Piše: Zoran Meter, thebosniatimes.ba
26. februara Bidenova administracija objavila je izvješće u kojem je javno i neposredno optužila prijestolonasljednika Saudijske Arabije Mohammada bin Salmana za ubistvo novinara Jamala Khashoggija u septembra 2018. godine i uvela zabrane izdavanja viza za 76 Saudijaca povezanih s tim činom – kao dio novog takozvanog “dosjea Khashoggi”. O tome je govorio i državni tajnik Anthony Blinken, koji je, između ostalog, izjavio i slijedeće: „SAD nastavljaju ulagati u svoj odnos sa Saudijskom Arabijom. Ipak, predsjednik Biden jasno je rekao kako ovo partnerstvo mora odražavati američke vrijednosti.”
To, zajedno s ostalim nedavnim javnim najavama i zamrzavanjem prodaje naoružanja i vojne opreme Rijadu koju je odobrio Bidenov prethodnik Donald Trump, ukazuje na to da se Biden priprema odmaknuti od američko-saudijskih odnosa na način kako ih je Trump ustrojio.
Pritom bih bio skloniji reći kako Biden nije toliko nezadovoljan sadašnjom saudijskom vanjskom politikom (kako to sada tumače pojedini američki analitičari), jer Rijad, zapravo, više-manje čini sve ono što Washington od njega traži – koliko samom osobom prijestolonasljednoga princa Muhammeda bin-Salmana (znanog i kao MBS, kako je to sada moderno govoriti). On je, za razliku od njegovog oca i aktualnog kralja Saudijske Arabije Salmana bin Abdel Aziz Al-Sauda, sklon samoinicijativnim pa i radikalnim potezima u regiji u kojoj Rijad ima golem utjecaj, a što se Washingtonu pretjerano ne sviđa. Obuzdavajući faktor MBS-ovog „avanturizma“ sada je još uvijek njegov otac Salman, ali kraljeva moć neće trajati zauvijek s obzirom na njegovu visoku starosnu dob od 85 godina i glasine o ne baš dobrom zdravlju.
Osim toga tzv. ozbiljnija američka elita (za razliku od one Trumpove koja, valjda, sama po sebi ne može biti ozbiljna) želi vratiti svoje stare i unosne poslovne veze koje su ostvarivali s drugim visokopozicioniranim predstavnicima saudijske elite i također pretendentima na saudijsko prijestolje, uključno i iz drugih klanova a ne samo vladajućeg klana Salman. Upravo ta američka elita na taj način želi spriječiti da MBS postane novi monarh najsnažnije arapske države s kojom SAD i u budućnosti, da ne bi bilo nikakve zabune, želi održavati bliske veze višesmjernog karaktera.
MBS sa Saudijskom Arabijom ima vrlo ambiciozne planove, od kojih se neki otvoreno ne sviđaju Bidenovoj ekipi, poput mogućeg pokretanja saudijskog nuklearnog programa ali i ne samo njega. Osim toga Biden mu zamjera veze s terorističkim organizacijama sunitskog smjera (prije svega vehabistima), iako su te veze i sponzorstva ostvarivana još 90.-ih godina prošlog stoljeća i početkom 2000.-ih kada za Muhammeda bin-Salmana gotovo niko nije niti čuo. Stvarni pokretači i sponzori tih suspektnih radikalnih organizacija bili su saudijski prinčevi Bandar i Mohammed bin Nayef (pretendenti na prijestolje koje je aktualni kralj Salman pomaknuo u stranu i za svoga nasljednika izabrao svog najmlađeg sina MBS-a) koje Bidenova administracije nastoji „izdići iz pepela“ i spriječiti inauguraciju MBS-a za kralja najveće zaljevske monarhije.
U tu svrhu Biden će koristiti sva raspoloživa sredstva: od prebacivanja središta američkog interesa sa Saudijske Arabije na susjedni Jemen i završetak tamošnjeg građanskog rata kroz direktne pregovore s hutima (što je za MBS-a svetogrđe s obzirom kako je upravo on bio glavni inicijator arapske koalicijske vojne kampanje u toj zemlji u martu 2015. g. na strani svrgnute vlade u Sani), preko poluga vezanih za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji ali i „starih repova“ i neraščišćenih računa oko sudjelovanja te zemlje u poznatim terorističkim napadima na SAD u rujnu 2001. godine s obzirom na usku povezanost tadašnjih bitnih saudijskih državnih institucija s terorističkom organizacijom Al-Qaida, koja je za te napade i preuzela odgovornost.
Nastavit ćemo pratiti daljnji razvoj američko-saudijskih odnosa, koji su jedni od najbitnijih na čitavom Bliskom istoku uopće. Ali već je i sada jasno kako uvedene sankcijske mjere viznoga karaktera s početka ovog teksta Rijadu sigurno neće dobro sjesti. Teško je vjerovati da će se mladi i ambiciozni kraljev sin Muhammed bin-Salman predati „bez ispaljenog metka“, iako je jasno kako mu je potpora Washingtona uvijek bila primarna. Saudijska Arabija, jednostavno, bez oslonca na SAD ne bi bila niti sjena onoga što je sada. Može li se MBS oslanjati na taktiku čekanja i dolaska u Bijelu kuću neke nove administracije, kao što su mnogi u svijetu to isto čekali (i dočekali) nakon dolaska one Trumpove teško je reći. On je mlad i četiri godine u životu mu ne znače ništa, ali sigurno znače njegovom ocu i saudijskom kralju Salmanu, o čijem će zdravlju i životu najviše i ovisiti njegova daljnja sudbina.
(TBT, Geopolitika)
