Danas, dilema o tome da li ćemo pročitati knjigu ili pogledati film ili seriju nastalu po knjizi djeluje deplasirano, iako je i dalje aktuelna. Što zbog toga što smo ekranima svih vrsta okruženi kao nikad ranije, što zbog toga što knjige i dalje predstavljaju neprocjenjivu vrijednost, a osim toga i dalje se štampaju i što je još važnije – prodaju.
Vrijedi pročitati knjigu, ali vrijedi i pogledati film i seriju. I sve je više filmova i serija koji su jednako dobri kao i knjige po kojima su nastali, a nekad su čak i bolji od samih knjiga i to je jasno svakom ko se ikada zakačio na neki od popularnih streaming servisa, kao što je HBO GO koji obiluje takvim naslovima. Ovo su neki od njih…
Autsajder
Ime je čovjek, govorili su stari Latini. Stephen King je zaista to. Kralj. Dok filmske adaptacije književnih djela Sephena Kinga kao po pravilu postaju klasici svjetske kinematografije – sjetimo se “Carrie”, “Djece kukuruza” ili “Bekstva iz Shawshanka” – izgleda da tu magiju do sada nije postigla nijedna serijska adaptacija neke od njegovih knjiga. Sve dok se, kako su pojedine kritike ocijenile, nije pojavio “Autsajder”, serija nastala po istoimenom romanu ovog bestseler pisca.
U maniru najboljih krimića, radnja serije prati policijskog detektiva Ralpha Andersona koji istražuje misteriozno ubistvo jedanaestogodišnjeg dječaka Franka Petersona. Okolnosti koje okružuju ovaj zločin podstaknu Ralpha, koji još uvijek tuguje zbog smrti svog sina, da u istragu uključi neobičnu privatnu istražiteljku Holly Gibney, nadajući se da će njene natprirodne sposobnosti objasniti neobjašnjivo. Prvih šest od deset epizoda teku nešto sporije i zadržavaju veći dio osnovne priče, a ton i atmosfera radikalno su drugačiji u odnosu na knjigu. Dok se King u svom pisanju nemilosrdno kreće naprijed, kamere “Autsajdera” kao da klize, puze ili samo stoje u mjestu dok likovi razmjenjuju oštre, zbunjene i tužne poglede.
Ako više volite gustirati serije, “Autsajder” će za vas biti izuzetno prijatno iskustvo. Naročito kada na odjavnoj špici ugledate jedno prezime na “ić”. Jedan od reditelja serije je i, sada već slavni Zagrepčanin, Igor Martinović.
Nula nula nula
Višestruka priča na nekoliko kontinenata sa ansamblom od desetina likova, radnja serija “Nula nula nula” prati pošiljku kokaina koja putuje od Amerike do Evrope, kao i različite grupe kriminalaca gladnih moći, meksičke kartele, mafiju iz Kalabrije i korumpirane biznismene koji žele da preuzmu kontrolu nad trgovinom kokainom.
Naizgled, ništa novo i nesvakidašnje, ali serija je, zahvaljujući glumačkoj postavi, samouvjerenom smeru u kom se radnja razvija i kinematografiji, zapanjujuća. Čak i ako vam se učini kao varijacija priče koja je već negdje ispričana, jedna stvar, za sladokusce, dovoljna je da seriju isprate sa naročitom interesiranjem i uzbuđenjem.
Priča je, naime, bazirana na stvarnim događajima, odnosno na istraživanju italijanskog novinara Roberta Saviana koji zbog svog rada živi pod policijskom zaštitom još od 2006. godine. Smatra se istragom “unutrašnjeg djelovanja svijeta droge i prljavog novca, njegovih pravila i armije, i prave dubine njegovog dosega”. U njemu, Saviano povezuje priče, intervjue, prisluškivanja i sopstveno iskustvo zločinačkog podzemlja i otkriva međunarodne razmjere narko kriminala.
Moja genijalna prijateljica
Ekranizacija romana može biti rizična, posebno ako je riječ o obožavanom romanima poput onih koje je napisala Elena Ferante. Likovi u njenim romanima su tako živi u čitaočevoj imaginaciji, da na ekranu mogu izazvati samo jedno osjećanje – razočaranje. Srećom, serija “Moja genijalna prijateljica”, nastala po istoimenom bestseleru, savršeno odgovara izvornom materijalu. Možda zato što je Elena Ferante, ko god ona bila, na izvjestan način učestvovala i u pisanju scenarija. Ali i bez obzira na to, ova serija sjajna je zbog “sopstvenih” zasluga.
Oni koji nisu čitali knjigu, nisu na gubitku. Dobro, nisu baš na tolikom gubitku. Priča počinje kada Elena, u svojim šezdesetim godinama. primi telefonski poziv od sina njene prijateljice iz djetinjstva, Lile. Dobija oštar i hladan odgovor koji evocira dugu i kompliciranu prošlost.: “Naučite da živite sami. I nemojte me ponovo zvati”.
Ovo je priča iz predgrađa Napulja iz prošlog vijeka prožete siromaštvom i začecima drugačijeg života s jedne, i bogatstvom mašte dvije devojčice, s druge strane. Ovo je priča o zajedništvu, nasilju, novcu, ljubomori i – prijateljstvu.
Sluškinjina priča
Evo jednog od najpotresnijih serijskih ostvarenja posljednjih godina nastalom po romanu Margaret Atwood “Sluškinjna priča”. Radnja se odvija u bliskoj budućnosti, u Gileadu, nekad poznatom kao SAD, gdje ženska prava ne postoje. Totalitarizam, teokratija, mizoginija. Distopija.
Društvo organiziraju fanatični lideri tako da su u njima žene brutalno podređene. Ne mogu raditi, posjedovati imovinu, raspolagati novcem. Ali su jedine, u tom novom svijetu, u mogućnosti da rađaju. Raspoređene po rezidencijama vladajućih elita, one su zato – sluškinje.
Toliko se toga pisalo o novom odjeku i novom značenju priče koju je Margaret Atwood napisala u Berlinu 1985. godine, tim prije što se ekranizacija ovog slavnog djela poklopila sa dolaskom Donalda Trumpa na čelo SAD-a, a kome, u najmanju ruku, ženska prava nisu u vrhu agende.
„Sluškinjina priča” ubraja se među najbolje ekranizirane priče i više je od jedne serije. Ona je prijetnja, ona je upozorenje – svijetu kojim vladaju muškarci.
(TBT, Nedeljnik)
