Piše: Shireen T Hunter, thebosniatimes.ba
Iranski i saudijski zvaničnici navodno su ovog mjeseca imali razgovore u Bagdadu kako bi raspravljali o neriješenim pitanjima između dvije zemlje, uključujući nedavne napade jemenskih pobunjenika Huta na saudijsku infrastrukturu. Prema izvještaju Financial Timesa irački premijer je bio ključan za organizaciju sastanka.
Kako su se vijesti širile, Saudijci su negirali da su vodili razgovore s Iranom. No, iransko ministarstvo vanjskih poslova, iako je odbilo potvrditi ili demantirati izvještaje, saopćilo je da Iran pozdravlja razgovore sa Saudijskom Arabijom.
U ovoj je fazi teško predvidjeti hoće li se između dva dugogodišnja rivala nastaviti značajni pregovori – ili čak i ako su se desili, hoće li rezultirati značajnim smanjenjem bilateralnih i regionalnih tenzija.
Iransko-saudijski sukob, koji je trajao od Islamske revolucije 1979. godine, skupo je koštao obje države i potaknuo je nestabilnost obimne regije koja se proteže od Afganistana do Sirije i Libana.
Za Liban to je bio ključni faktor krize vlasti koja se ponavljala. U Siriji su, podržavajući suparničke frakcije, obje države dale svoj doprinos produženju građanskog rata.
Irak je takođe patio od ovog nadmetanja. Ubrzo nakon američke invazije 2003. godine, Saudijska Arabija, Iran i druge zemlje krenule su u oštru konkurenciju za utjecaj u tom području. One su organizirale i financirale konkurentske milicijske skupine koje su izazivale uzastopne smjene iračke vlade i uvodile zemlju u građanski rat. Stoga ne čudi da irački premijer ima motiv da potakne dijalog između Teherana i Rijada. Kompromis između njih mogao bi znatno poboljšati iračko sigurnosno okruženje.
Suzdržani optimizam
Zapravo, uspješan dijalog između Saudijske i Irana mogao bi pomoći u rješavanju raznih bliskoistočnih sukoba. Ali važno je napomenuti da većina ovih sukoba ima i interne uzroke, a na njih su utjecala i druga međudržavna rivalstva. U Iraku su Turska i UAE glavni akteri, a Turska je duboko angažirana i u Siriji. UAE su takođe ključni akter u Jemenu.
Stoga je malo vjerojatno da bi uspješan saudijsko-iranski dijalog i kompromis sam po sebi brzo okončao trenutne sukobe. Ipak, mogao bi bar smanjiti njihov intenzitet i poboljšati izglede za rješavanje.
Nekoliko čimbenika jamči suzdržani optimizam u pogledu izgleda saudijsko-iranskog dijaloga. Prvo, i Teheran i Rijad nisu uspjeli ostvariti svoje regionalne ambicije, čak imaju ozbiljan zastoj na većini poprišta. Najznačajniji i najskuplji poraz Saudijske Arabije bio je Jemen. Rijad je očekivao brzu pobjedu koja bi učvrstila njegovo vodstvo na Bliskom istoku. Umjesto toga zaglibio je u ratu bez pobjedonosnog ishoda jer je su Huti imali iransku podršku.
U međuvremenu, Iran je pretrpio neuspjehe u Iraku i Siriji. Iako Teheran i dalje uživa značajan utjecaj u Bagdadu, mnogi Iračani negoduju zbog stranog miješanje, a povrh toga zemlja je postala poprište američko-iranskog sukoba. Iračani ne žele previše ovisiti o Iranu, nadajući se uravnoteženim odnosima s Teheranom i glavnim arapskim prijestolnicama.
Bidenov pritisak
U Siriji Rusija pokušava istjerati Iran nakon što je iskoristio svoje ljudske i ekonomske resurse za podršku Assadovom režimu. Iranske regionalne avanture također su ga učinile predmetom neviđenih američkih sankcija, koje su gušile njegovu ekonomiju. Iran više nema financijskih sredstava za nastavak svojih starih strategija.
Ukratko, obje zemlje moraju se osloboditi svojih regionalnih zapleta. Ali nejasno je u kojoj mjeri Iran i Saudijska Arabija mogu pomoći jedni drugima. Iran ne može jednostavno prisiliti Hute da pristanu na kompromis protiv njihovih interesa, a Saudijska Arabija ne može zaštititi Iran od svojih lokalnih protivnika. Ali ako obje strane obeshrabre svoje saveznike i opunomoćenike da djeluju protiv drugih, šanse za rješavanje trenutnih sukoba bi se povećale.
Drugo i što je još važnije, američki globalni i regionalni prioriteti premještaju se pod upravu Bidena. Suočavajući se s izazovima Kine i Rusije, SAD ponovo procjenjuju globalnu raspodjelu svojih vojnih sredstava i preispituju svoju ukupnu strategiju.
Odluka američkog predsjednika Joea Bidena da povuče američke trupe iz Afganistana do 11. septembra 2021. odražava ovo razmišljanje. Kad god su sigurne, SAD bi također željele smanjiti svoje vojno prisustvo u Iraku i Zaljevu. To bi mogao biti jedan od razloga želje Bidenove administracije da smanji tenzije s Iranom kroz novu, neizravnu rundu razgovora oko nuklearnog sporazuma.
Čini se da se i SAD odmiču od svoje prošlosti i neupitne podrške Saudijskoj Arabiji. Bez ove sveobuhvatne podrške, Rijad bi morao umanjiti svoje regionalne ambicije i postići kompromise sa konkurentima.
Izraelski faktor
U međuvremenu Izrael bi bio nezadovoljan mogućom iransko-saudijskom arapskom zaštitom. Decenijama je Izrael koristio iransku prijetnju za poboljšanje vlastitih odnosa s arapskim državama u Zaljevu, uz određeni uspjeh; sada ima diplomatske odnose s Bahreinom i UAE.
Ali Saudijska Arabija do sada se suzdržavala od uspostavljanja diplomatskih veza s Izraelom. S manje neprijateljskim iransko-saudijskim vezama, Izrael bi izgubio pregovaračku liniju pokušavajući učvrstiti svoje odnose sa državama Zaljeva. Ipak, s obzirom na promjenu američkih prioriteta, uključujući želju za oživljavanjem nuklearnog sporazuma, Rijad bi mogao prosuditi da bi bilo bolje postići modus vivendi s Teheranom i ne oslanjati se previše na veze, čak i neformalne, s Izraelom.
S obzirom na duboko ukorijenjene razlike između Rijada i Teherana, započinjanje dijaloga i postizanje razumijevanja teška je perspektiva. Pa čak i uz neki oblik saudijsko-iranskog kompromisa problemi Bliskog istoka ne bi čudom nestali. Ali to bi sigurno moglo poboljšati šanse za ograničavanje ili rješavanje tekućih sukoba.
(TBT, MEE)