Piše: Roland Oliphant, thebosniatimes.ba
To je najveći trijumf slabijeg protivnika još otkako je David ubio Golijata: poraz Rusije u Ukrajini kod Kijeva i Harkova otkrio je da je Rusija zapravo ‘tigar od papira’, kolaps Putinove vojske je neizbježan i Ukrajina može dobiti rat ako Zapadni saveznici budu imali dovoljno živaca.
Ili je to sve skupa samo obična fantazija, potpuno u raskoraku sa stvarnim odnosom snaga, statusa Rusije kao nuklearne sile i njenih uspjeha na bojnom polju na južnom frontu?
Nije li neizbježni ishod rata teški kompromis koji će očuvati ukrajinski suverenitet, ali Rusiji ustupiti dio teritorija? I ako je tako, ne bi li Zapad trebao potaknuti Kijev da prihvati tu stvarnost prije nego što bude izgubljeno još života?
Taj je argument iznesen u uvodniku u New York Timesa – što je izazvalo pravu pomutnju u Kijevu zbog sve većeg straha da su elite u Sjedinjenim Državama, ali i u Evropi, odlučile sukob privesti kraju.
U članku, koje potpisuje uredništvo lista, tvrdi se da je Rusija prejaka da bi je Ukrajina mogla poraziti na bojnom polju; da će realan ishod rata svakako uključivati teritorijalne ustupke Ukrajine; te da bi predsjednik Joe Biden to trebao jasno staviti do znanja Volodimiru Zelenskom, bolje prije nego kasnije – što uključuje i postavljanje jasnih granica kad je u pitanju američka podrška Kijevu.
Unatoč zapanjujućim uspjesima Ukrajine oko Kijeva i Harkiva, ‘odlučujuća vojna pobjeda Ukrajine nad Rusijom, u kojoj Ukrajina vraća sav teritorij koji je Rusija zauzela od 2014. godine, nije realan cilj’, pišu novine.
‘Na kraju krajeva’, članak kaže, ‘ukrajinski lideri će u pogledu teritorija morati donijeti bolne odluke koje će zahtijevati bilo kakav kompromis.’
Dužnosnici u Kijevu reagirali su s otvorenim bijesom.
Argumenti izneseni u uvodniku NYT-a reflektiraju raspravu koja se vodila u vanjskopolitičkim krugovima Washingtona uoči rata.
Tada je većina stručnjaka pretpostavila da će Ukrajina sigurno izgubiti, čak i uz zapadnu vojnu pomoć.
Forsiranje diplomatskog rješenja koje bi spasilo živote, bilo bi bolje od riskiranja vojnog sukoba SAD-a s Rusijom – čak i ako bi to značilo natjerati Ukrajince da prihvate neugodne ustupke vezane uz tada zastale mirovne sporazume iz Minska, tvrdili su tada neki.
Takav je pogleda tada bio prihvaćen u Washingtonu.
No čini se da je Joe Biden sada sve karte bacio kako bi ostvario prethodno nezamislivi cilj, a to je ukrajinska pobjeda – proguravši u Senatu ogromnu financijsku pomoć i davši zeleno svjetlo za isporuku sve snažnijeg oružja Ukrajini.
To je cilj koji podržavaju saveznici, uključujući Britaniju i Poljsku.
Ali članak New York Timesa pokazuje da neki u američkom establišmentu još uvijek nisu uvjereni. I nisu jedini.
Ranije ovog mjeseca predsjednik Zelenski je, pomalo iziritirano, rekao da ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron, zamolio da se odrekne dijela zemlje u zamjenu za mir.
Mario Draghi, italijanski premijer i Olaf Scholz, njemački kancelar, također su nedavno govorili o prekidu vatre – nečemu što bi dovelo do toga da ruske trupe ostanu na ukrajinskom teritoriju i što bi povećalo šanse da Vladimir Putin tokom mirovnih pregovora zadrži osvojen teritorij.
Zelenski je priznao da će rat na kraju završiti pregovorima – ali kaže kako želi Ruse prvo istjerati iz Ukrajine te je isključio bilo kakve teritorijalne ustupke.
Zanimljivo je da nisu samo Ukrajinci zgroženi idejom kompromisa.
Jedan ruski nacionalistički komentator ratnih zbivanja, reagirajući na članak New York Timesa, upozorio je da će predloženo rješenje samo omogućiti Zapadu i Ukrajini da se ponovno naoružaju za novi rat. Sada ne smije biti zaustavljanja, kazao je: ‘Rat se mora nastaviti.’
Ukrajinski dužnosnici se boje da bi i Rusija iskoristila prekid vatre upravo za to. I mnogi vjeruju da nema razloga za prestanak borbi sada kada oni imaju prednost.
Šef ukrajinske vojne obavještajne službe javno je ustvrdio da će se tok rata preokrenuti za vrijeme ljeta i da će Ukrajina ponovno zauzeti svoje izgubljene teritorije.
Možda će rat završiti nekom vrstom kompromisa. No, bit će potrebno još mnogo borbi prije nego što i jedna strana kompromis prihvati.
(TBT, Telegraph)
