahane je živ”, neko je napisao poruku vjerovatno vezanu s jevrejskim ekstremističkim terorističkim pokretom Kahane Chai i njegovim osnivačem rabinom Meira Kahanea. To je bilo samo 10 dana nakon izraelskog napada na Gazu.
Prijatelj Njemac je odgovorio na moj post bizarnom porukom. Rekao je da budući da je Njemačka primila mnoge palestinske izbjeglice tokom decenija, Palestinci bi trebali pokazati više osjetljivosti prema njemačkoj historiji sa Jevrejima.
Trebala sam to poznati bolje vezu između krivice Nijemaca za Holokaust i rasističkih grafita ispred vrtića, pa je udvostručio i rekao da to trebam prihvatiti ako želim da nastavim živjeti u Berlinu.
Pošto sam živjela u Berlinu skoro osam godina, rijetko sam sretale Njemce s kojima bih mogla otvoreno razgovarati o Palestini, a da se ne moram vraćati na osnove zašto anticionizam nije antisemitizam.
Za razliku od ovog posebno odvratnog primjera, većina bi ljubazno saslušala, pokazala tužno lice, a zatim sa uzdahom rekla da je “komplicirano”.
Drugi uzimaju sebi za pravo da podsjećaju Palestince da je “u Njemačkoj drugačije”. Nakon što su se iskupili za svoje grijehe u Drugom svjetskom ratu, oni smatraju da imaju moralni autoritet da definiraju govor mržnje, antisemitizam i drže nam lekcije u skladu s tim.
Institucionalni rasizam protiv Palestinaca i njihovih pristalica bio je u porastu mnogo prije 7. oktobra. Od rezolucije svih političkih stranaka u Bundestagu iz 2019. u kojoj se kampanja bojkota, oduzimanja i sankcija protiv Izraela (BDS) opisuje kao antisemitska do zabrane javnih okupljanja iz 2022. povodom obilježavanja Nakbe 1948. godine.
Ali u posljednjih šest mjeseci, gušenje propalestinskog pokreta postalo je smiješno.
Ne samo da je država nametnula ozbiljna ograničenja na demonstracije podrške Palestini – koje se i dalje održavaju svakog vikenda sa hiljadama ljudi širom Njemačke – već su se okomili i na glasove neslaganja unutar same jevrejske zajednice.
Mnogi njemački političari su jevrejsku grupu Jüdische Stimme opisali kao antisemitsku jer je zauzela čvrst stav protiv izraelskih ratnih zločina u Gazi.
Grupa je 26. marta rekla da je njihov bankovni račun kod Sparkassea zamrznut bez objašnjenja. Od njih se sada traži da dostave više dokumenata, uključujući imena svih svojih članova sa punim imenima i adresama.
Drugim riječima, Njemačka čak nadzire Jevreje i ‘spašava ih od njih samih’, potiskujući sve glasove koji pozivaju na samorefleksiju ili preispitivanje veze između jevrejstva i cionizma.
Ništa od ovoga ne čini radosnu diskusiju sa njemačkim prijateljima za večerom, a za mnoge od nas u palestinskoj zajednici jedina društvena aktivnost koju smo imali u posljednjih šest mjeseci bile su nedjeljne demonstracije.
Naši društveni krugovi se smanjuju i često govorimo o preseljenju u druge zemlje. Naši njemački prijatelji koji su otvoreno govorili o Palestini pitaju, u polušali, da li bi i oni mogli doći, jer su i oni izgubili prijatelje i posvađali se s rođacima zbog ovog problema.
Neki prijatelji su priznali da ne mogu objavljivati o Palestini na društvenim mrežama jer bi mogli izgubiti prijatelje ili biti zlostvaljani na poslu. Jedna prijateljica se prisjetila da ju je neko optužio da je nesvjesno podsticala ljude da miniraju sinagoge u Njemačkoj, samo zato što je objavila da se kurdska porodica bori da spase svoj dom u istočnom Jerusalemu 2021. godine.
Njemačka prijateljica koja radi u sektoru kulture – i jedna od rijetkih koja je otvoreno govorila o Palestini – rekla je da bi mnoge njene kolege željele biti otvorene kao ona. Jedina razlika između njih i nje je u tome što se čini da se plaše nekih neizvjesnih posljedica.
„Ovaj strah nije nužno zasnovan na činjenicama“, kaže ona „Pitam ih, šta vam se zapravo može dogoditi? Možeš li biti otpušten? To ne bi bilo legalno. Ali postoji klima straha i svaka osoba čeka da vidi hoće li drugi ustati i progovoriti jer ne žele da budu prvi koji će to učiniti.”
Ali s vremena na vrijeme, na društvenim mrežama se pojavi neka priča kao opomena. Ranije ovog mjeseca, Pokret Demokratija u Evropi (Diem25) izvijestio je da je njemačka policija upala u kuću jedne žene u Berlinu jer je na društvenim mrežama postavila slogan “Od rijeke do mora”, oduzevši joj mobilni telefon, kompjuter i hardver.
Ali s više od 32.000 Palestinaca koje je Izrael sada ubio u Gazi, i s više od milion i po ljudi na rubu prisilne gladi, javno mnijenje u Njemačkoj se mijenja, iako sporo.
Nedavna anketa je pokazala da 69% ispitanika smatra da je izraelska kampanja u Gazi neopravdana, dok je samo 50% bilo takvo mišljenje u novembru prošle godine. Prijatelj koji radi kao umjetnički dizajner na filmskim setovima kaže da u njegovom najbližem krugu prijatelja nema nikoga ko nije ogorčen zbog izraelskih zločina.
On je također predložio alternativni metod mjerenja raspoloženja javnosti. “Postoji rizik ako se pojavite u Palestini, zbog čega ljudi to ne rade. Ali ne postoji rizik ako se ne pojavite u Izraelu.”
Zaista, bilo je vrlo malo javnih demonstracija podrške Izraelu u poređenju sa sedmičnim demonstracijama podrške Palestini, od kojih su neke imale odziv i do 10.000. Izraelske zastave nisu istaknuti prizor u Berlinu, posebno u poređenju sa ukrajinskom zastavom koja krasi mnoge javne, akademske i kulturne institucije.
Čak su nas i njemački mediji, koji su tako bešćutno pisali o propalestinskom pokretu u posljednjih šest mjeseci, nedavno iznenadili nekim rijetkim trenucima buđenja.
Der Spiegel je nedavno opisao njemačko-izraelsku politiku kao „jeftinu, samouvjerljivu ili jednostavno besmislenu”, podsjećajući svoje čitaoce da Njemačka efektivno učestvuje u ratu, s tim da se njen izvoz oružja u Izrael deset puta povećao 2023. godine.
Vraćajući se sa nedavnog putovanja u Afriku, podpredsjednik Socijaldemokratske partije, Lars Klingbeil, rekao je da se zabrinutost “Globalnog juga” u vezi s izraelskim kršenjem međunarodnog prava mora shvatiti ozbiljno.
U naslovu u Tagesspiegelu korištena je riječ “Zeitenwende” koja je, prema izvornom riječniku, jaka riječ koja signalizira potrebu za “prekretnicom” ili “ponovnim razmišljanjem” o odnosu Njemačke s Izraelom.
Ovo nikako nije dramatičan pomak. Ali drugi koji su čekali po strani, u strahu od posljedica progovaranja, sada bi mogli biti ohrabreni da naprave korak.
(TBT,THE NEW ARAB)