Možda su NATO saveznici, ali francuski predsjednik Emanuel Macron i njegov turski kolega Recep Tajip Erdogan više se ponašaju kao zakleti neprijatelji spremni da svakog trenutka zarate. Protekle godine “ukrstili su rogove” na brojnim frontovima, od libijskog građanskog rata, preko sukoba između Jermenije i Azerbejdžana, sve do napetih pomorskih sporova u istočnom Mediteranu. Ali njihova posljednja čarka bila je možda najoštrija do sada.
Ovog vikenda Erdogan se osvrnuo na Macronove komentare o islamu. Francuski predsjednik nedavno je najavio kontroverzne oštrije zakone zbog, kako je rekao, “islamskog separatizma” i odbrane sekularnih vrijednosti. Upozorio je da neki muslimani u zemlji propagiraju vjerovanja koja “odstupaju od vrijednosti republike i često rezultiraju stvaranjem kontradruštva”. Ovu kampanju je predstavio kao veliki prioritet nakon što je učenik brutalno ubio i odsjekao glavu profesoru koji je na času pokazao karikature proroka Muhameda.
Erdogan, koji se često protivi, kako kaže, “zapadnom licemjerju” i pokušava da zagovara prava muslimana van svoje zemlje, osudio je Mavronovo neprihvatanje slobode vjeroispovijesti.
„Кoji je problem ove osobe koja se zove Macron sa muslimanima i islamom? Macronu je potreban tretman na mentalnom nivou“, rekao je Erdogan u subotu.
Ovo nije bio prvi put da je Erdogan posumnjao u Macronovo mentalno zdravlje, te je učinio i prije godinu dana nakon što je Macron kritizirao vojni upad Ankare u sjeveroistočnu Siriju. Ovog puta je isprovocirao bržu i snažniju francusku reakciju, pa je Pariz u nedjelju povukao svog ambasadora iz Ankare.
U ponedjeljak je Erdogan otišao korak dalje. U televizijskom obraćanju apelirao je na muslimane da bojkotuju francusku robu iz solidarnosti sa njihovom braćom u Francuskoj, za koje je rekao da su “podvrgnuti linču sličnom onom koji su trpjeli Jevreji u Evropi prije Drugog svjetskog rata“.
Erdoganov poziv, međutim imao je malo odjeka među zvaničnicima u arapskom svijetu. Razne frakcije u Libanu, čiju političku reformu Macron nestrpljivo sprovodi, apelirale su na veće poštovanje vjerske osjetljivosti. Zvaničnici u Jordanu, Pakistanu, Egiptu i Iranu osudili su francusku poziciju i Macronovu odbranu karikatura, koje se u islamu smatraju bogohulnim.
Macron se ipak našao na meti muslimanskih demonstranata širom svijeta. Desetine hiljada protestanata u Bangladešu nazvale su Macrona “satanistom” i palili njegove fotografije, a slični protesti održani su i u Pakistanu, Iraku, Turskoj i Pojasu Gaze.
FOTO: (FB)
Tvrdokorni iranski list Vatan-e Emruz objavio je na naslovnoj strani karikaturu Macrona kao đavola, označivši ga kao anti-islamistu i tvrdeći da su “francuski ekstremisti viđeni kako pale Kur'an”.
Ma kolika ovakva situacija djelovala kao balansiranje na ivici katastrofe, dvojica lidera od čitavog haosa imaju korist. Reguliranje prakticiranja islama u Francuskoj pomaže Macronu da umiri ksenofobičnu krajnju desnicu i to baš na vrijeme za predsjedničke izbore 2022. godine. Istovremeno, slika njega kao Erdoganovog glavnog antagoniste može potkrijepiti njegov željeniji imidž branioca evropskih interesa na svjetskoj sceni. Već su se brojni evropski lideri okupili oko Macrona bijesni zbog Erdoganove retorike.
I Erdogan je u Macronu našao idealnog neprijatelja. Njegov poziv na bojkot francuskih proizvoda desio se istog dana kada je turska lira dostigla rekordno nisku vrijednost. Turske vlasti potrošile su oko 134 milijarde dolara tokom proteklih 18 mjeseci da podrže valutu, a to je uzelo veliki danak na deviznim rezervama zemlje.
Turske nedavne spoljnopolitičke zavrzlame, uključujući podršku Azerbejdžanu u borbi sa jermenskim snagama i spor sa Grčkom i Ciprom oko prava na istraživanje resursa u dijelovima istočnog Mediterana, daju Erdoganu odlično sredstvo za usmjeravanje nacionalističke energije naroda i skretanje pažnje sa problema u sopstvenom dvorištu. Rat riječima sa Macronom svakako nije prvi put da se Erdogan “posvađao” sa zapadnim liderom kako bi rasplamsao nacionalistički plamen kod svojih pristalica.
(TBT, Mediji)
