Mostarska glumica, pravnica i bivša novinarka Nina Popović u 28. godini prvi put ove godine izlazi na lokalne izbore u rodnom gradu.Kao dobra poznavateljica situacije u gradu koji nije imao izbore 12 godina, otvoreno za Klix.ba govori o teškoćama s kojima se nose mladi, zanemarenoj kulturi, poremećenim vrijednostima i svemu onome što tjera mlade na odlazak iz zemlje, ali i očekivanju promjena s konačnim danom demokratije 20. decembra.
“Veseli me pomisao na to da prvi put izlazim na ovogodišnje lokalne izbore i vjerujem da će se ovog puta sve promijeniti nabolje. Nadam se da ljudi shvataju da je moć u njima i da mogu promijeniti situaciju samo kada osjete da su oni sami dio promjene. Činjenica je da je vladajući establišment dugo nezakonito, nehumano i nepošteno vladao i vrijeme je da konačno svi skupa idemo ka evoluciji”, iskreno će Nina na početku razgovora za Klix.ba.
Zbog toga bi, kako naglašava, voljela da nijedna osoba s pravom glasa iz Mostara ne dopusti sebi da je neko uvjeri u to da njen glas ništa ne mijenja.
“Glasanjem mijenjamo svijest, a time i stanje u kojem se nalazimo. Ako se pomirimo s tim da nema nade, onda se svi trebamo zapitati koji je smisao života”, iskreno će Nina.
Ova Mostarka je nedavno napunila 28 godina, diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru na kojem je i magistrirala u oblasti kaznenog prava i veoma je svjesna da je njeno pravo da bira i da bude birana propisano Ustavom, ali kršeno više od decenije, kao i njenim vršnjacima.
“Naravno da znam sva svoja prava. Povređivala me pomisao da sofisti koji su na vlasti krše sva moja prava i uzimaju sebično ono što im ne pripada. Niko ne biva kažnjen i niko ne biva odgovoran za sva nedjela. Ponašaju se kao hijene ne poštujući nikakav etički ni duhovni kodeks, dok zakon za njih odavno nema nikakvu snagu”, oštro će Nina.
Smatra da je kolektivna svijest u Mostaru zbog toga u stagnaciji cijelog njenog života, punih 28 godina.
“Uništili su nam djetinjstvo, uništavaju nam sadašnjost, a budućnost s njima nam je siva i neizvjesna. Ljudi su ugnjetavani, zatočeni, obespravljeni, emocionalno, duhovno, psihički i fizički slomljeni. Sramotno je da se mi 28 godina uopće ne bavimo evolucijom, nego i dalje živimo u blijedim sjećanjima na diskutabilnu povijest, dok se držimo ove, sad već fiktivne povijesti koja nas i dalje guši u balonu apatije i besmisla. Ovdje se znanje ne cijeni, to se pokazuje sramotno niskim plaćama, neuplaćivanjem doprinosa, mobingom, direktnom i indirektnom diskriminacijom na svim poslovima. To je nacionalna sramota i to ne bi smjelo tako biti ni u paralelnom kosmosu. Mladi, kao ni većina zrelih ljudi, ne vide ni smisao u poznavanju svojih prava kad su svakodnevno svjedoci kršenja istih na svakom nivou. Ne vide izlaz iz ovakve situacije i napuštaju svoje domove u nadi da će ih neko negdje cijeniti. Odlaze da bi stekli bolju edukaciju i bolje uvjete života i da bi njihovo postojanje imalo nekog višeg smisla”, ističe Nina.
Nastavlja govoriti kako je duboko pogađa činjenica da su se gotovo svi njeni prijatelji odselili, o čemu je i sama razmišljala.
“Maštala sam i sama o odlasku, ali sam onda shvatila da ja ne mogu sada odbaciti sve godine školovanja, edukacije, rada i iskustva, pa otići u Njemačku i početi od nule s poslovima za koje se nisam školovala. To nema smisla, ipak je moja porodica ovdje ostala u ratu, borili su se s neopisivim teškoćama da mene obrazuju i sigurno nisu bivali zatočeni u atomskim skloništima bježeći od granata sa ciljem da budem u tuđini obavljajući poslove koje domicilno stanovništvo tih zemalja nikad ne bi obavljalo. Odlučila sam ovdje iscrpiti sve mogućnosti, znanja i vještine koje posjedujem i za sada mi ide. Pa i ako odem želim da znam da sam dala sve od sebe da ostanem ovdje”, priznaje nam Nina.
(TBT)
