Piše: Izudin Kešetović, thebosniatimes.ba
Prijedlog koji je iznio prof.dr Ivan Lovrinović, redovni profesor Sveučilišta u Zagrebu, bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu zastupnik u Hrvatskom saboru je vrijedna pažnje široj bh javnosti. Radi se o tzv. „ helikopterskom novcu“ koji bi Narodna banka Hrvatske poklonila svim punoljetnim građanima. Kako reče Lovrinović, profesor monetarne ekonomije, time bi se novac poklonio od Narodne banke Hrvatske narodu države Hrvatske. Građani, punoljetnih oko 2,5 miliona , bi dobili u dvije rate po 2. 000 kuna što je ukupno oko 10 milijardi kuna. Ako bi to pretvorili u KM to bi svakom građanu pomoć po oko 1.000 KM ili na nivou države oko 2, 5 milijarade KM. Koliko je to novca najbolje je iznose uporediti sa prosječnom plaćom i DBP u Hrvatskoj. Prosječna plaća u Hrvatskoj je u decembru 2019. godine iznosila 880 eura ili oko 1750 KM; DBP u 2019. godini je bio 53, 969 milijardi eura ili iznad 100 milijardi KM, DBP / po stanovniku 13.969 eura , broj stanovnika na osnovu statističke procjene iznosio je 4,0067 miliona krajem 2019. godine.
Usporedba u odnosu na BiH je interesantna. U BiH je broj stanovnik po popisu 2013. godine 3.531.159, DBP- društveni bruto proizvod BiH na razini 1/3 DBP Hrvatske i u 2019. godini je iznosio 33, 408 milijardi KM. Pokazatelj DBP/ po stanovniku je 9.566 KM; dok je prosječna plata 921 KM ili oko 450 eura.
Mogućnost primjene u Bosni i Hercegovini
Zaključak je da model „ helikopterskog novca“ je teško primijeniti na primjeru Bosne i Hercegovine imajući karakter monetarne i fiskalne politike. Sama ideja je veoma zanimljiva. Ako znamo osnovne postavke monetarnog sistema BiH koji počiva na principu da nema mogućnost kreiranja primarnog novca onda se instrumentarij monetarne politike reducira. Naime, radi se o potraživanju koje stvara sama centralna banka kreditiranjem države i poslovnih banka. Sistem stvaranja novca se odvija putem multiplikatora i to za primarni novac centralne banke i kreditni novac poslovnih banka. Stoga sva priča o deviznim rezervama kao rezervnim valutama za emisiju KM prestaje. Razlog je jer se ovim mehanizmom čuva konvertibilnost KM koja je čvrsto vezana za euro u zadanom paritetu. Princip je poznat kao pravilo zlatnog pokrića ili pokrića u konvertibilnim rezervnim valutama. Ideje koje se javljaju da se napusti ovaj princip su nerealne imajući karakter bh ekonomije. Sve što bi moglo biti vezano za samu ideju promjene karaktera primjene instrumenata monetarne politike moglo bi se kretati u ravni primjene drugog instrumenta koji se rijetko koristi. Radi se o selektivnoj kreditnoj politici koja bi se sprovodila preko centralne banke a bila bi zasnovana na mogućnosti finansiranja proizvodnje roba i usluga.
Šta to znači sa stanovišta ekonomije BiH?
Odgovor bi bio u tome da se nađu mehanizmi «poništavanja» novca na kraju ciklusa reprodukcije kada se na strani ponude stvaraju robe. Takav mehanizam je koristila Narodna banka SFR Jugoslavije kada je finansirala pojedine sektore i grane proizvodnje. Naprimjer, proizvodnju poljoprivrednih proizvoda u periodu ciklusa reprodukcije do jedne godine dana . Praksa se odnosila i na investicije koje su imale brzi rast proizvodnje roba i usluga. U našim uslovima ovaj koncept finansiranja bi se mogao realizirati pod uslovom postojanja razvojne banke ili specijalizovanih banka za pojedine sektore. Preduslov tome bi bio u postojanju sektorskih politika na nivou države. Ujedno to bi bio garant očuvanja monetarne stabilnosti i rasta ekonomije kao jednog od prioritetnih ciljeva ekonomske politike.
Mogućnosti korištenja obavezne rezerve kao instrumenta monetarne politike su ograničen zbog samog karaktera bankarskog sistema. Rezerve likvidnosti koje formiraju banke i obavezne rezerve koju banke drže kod Centralne banke Bosne i Hercegovine utiču na likvidnost bankarskog sistema i ima važnu ulogu po stabilnost i povjerenje u finansijski sistem. Centralna banka BiH obaveznu rezervu drži kao mjeru sigurnosti u skladu sa makroekonomskim ciljevima. U Studiji MMF-a iz avgusta 2019. godine pod nazivom «Provođenje novog okvira obavezne rezerve» mogu se sagledati trendovi kretanja stope obavezne rezerve i rasta kredita u privatnom sektoru.
I na kraju ostaju instrumenti kvantitativne monetarne politike koji su vezani za kamatne stope i operacije na otvorenom tržištu. Imajući u vidu i karakter bankocentričnog finansijskog sistema BiH primjena ovih instrumenata je veoma ograničena. Eskontna stopa i emisija vrijednosnih papira je u osnovi vezana za javni dug i mogućnost da se država kratkoročno zaduži kod banaka i stanovništva. U stvari radi se o funkciji trezora i održavanja likvidnosti javnog sektora.
Kratka elaboracija mogućnosti monetarno- kreditne politike se svodi na ključne probleme deficitarnih sektora i to prije svega privrede i države. Svako povećanje novčane mase moglo bi ugroziti monetarnu stabilnost.
Poseban problem koji se ispoljava u BiH je rizik zemlje koji se procjenjuje na bazi tržišnih, likvidnosnih i političkih rizika. Isti varira što se odražava na visinu kamatne stope. BiH je zemlja rizika što se posebno nepovoljno odražava na devizne prilive po osnovu investicija i izvoza roba i usluga. Stabilnost sistemu daju devizne doznake građana iz inostranstva koje su glavni stabilizator u izračunu platne i tekuće bilanse. Prilivi novca iz inostranstva su osnova za potrošnju u trgovinskoj bilansi i bilansu javnih prihoda i rashoda.
Zaključna ocjena
Model «helikopterskog novca» u Hrvatskoj je moguć imajući da bi povećanje novčane mase u odnosu na DBP iznosilo svega 2,5%, što nije toliko rizično sa stanovišta monetarne stabilnosti u odnosu na efekte tražnje koje bi izazvala dodatna potrošnja.
Isti model se ne bi mogao primijeniti u Bosni i Hercegovini preko monetarnog sistema.
Moguće rješenje je da se kroz fiskalnu politiku preko budžeta izvrši preraspodjela sredstava po istom principu doznaka svim punoljetnim stanovnicima u dvije tranše po 250 KM. Sredstva bi se mogla obezbijediti iz priliva sa jedinstvenog računa po osnovu indirektnih poreza i doznačiti svim građanima Bosne i Hercegovine putem Budžeta Bosne i Hercegovine. Dijelom bi se povrat sredstava ostvario preko potrošnje kroz tzv. sistem filtera. Isto tako uz ovaj model se ne bi vršila ograničenja stečena zakonska prava po osnovu penzija, invalidnina i socijalnih primanja. Time bi se zaštitile dohodovno najugroženije kategorije stanovništva i postigli socijalni i politički ciljevi.
Ovakve nestandardne mjere u monetarnoj i fiskalnoj politici imaju osnovni cilj vraćanja povjerenja u državu , institucije sistema i vlast koja u osnovi predstavljaju izraz narodne volje. Ostali problemi privatnog sektora bi se rješavali kroz sistemske mjere države koje bi bile na tragu jačanja fiskalne i finansijske discipline.
(TBT)
