Za razliku od prošle godine kada je bio vrlo bučan i nadasve direktan u okršaju sa predstvanicima međunarodne zajednice u Sarajevu, presdsjednik Demokratske fronte (DF) Željko Komšić ovu godinu isprača tiho; vjerovatno povučen i osamljen u idiličnom pejsažu na Vlašiću prati „razvoj situacije“ koju su drastično zaoštrili Cristian Schmidt, Michael Murphy i Milorad Dodik.
CRISTIAN, CRISTIAN, UBER ALLES
Možda nikome kao njemu ovakav razvoj situacije ne daje za pravo, jer on je prvi ukazao na problemtičnu ulogu Cristina Schmidta, na primjer. Opće je poznato da je iz njegovog kabineta procurila informacija u medije da će doći dosmjene na čelu OHR-a. Informaciju nije imao ni tadašnji visoki predstvanik Valentin Inzko. Kako su glasine postaleoficijelne tako su sarajevskimediji, očito filovani iz Komšićevog kabineta, objavljivali vrlo kontroverzne detalje iz Schmidtove bigrafije, među kojima je i detalj da je odlikovan od strane Andreja Plenkovića za lobiranje i protežiranje hrvatskih interesa u EU.
Ti detalji će biti osnova za sumnju da je Schmidt pristrasan prema Hrvatima, odnosno da „ide na ruku“ Draganu Čoviću. Nažalost sumnju u srpegu demo(n)krašćanskog lobija protiv BiH ukazuju i drugi evropski mediji. Tako, na primjer, ugledni list Politico piše da otkad je Ursula von der Leyen postala predsjednica Evropske komisije, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković s njom je održao rekordnih devet bilateralnih sastanaka, najviše od svih čelnika država članica Unije, javlja Politico. Tu se ne ubrajaju brojni sastanci europskih političara na marginama raznih samita ili zajedničkih putovanja.
Sad je jasna i Plenkovićeva proizraelska politika nakon što su mediji Von Der Leyen raksrinkali kao islamofobnu procionističku političarku. Tako da nema nikave dielme da je upravo ona poslala Schmidta u BiH, a na zamolbu Plenkovića.
Svoj podanički odnos prema Plenkoviću Schmidt više ni ne krije. Tako je prvu zvaničnu posjetu u (n)ovoj godini učinio Zagrebu.
Sarajevski mediji su pravilno reagirali kad su konstatirali da bi bilo teško nabrojati sve sastanke koje je Schmidt imao sa premijerom, predsjednikom, šefom diplomatije i drugim zvaničnicima Hrvatske s kojima se sastao više puta nego sa zvaničnicima zemlje u kojoj žive građani o čijim životima OHR odlučuje, što otvara sumnju da Schmidt sa hrvatskim zvaničnicima razgovara i dogovara unutrašnja pitanja BiH, a takvo nešto ne bi smjelo biti u hrvatskim rukama.
Duga je priča o njemačkoj politici prema BiH. Zapravo, bila je dosta mistificirana u vrijeme Angele Merkel koja je deklerativno podržavala njenu multietniku. Tako da se sticao dojam da njemačke diplomate u Sarajevu protežiraju i tzv. građanske stranke i medije. Međutim, trenutna islamofobična plima u Njemačkoj govori da je to bila mimikrija. Više je nego jasno da je trenutna politika Njemačke vlade, sa Olafom Scholzom na čelu, vrlo traumtična za muslimanske migrante i izbjeglice, što ćese sigurno odraziti i na muslimansku populaciju iz BiH.
Neće to biti samo problem zbog uspona desnice i profašističkih stranka.Veći problem je u aktuelnim vlastima čija se politička bitno ne razliku od fašističkih populista, poput Le Penove, Wildersa, Orbana.
ŠANERSKA POLITIKA „KRALJA SVIH KOKOŠARA“
Jer Viktor Orban je tvrdio da je učenik Helmuta Kohla, njemačkog kancelara. Malo ljudi zna da je Kohl imao plan protjerati 40. hiljada Turaka iz Njemačke. Međutim, sudbina se baš ironično poigrala s njim. Naime, njegov sin je oženio upravo Turkinju.
Ova ironija se može ouzeti kao paradigma opće evropske politike. Trenutno, tim moćnim evropskim liderima, glavni problem su migranti kao muslimani. To pokazuje koliko je Evropa sebična i bijedna, bez humanizma i empatija prema potlačenima i slabima.
Zašto bi, onda, takva Evropa pravila izuzetka u BiH? U to još vjeruje Elmedin Konaković, kao ministar vanjskih poslova, kao i njegov stranački kolega Denis Zvizdić. Zbog toga je Konaković bio zasjao kao nova politička zvijezda na medijskom nebu Hrvatske, a Zvizdić odavno slovi kao germanofil. Većinu rata proveo je u Minhenu.
U kuloarima se tvrdi da je stranku NiP zapravo i formirala Njemačka ambasada te da ju je izravno i finansijski pomagala. Otuda i zbog toga su bili tako srdačni prvi susreti Annabelle Baerbock i Konakovića. „Konačno imamo nekoga ko nije proiranski orijetiran“, uskliknula je Bearbock podvodeći tako svu poratnu bošnjačku politiku pod agendu radikalnog islama.
Da ne duljimo, ima dosta razloga zbog čega je u raspodjeli vlasti BH Telecom pripao NiP-u. Ali glavni razlog je priprema za prodaju ove „zlatne koke“ Njemcima. To je ključni motiv šarmiranja naivnog Konakovića. Sve drugo su mimikrija i vještački osmjesi, odnosno šanerska politika „kralja svih kokošara“.
(Nastavit će se…)
(TBT, Istraživački tim)
