Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Mnogo su značili protekli lokalni izbori za Bosnu i Hercegovinu. Uz sve nedostatke koji su prevashodno bili uvjetovani pandemijom koronavirusa mogu se smatrati ozdravljenjem demokratije koja je bila u komatoznom stanju nakon prethodnih općih izbora kada je bilo pokradeno oko pola miliona glasačkih listića.
Kako god ko gledao na same rezultate i tumačio ih, bitno je da su izbori pokazali da se građani žele osloboditi okova sadašnjih vladajućih struktura koje su ogrezle u korupciji, a njihovi lideri dobrano skrenuli ka autokratizmu. Najbitniji pomaci desili su se u Sarajevu i Banjoj Luci, gradovima koji imaju status metropola.
Zato izbori u Mostaru, koji se održavaju izdvojeno, 20. decembra, a nakon 12 godina, od presudnog su značaja i zbog toga je javnost posebno fokusirana na njih. Građani s pravom očekuju da se nastavi trend oživljavanja demokratija i razbijanja stega i okova koje su im nametnuli vlastodršci. Ali, to za sada ne izgleda ostvarivo. Mostarski izbori umnogome se razlikuju od svih drugih gradova u Bosni. Nije to samo problem proceduralne naravi, već problem politika koje ovaj grad drže u okovima već dva desetljeća. Ovdje se, za razliku od sarajevskih i banjalučkih lokalnih izbora, direktno sukobljavaju dvije nacionalne politike izražene kroz HDZ i SDA. Te politike su u međuvremenu uspjele razviti neki oblik etno-demokratije u kojoj vlastodršci ostvaruju svoje osobne interese. Skoro nigdje tako nije izražena kleptomanija kao u Mostaru, kao ni razlika između izrazito bogatih političara i izrazito siromašnih građana. Čak je moguće sačiniti „porodična stabla“ stranačkih tajkuna koja su se razvila kroz nepotizam i korupciju u ovom gradu.
Mnogi potcjenjuju Dragana Čovića kad je u pitanju represivni režim koji njegov HDZ sprovodi nad Hrvatima. Iako su Milorad Dodik i Bakir Izetbegović ozloglašeniji kao autokrate od njega, zapravo njegova politika mnogo je rigidnija od njihove. Jer Čović je uspio dokinuti pluralizam tamo gdje HDZ ima političku nadmoć i apsolutni monopol na društveni život građana. Tako da samo HDZ nema opoziciju. Ono što je mnogo gore od nedostatka opozicionih stranaka jeste činjenica da unutar hrvatskog korpusa uopće nema kritičkog i oponentskog mišljenja. Povrh svega Čović za takvu politiku ima snažnu podršku iz Zagreba koja se najdirektnije realizira kad su izborni ciklusi u pitanju, bilo u Bosni ili Hrvatskoj.
Zato se može reći da se izborno čudo ravno onom u Sarajevu i Banjoj Luci već desilo u Prozoru/Rami gdje je dva puta zaredom pobijedio dr. Jozo Ivančević, kao kandidat HDZ-a 1990. Tokom izborne kampanje u Prozor/Ramu su svraćali istaknuti političari iz Hrvatske dajući podršku Čovićevom kandidatu. Teško je objasniti zašto je toliko bilo bitno cijeloj Hrvatskoj da se porazi Ivančević.
„U pitanju je novac. Mi smo se dvije godine nakon dolaska na vlast uspjeli izboriti za svoja prava u odnosu s “Elektroprivredom HZ Herceg-Bosne”, kao i “Elektroprivredom BiH”. Oni su nam godinama umanjivali naknade za korištenje hidroakumulacija i posljedično manje uplaćivali u proračun“, tvrdi Ivančević.
Znajući pohlepnog Čovića, to bi i mogao biti njegov motiv. Ali, fenomen je da su bosanski muslimani koji su preživjeli stravične zločine od strane HVO-a, listom glasali za Ivančevića. On je čak i u Herama, selu u kojem je HVO počinio zločin masovnog ubijanja civila, nakon čega je selo spaljeno, dobio 48 glasova.
Ja mislim da je ovo problem za Čovića i da suživot koji se polahko vraća u Prozor/Ramu je smrtni grijeh politike koju vodi Ivančević.
Ivančević, nažalost, nije imao podršku ni od Zorana Milanovića, koji zvanično proklamira i zalaže se za politiku suživota u Hrvatskoj. Pošto se Milanović u posljednje vrijeme ofirao sa svim izjavama na račun Bosne, mostarski izbori su mu posljednja šansa da se rehabilitira. On se jednostavno treba ponašati kao evropski državnik. Evropa je imala iskustvo onoga sa čim se suočavaju građani Mostara, pa prema tom iskustvu uopće nije teško donijeti ispravnu odluku; treba se samo sjetiti Berlina!
„Zamislite Berlin podijeljen na 143 općine koje imaju svoje načelnike i sve silne službenike, a zatim još da je pola Berlina podijeljeno na 10 kantona s kompletnim birokratskim aparatom, desetinama ministarstava, a onda da iznad toga ima Federalnu vladu, pa državnu“, napisala je Jasmila Žbanić. O tome je riječ kad su mostarski izbori u pitanju!
(TBT)
