Izraelska vlada upravo je stavila na stol najveći plan širenja naselja na okupiranoj Zapadnoj obali u posljednjih nekoliko desetljeća, izvještavaju zapadni mediji.
Nacrti koji su procurili u javnost predviđaju izdvajanje više od 350 milijuna dolara za izgradnju infrastrukture za čak 61 novo naselje. Ovaj potez ne mijenja samo demografsku kartu teritorija, on sustavno guši i posljednje ostatke ideje o palestinskoj državi.
Ključnu ulogu u operaciji preuzimanja zemlje ima Bezalel Smotrich, ultradesni ministar financija i doseljenik koji istovremeno drži ovlasti unutar Ministarstva obrane za civilna pitanja na tom području. Smotrich je u utorak jednostrano poništio dijelove ključnog izraelsko-palestinskog sporazuma iz 1997. godine, čime je Hebronu oduzeo općinsku nadležnost nad planiranjem, zoniranjem i gradnjom u dijelovima grada.
Novac koji se planira uložiti u sljedećih nekoliko godina nije namijenjen samo betonu i asfaltu. Sredstva služe za stvaranje nepovratnog stanja na terenu gdje će sistem zidova, cesta između naselja i kontrolnih tačaka izraelskih obrambenih snaga raskomadati palestinske zajednice. Selo po selo biva odsječeno od susjednog, a stanovnici tonu u sve dublju izolaciju bez slobode kretanja.
Novinarka Charlotte Dubenskij izvijestila je s lica mjesta kako među Palestincima raste strah da će sela biti potpuno odsječena jedno od drugog. Izraelska kontrola nad zemljom u tom scenariju postaje apsolutna jer fragmentirane zajednice ne mogu funkcionirati kao politički, ekonomski ili društveni organizam. To je planirana dezintegracija društva pod krinkom razvoja infrastrukture.
Posljednjih godina bilježi se i dramatičan porast nasilja doseljenika, koje prati ubrzana politika rušenja palestinskih domova u selima diljem Zapadne obale. Lokalno stanovništvo više ne strahuje samo od gubitka krova nad glavom, već i od trajnog raseljavanja i nametnutih restrikcija koje svakodnevni život pretvaraju u nemoguću misiju.
Međunarodna zajednica, uključujući Sjedinjene Američke Države kao najvećeg izraelskog saveznika, već se očitovala protiv ovakvog pripajanja. Predsjednik Donald Trump javno je obećao da neće dopustiti aneksiju, no konkretne posljedice po ubrzanu izgradnju naselja zasad izostaju. Snažna retorika bez provedbenih mehanizama ostavlja prostor za tiho dovršavanje projekta.
Ono što se odvija pred očima svijeta nije obično širenje gradnje. Svaki novi kamen u naselju izravno urušava ionako klimavu nadu u uspostavu palestinske države na Zapadnoj obali. Ceste koje spajaju izraelska naselja presijecaju palestinske teritorije poput arterija namijenjenih isključivo jednoj populaciji, dok drugoj nameću status trajnog podanika bez prava na teritorijalni integritet.
Odluka o Hebronu dodatno razotkriva strategiju. Ukidanjem palestinske administrativne kontrole nad prostornim planiranjem u dijelovima grada, Izrael poručuje da ni postojeći sporazumi nisu prepreka kad postoji politička volja. Pravni okviri postaju jednokratna deklaracija koja vrijedi samo dok ne smeta širim teritorijalnim ambicijama.
Sredstva od 350 miliona dolara višestruko su značajna jer ne dolaze kao jednokratna injekcija, već kao dugoročna budžetska linija koja jamči kontinuitet naseljavanja. Takav financijski zalet osigurava infrastrukturni kostur koji se poslije vrlo teško demontira političkim pregovorima. Jednom kad ceste, vodovodi i električne mreže utabaju put doseljenicima, povratak na prethodno stanje postaje fikcija.
Palestinska sela danas egzistiraju u svojevrsnom sendviču između rastućih naselja i vojnih zona. Demoliranja se ubrzavaju, nasilje doseljenika eskalira, a mehanizmi zaštite stanovništva gotovo da i ne postoje. Ono što vlasti predstavljaju kao legitimno širenje životnog prostora u suštini je projekt prisilne preobrazbe teritorija kojim se briše svaki trag buduće palestinske suverenosti.
Nacrti sa 61 planiranim naseljem nisu apstraktan planski dokument. Oni već oblikuju strahove i očekivanja na terenu. Palestinci vide budućnost u kojoj put od vlastite kuće do maslinika vodi preko tri izraelske kontrolne točke, a susjedi s druge strane doline odjednom postaju nedostižni jer između njih niče ograda naselja koje nije smjelo biti izgrađeno.
(TBT)
