Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Balkanska turneja turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana, koja je obuhvatala posjete Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, izazvala je dosta bure i političkih kontroverzi. Otprilike se može reći: kakav mu je bio , takvi su mu i rezultati posjete. Sve je ovo Erdogan učinio da bi iskazao podršku Bakiru Izetbegoviću na predstojećim izborima, te da bi i on njemu uzvratio istom naredne godine.
SULTANOVA DVOSJEKLA SABLJA
Međutim, ispalo je da mu je učinio medvjeđu uslugu jer ga je svojim antizapadnim gardom konfrontirao na moćnom međunarodnom zajednicom u Sarajevu, a kompromitirao pred građanima BiH, posebno pred bosanskim muslimanima koji su izrazito prozapadno politički orijentirani i kulturološki naklonjeni. Zato je sigurno njegov rejting i popularnost rapidno opala, a kod mnogih je izazvao i animozitet zbog njegovog blagonaklonog odnosa prema Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću i Zoranu Milanoviću. Njih trojicu su do jučer bošnjačke elite markirale kao vođe i podstrekače hibridnog rata protiv Bošnjaka kojeg, kako tvrde, već godinama vode beogradski, odnosno zagrebački centri moći. Erdogan ih je na neki način svojom posjetom rehabilitirao.
Na ime toga su Bošnjaci počeli ismijavati Erdoganovu velikodušnost da će moći sa ličnim kartama putovati u Tursku, povlasticu koju su već dobili Srbi, te da je više Bakirovih tajkuna i ratnih profitera investiralo u Tursku kupujući stanove u vrijeme inflacije, nego svi turski biznismeni i vlada koji su u hordama posjećivali Sarajevo.
No međutim, Erdoganova posjeta će, na žalost, izazavati zabrinutost kod zapadnih vlada i vjerovatno će od strane njih biti označen kao persona non grata na Balkanu bar dok bude trajala ukrajinska kriza.
Ono što otežava poziciju zapadnih ambasada u Sarajevu da ga i javno proglase personom non grata jeste činjenica da je Turska jedina članica PIC-a ispred islamskih zemalja, zbog čega je nužno da sarađuju s njom kako bi eskivirali još jedan proruski udar na OHR.
Erdogan ima puno motiva da govori protiv Zapada. Vjerovatno je poslije iranskih vladara najgrlatiji kritizer Zapada na islamskom istoku. Ali to zbog čega je Sultan baš u Sarajevu isukao svoju (dvosjeklu) sablju vjerovatno ga je „inspirirao“ Izetbegović koji mu se požalio da neke zapadne ambasade, konkretno zemlje kvinte, žele ukloniti njega i njegovu stranku sa političke scene, a da istovremeno podržavaju opoziciju. Pošto su Erdogan i Izetbegović, kao i njihove stranke AKP i SDA, u vrlo sličnoj poziciji, da su ideološki nastale na antikemalizmu i antitoizmu, i tako se profilirale kao proislamistički pokreti, a da su im glavni oponenti, uz sekularističke nasljednice kemalizma i titoizma CHP i SDP, i „derivati“ koji su se odmetnuli od njih, njihova je procjena da su to posljedice zapadne politike cijepanja muslimana.
ERDOGAN SE OPROSTIO OD SARAJEVA?!
Nažalost zaboravlja se da su Turska i Bosna oduvijek imale zaista bratske odnose, čak i u vrijeme Kemala Ataturka i Josipa Broza, kao i u vrijeme rata kada je Durgut Ozal bio premijer, i svih drugih turskih vođa. Zanimljivo je da je Alija Izetbegović osobno zazirao od Necmetina Erbaka, Erdoganovog političkog učitelja, koliko zbog njegovih retrogradnih i radikalnih islamističkih i antizapadnih stavova,toliko i zbog krađe ogromnih svota novca namijenjenih bosanskim muslimanima.
Sad se Erdogan predstavlja kao nositelj „Alijinog emaneta“ što mu u Turskoj donosi desteak procenata glasova, a na međunarodnoj sceni još jednu kartu u trgovini raspodjele moći i utjecaja. Ali, mnogi su pokazatelji da je ovo bila posljednja Erdoganova posjeta Sarajevu. Prvo, vrlo je kratko vrijeme kad će se očitovati rezultati izbora na kojima bi Izetbegović mogao izgubiti. Potom Erodgana čeka ista situacija sljedeće godine. I na koncu Erodgan je vremešan i bolestan čovjek tako da je sasvim moguće da se posjetom grobu Alije Izetbegovića i oprostio od njega.
Zbog svih ovih kardinalnih grešaka ne bi se smjelo dozvoliti da se širi turkofobija, koja je već uzela maha na društvenim mrežama. Vrijeme vladavine Erdogana i Izetbegovića, koje mnogi ocjenjuju diktatorima, će uskoro proći. Ostaju države i narodi koji su iskonski upućeni jedni na druge. Bosanskim muslimanima je Turska kolijevka duhovnosti, kao i riznica ogromnog kulturološkog naslijeđa. Ne treba smetnuti sa uma da jezivo hladni kovitalci vjerova kršćanskog fundamentalizma obavijaju Evropu sa svih strana raspirujući stari vonj inkvizitorske mrženje prema islamu. Bosanski muslimani nemaju u kome drugom tražiti zaštitnika od takvih prozelitističkih ambicja kršćanskih fundamentalista, poput Orbana, Dodika i Čovića, nego u Turskoj! Ali, hvala Allahu, Turska nije bila, niti će biti Erodganova prćija. Kao što ni Bosna nije bila, niti će biti prćija Izetbegovića!
(TBT)
