“Quo vadis, Aida” kandidat je za Oskara, a “Foreign Policy” piše da bi film Jasmile Žbanić mogao učiniti za Srebrenicu ono što je “Šindlerova lista” učinila za Aušvic, a to je urezivanje zločina u sjećanje ljudi kako se nikada ne bi zaboravili ti događaji.
U nastavku opisuju radnju filma koji govori o genocidu, zlostavljanju i ubistvima u Srebrenici jula 1995. godine.
Objašnjavaju kako je Jasmili Žbanić trebalo šest godina za snimanje filma, uglavnom zato što je osjetila da nije pravo vrijeme za njega.
Navodi se da je jedan od njenih ciljeva edukovati novu generaciju stanovnika BiH koji ne znaju – ili čije vođe ne žele da znaju – šta se dogodilo u Srebrenici.
Ovim filmom želi se obilježiti sjećanje na ubijene, ali i učiniti da glas preživjelih čuje cijeli svijet.
Mnogi članovi porodica godinama su pokušavali doći do kostiju svojih najmilijih kako bi ih mogli pokopati. Agresori su znali, čak i dok su ubijali, da su počinili ratni zločin: u nekim su slučajevima pokušali sakriti kosti u više grobnica, piše “Foreign Policy.
(TBT)
