KOLUMNA
Svako može da
razmisli šta bi se desilo sa demokratijom kada bi Donald Trump ili Marine Le
Pen raspolagali sredstvima totalne digitalne kontrole
Piše: Jakob
Augstein, thebosniatimes.ba
Film Olivera
Stonea o Edwardu Snowdenu koji ovih dana stiže u kina je patetičan. Patos je
holivudska specijalnost, ali priča o Snowdenu i jeste patetična. On se žrtvovao
za sve nas. Pokazao nam je da smo svi mi žrtve američkog tehnološkog
imperijalizma. Pokazao nam je stvarnost u kojoj živimo. Krajnje je vrijeme da
se 3 godine od kada nam je otkrio digitalne mahinacije SAD zapitamo šta će biti
sa njim.
Kada je prije 2
godine umro Benjamin C. Bradlee, Barack Obama je napisao zahvalnicu. Bradlee je
bio glavni urednik Washington Posta. Obama je podsjetio da je ovaj veliki
novinar dobio predsjedničku medalju časti, jedno od najviših priznanja u SAD, i
dodao da je pod Bradleejevim vođstvom ispisivana historija „koja nam je pomogla
da bolje razumijemo svijet u kome živimo“. Obama je spomenuo i Pentagonske
papire. Reč je o dokumentima koje je bivši službenik američke vlade Daniel
Ellsberg dao novinarima. Iz njih se saznalo da su 4 uzastopna američka
predsjednika lagala javnost o namjerama i toku rata u Vijetnamu. Američka vlada
je pokušala da osudi Ellsberga, baš kao što to Obama pokušava sa Snowdenom.
Ellsberg je danas
u SAD heroj, ali nije to bio oduvijek. Vjerovatno će jednom oni koji Snowdena
smatraju izdajnikom shvatiti koliko nas je ovaj čovjek zadužio. Zbog njega
bolje razumijemo naš svijet. Ono što smo ranije odbacivali kao paranoju, danas
je činjenica: svi smo nadzirani. Zahvaljujući Snowdenu znamo da: 1. američka
obavještajna služba NSA nadzire telefonske razgovore u SAD i prisluškuje ljude
širom svijeta, uključujući i njemačke građane, bez obzira da li je riječ o
privrednicima ili političarima; 2. NSA je imala pristup bankama podataka
najvećih svjetskih internet kompanija poput Google-a, Facebook-a, Applea-a,
Microsofta-a, Yahoo-a. NSA zadire direktno u fizičku strukturu interneta, u
optičke kablove i mrežna čvorišta; 3. NSA je bezbroj puta prekršila vlastita
pravila o zaštiti podataka; 4. Njeni saradnici su ove tehničke mogućnosti
zloupotrebljavali za privatne seksualne razgovore…
Neki ljudi sve
ovo ne žele da znaju. Julian Reichelt, koji je u međuvremenu postao glavni
urednik Bilda, napisao je odmah po objavljivanju Snowdenovih otkrića: “Da, sada
znamo koliko je sveobuhvatan nadzor SAD. Možemo to da slavimo kao pobjedu naših
ljudskih prava, ali je tačno i to da slavimo pogrešnu osobu. Snowden je heroj
onih koji žele da postave bombe po Berlinu, Madridu i Londonu”. Ovo je jedna od
najvećih grešaka u tumačenju Snowdenovog slučaja. Riječ je o uvjerenju da je
američkim tajnim službama najvažnija borba protiv terorizma. Snowden je izašao
u javnost jer je otkrio da ove službe sa svim svojim mogućnostima već odavno
nisu oružje za borbu protiv terorizma, već oružje u borbi za političku,
ekonomsku i vojnu hegemoniju. One su sredstvo sile.
Šta bi se desilo
kada bi ovu moć stekle “pogrešne” osobe? Postoje li uopšte “prave” osobe za
takvu moć? Svako može da razmisli šta bi se desilo sa demokratijom kada bi
Donald Trump ili Marine Le Pen raspolagali sredstvima totalne digitalne
kontrole.
Druga velika
greška je pitanje legalnosti. Upravo ovim argumentom se od Snowdena distancira
Washington Post. Bradleejev list, koji je i sam učestvovao u Snowdenovim
oktrićima, sada piše kako je većina onoga što je on otkrio potpuno “nelagalno”.
Medij koji je objavio Pentagonske papire mora da zna da ako je legalnost
najvažnija, građanska neposlušnost ne bi bila moguća. Nije ispravno sve što je
zakonito, a ni svi zakoni nisu pravedni.
Upravo su zakoni
SAD spriječili Snowdena da se vrati i odgovara za optužbe primoravši ga da
zaštitu potraži u Rusiji Vladimira Putina. Nevjerovatno je cinično to što
Washington Post u svom komentaru i to prebacuje Snowdenu, iako dobro zna da je
Zakon o špijunaži, prema kome je Snowden optužen, donijet još za vrijeme Prvog
svjetskog rata i da ne ostavlja prostora za pitanje da li su njegova otkrića
bila u javnom interesu.
Daniel Ellsberg
je uzeo Snowdena u zaštitu od optužbi da je kukavica. On piše, takođe u
Washington Postu: “Mnogi se pozivaju na moj primjer i optužuju Snowdena da je
pobjegao iz svoje zemlje, umesto da ostane i suoči se sa optužbama kao što sam
to ja učinio. Ne dijelim njihovo mišljenje. Zemlja u kojoj sam ja tada ostao je
bila drugačija Amerika. Od tada se mnogo toga promijenilo”. Edward Snowden nije
kukavica. Naprotiv, on je jedan od najhrabrijih ljudi našeg doba.
Dvadeseti januar
2017. će biti poslednji dan Baracka Obame kao predsjednika SAD. Tog dana bi
trebalo da donese svoju posljednju odluku. Ovaj predsednik, koji je bio advokat
za ljudska prava, treba da amnestira Edwarda Snowdena.
(TBT, Spiegel)