Piše: Joschka Fischer, thebosniatimes.ba
Klimatska kriza će pojačati nove geopolitičke i ekonomske krize, piše autor (EPA – Ilustracija)
Svijet tetura od nevjerovatnog spoja kriza u kojem se nalazi ruski agresorski rat u Evropi, aktuelna pandemija COVID-19, poremećaji tržišta i lanaca dostave, inflacija, nesigurnost s hranom te sve morbidniji simptomi klimatskih promjena. Iako je svjetski poredak napravljen poslije Drugog svjetskog rata bio daleko od savršenog, barem je osiguravao stabilnost i brojne prilike za međunarodnu saradnju. No, čini se kako se sada sve raspada.
Rusija, velika nuklearna sila, napala je susjednu Ukrajinu bez ikakvog razloga, neselektivno ubijajući one koje i dalje naziva “braćom“ i “sestrama“. Već šest mjeseci Kremlj vodi krvavu osvajačku kampanju, koja više odgovara 1940-im nego 2020-im.
Trijada opasnih kriza
A istok Evrope nije usamljen. Avet rata – i sukob između dvije supersile 21. stoljeća – opsjeda Tajvanski moreuz. Kina pojačava s vojnim prijetnjama Tajvanu i tako povećava opasnost od direktnog oružanog sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Ne možemo zaboraviti ni Iran, koji marljivo radi na svom nuklearnom programu otkako je bivši američki predsjednik Donald Trump povukao SAD iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja 2018. godine. Iran s nuklearnim naoružanjem predstavljao bi stalnu opasnost od rata u regiji koja je već supernabijena geopolitičkim tenzijama i nasiljem.
Istočna Evropa, Tajvanski moreuz i Bliski istok zajedno stvaraju trijadu vanrednih opasnih kriza, koje remete post-hladnoratovski svjetski poredak i njegove osnovne principe nenasilja, međunarodne saradnje i ekonomske globalizacije. Primarni uživatelji takvog poretka – Istočna Azija i zapadne razvijene ekonomije poput Njemačke – već osjećaju posljedice ovog temeljitog razaranja. Poremećaji dostave i trgovine, te sve veća inflacija su dokazi nove ekonomske stvarnosti.
‘Samo pratite naš primjer’
Kada je raspad Sovjetskog saveza okončao Hladni rat i njegovu konfrotaciju rivalskih geopolitičkih blokova, Zapad je uspio iskoristiti svoju pobjedu jer se činilo kako ima atraktivan alternativan model za ponuditi. Njegova poruka postkomunističkim i drugim ekonomijama u nastanku i razvoju bila je: “Samo pratite naš primjer. Tržišna ekonomija i demokratija donose napredak, razvoj i stabilnost.“
No, mimo Evropske unije, Sjeverne Amerike i Istočne Azije, ova formula nikada nije radila kako je obećano. Najveći ekonomski uspjesi bili su u mjestima poput Kine i Singapura, koji su usvojili neke tržišne reforme, bez demokratije. A kada je izbila finansijska kriza 2008. godine u SAD-u i brzo se proširila na ostatak svijeta, mnogi su počeli sumnjati u superiornost zapadnjačkog modela.
Sada se postavlja pitanje da li će novi rivaliteti velikih sila evoluirati u širu sistematsku konfrontaciju između demokratije (SAD i Evropa) i autoritarizma (Kina i Rusija). Da li nam prijeti drugi Hladni rat? Mnogi dokazi upravo to pokazuju. No, situacija je danas daleko složenija i kompliciranija nego krajem 1940-ih, kada je počeo prvi Hladni rat. Novoj-staroj opasnosti od nasilnih sukoba (u Evropi, Istočnoj Aziji ili na Bliskom istoku) moraju se dodati i sve veće posljedice klimatskih promjena.
Neće biti povratka na staro
Kako su dokazali ovogodišnji toplinski valovi bez presedana i u Kini i u Evropi, klimatska kriza će pojačati nove geopolitičke i ekonomske krize. Čovječanstvo više ne može sebi priuštiti ignoriranje ili odgađanje investiranja u klimatske prilagodbe i djelovanje što traži potpuno remodeliranje svjetskih industrijaliziranih društava.
Prvi Hladni rat na kraju je odlučen utrkom u nuklearnom naoružavanju i superiornošću zapadnog ekonomskog sistema. Novi će biti odlučen sposobnošću izgradnje pravednijeg globalnog poretka i rješavanja klimatske krize. Ako žele pobijediti, zapadne demokratije morat će ponuditi nešto što će zaista koristiti svima. Iako će vojno naoružanje ostati važno kao način odvraćanja potencijalnih protivnika, ključne odluke će biti donošene u drugim domenama.
Važno je imati u vidu, kada se govori o klimatskoj krizi, da je ona nije tipična u historijskom razvoju ljudskih društava. Dok se većine kriza dešavaju unutar postojećeg sistema i eventualno se vrate u normalnosti, sada se suočavamo s krizom samog sistema. Sviđalo nam se to ili ne, nova realnost se predstavlja i pokazuje kako neće biti povratka na staro. Ljudsko razaranje okoliša i promjene klime isključuju kontinuitet bilo kojeg od postojećih modela.
Stiže nam novo vrelo doba
Ruska agresija zaista predstavlja prijetnju, ali poznatu, s kojom se znamo nositi. Porast temperatura, suha korita rijeka, razoreni okoliš, isušeni usjevi, akutni manjci energije i poremećaji industrijske proizvodnje nešto su drugo. Dugo vremena znamo kako ovi problemi dolaze, ali nismo uradili ništa, jer efektivan odgovor traži rastanak od prošlosti i sistemske promjene naših politika, ekonomija i društava.
Većina država ne želi raditi na takvom projektu. No, moramo se zapitati: Kada posljedice klimatske krize postanu tako bolno očite, da li ćemo i tada imati vremena za promjene? Ili je klima već prešla tačku bez povratka i donijela novo vrelo doba, koje čini živote gorima skoro svima nama?
(TBT, PROJECT SYNDICATE)
