Vrlo je teško zaključiti zašto je baš sad bio taj „nulti momentum“ da Igor Dodik i Gorica Dodik, sin i kćerka predsjednika RS Milorada Dodika, završe na američkoj crnoj listi.
AMERI UJELI DODIKA ZA SRCE
Jer, ovo je bio ugriz za srce sprskog vožda kojeg neće preboljeti, a vjerovatno neće ni oprostiti. Pošto se radi o vrlo prijekoj osobi, može se reči da su Amerikanci sa ovim potezom rizikovali da izazovu pravi politički haos i metež u državi. To ne znači da ga neće biti i da Dodik neće uzvratiti udarac.
Ono što se za sada može smatrati kao prijetnja jeste izjava u kojoj je Dodik poručio da će “RS donositi teške političke odluke u budućem vremenu”.
“Amerika pokazuje svoje neprijateljstvo prema Srpskoj. To je vidljivo. To što oni sada pokušavaju da svedu sve na Milorada Dodika i njegovu porodicu, to su stari štosovi imperijalista koji misle da je sve tako. Naravno da nije tako”, rekao je.
Za Dodikove „frljoke“ ova izjava se može smatrati čaki umjerenom. Ali to nikako ne znači da on ne kipti od bijesa i da neće poduzeti neke čak iracionalne korake čim mu se ukaže prilika za to. Do tada bi Amerikanci trebali nekim potezima amortizirati situaciju. Vjerovatno da procjenjuju da iako su se stranački lideri u RS-u masovno solidarilizirali sa Dodikom, raspoloženje u narodu nije tako. Potom polaze od iskustva da se oduvijek ovdje nagrađivalo i kažnjavalo po „nacionalnom ključu“ pa je stoga očekivati da bude sankcija i na drugim stranama.
S obzirom da je Bakir Izetbegović već odvano došao konflikt sa američkim amabasadorom Micahelom Muprhyem, te da je nekoliko njegovih bližih saradnika završilo na američkoj crnoj listi, dugo se špekuliralo da je i on na redu.
Čak se prognoziralo da mu je data šansa da korigira svoju politiku, posebno kadrovsku, na Kongresu SDA. Ali pošto on to nije učinio, čak se moglo shvatiti i da je prkosio, te da bi stoga na slijedećoj objavi spiska imena sa crne liste prvo moglo biti njegovo. Za to postoje bar dva-tri debela razloga.
Prvi razlog je da je u stranci zadržao korupmirane ljude, koji slove kao „kapitalci korupcije“, poput novih potpredsjednka SDA Fadila Novalića, Mirsada Zaimovića, Mirsada Mujića i Edina Ramića. Kao što je zadržao i radikale poput Harisa Zahiragića i Nezima Halialovića Muderisa.
Tokom svog obraćanja medijima nakon Kongresa, Izetbegović se osvrnuo se i na crnu listu SAD, na kojoj se nalaze i visoki funkcioneri ove stranke.
„Na toj crnoj listi je bio Bakir Alispahić, Hasan Čengić, uvijek sam se pitao recimo za Hasana Čengića zašto? Jedan patriota, dobar čovjek, vrijedan čovjek, zašto su ga stavili na crnu listu. Kao što se pitam i za Fadila Novalića, za Osmana Mehmedagića, mislim da ti ljudi nisu to zaslužili”, istakao je Izetbegović.
DUH HAMASA NAD BOSNOM
Ovih dana je ljevičarski hrvatski magazin Express jedan broj posvetio analizama dešavanja u Tel Avivu i Gazi, sa udarnim tekstom “Hamas osvaja Bosnu”. Riječ je o tekstu kojeg potpisuje novinar bosansko-muslimanski korijena Raif Okić.
“Duh Hamasa, izgleda, zavukao se u najviše razine bosanskohercegovačke vlasti”, piše Okić uvodeći tako hrvatske čitataoce u detalje diplomatskog sukoba na relaciji Komšić – Peleg i onda, u sklopu te priće, vraća ih naprasno u 1996. godinu i nekakve analize “tajnog spisa CIA-e” o islamskom terorizmu u Bosni i Hercegovini.
Onda Okić nastavlja već etabliranim klišeom povezivanja Muslimanskog bratstva sa Bakirom Izetbegovićem.
“Šta je moćna CIA još 1996. znala o islamističkom terorizmu na području Bosne i Hercegovine, barem još neko vrijeme, ostat će stroga tajna”, zaključuje svoj tekst Okić.
“Kod nas ne postoje, barem prema mojim saznanjima, takve grupacije i takvi džepići islamističkog ekstremizma ni u BiH koji bi na taj način promatrali i simpatizirali pokret Hamas”, rekao je Gordan Akrap u programu HRT-a.
Okića dakle već demantiraju hrvatski mediji i malo ko će se referirati na njegov tekst osimo balkanskog bavještajnog podezmlja koje dominantno u kreiranju ideoloških narativa u postjugoslovenskim državama.
Prema tome, ovo nikako nije nekakav tabloidsko-propagandni ispad kad su ex-jugoslovenski mediji u pitanju. Zapravo je riječ o pravilu i istoj kako komunističkoj ta evo i postkomunističkoj matrici i mantri koju ponavlaju sprsko-hrvatski mediji. Bukvalno, kako su komunistički mediji širili bauk prisustva iranskih Pasadarana u Jugoslaviji, tako su postkomunistički mediji širili famu i bauk prisustva Al Qaide, ISIL-a, pa evo i Hamasa. Zavisno od neke situacije na Bliskom istoku, odnosno od konteksta i trenda kojeg preuzmu i nametnu zapadni mediji.
I ovdje nikako nije meta Komšić, već Izetbegović – njemu „zvona zvone“!
(TBT, Tim za analitiku)
