Piše: Nejra Latić-Hulusić, thebosniatimes.ba
Kako u životu na ključnim stvarima imam neku neobičnu sreću, Hava je imala Amru, jednu ozbiljnu, snažnu i strpljivu ženu koja beskrajno voli svoj posao za učiteljicu.
Na roditeljskom sastanku poslije tog testa, Amra nam je dala da pregledamo šta su nam djeca nalupala.
Neke majke su zamalo iskopale učiteljici oči gurajući test po nos i pokušavajući da iskamče po bod za makar četvorku. Neke su šutile. Znajući da je Hava presjedila vikend igrajući Minecraft-a sa Danny iz Manchester-a, ja rekoh Amri da je kontrolni zapravo za jedinice.
Jer ako je oblast koja se radi ratarstvo, a moja Hava misli da je ratarstvo buba, onda ne može skupljati bodove na pogađanju odgovora a,b, c fazona. I ćorava koka zrno ubode. Elem, ja sam štreber i samim tim i hinja koja će i rođenu kćerku zavaliti i uvijek sam mrzila to poklanjanje bodova na simpatičnost. Šta sad ti imaš od djetetove petice ako ono misli da je ratarstvo buba?
Imaš evo rezultate PISA-e, najvećeg svjetskog istraživanja u obrazovanju koje se svake tri godine provodi na globalnom nivou. Ove godine je 79 zemalja učestvovalo u testiranju PISA-e, a među sedam zemalja koje su prvi put provele testiranje je i BiH.
Iz testiranja u matematici učenici iz BiH su osvojili 406 bodova, iz čitanja 403, a iz prirodnih nauka 398 i ti rezultati su ispod prosjeka. Od 79 zemalja naši rodila-majka-genijalci su na 62. mjestu. Zato ih se 77% izjasnilo da su zadovoljni i sretni. Skromna naša mutava djeca.
No, kad se bolje saberem, šta to ja imam od svoje diplome, magistrice scenskih umjetnosti u kojoj sam svaki ispit bar tri puta oplakala? Da mi ispite nisu potpisali ljudi na čiji spomen imena još uvijek ustajem, mogla bih onu tubu koristiti samo za durbin.
Kroz taj durbin bih gledala kako ljude grozno šišaju diplomirani mašinci, lošu kafu ti donose magistrice književnosti, kozmetičarka sjedi u Parlamentu, depilira me profesorica geografije, a ministar zdravlja mi pekar. Zato kifle tvrde kao beton, a skupe kao svetog Save popara, uslužuje diplomirana pravnica.
Kroz takav durbin gleda danas većina roditelja i zato sjekirama iznuđuju od učitelja petice. Daj mu instant sad i odmah, kad već može. Boli nekoga briga šta tamo neka PISA koja testira znanje djece na svijetu kaže da smo pri samom dnu ljestvice znanja na svijetu.
Bolje je tako za oportuniste. Ako smo funkcionalno nepismeni to znači da je oni najbolji otići, ovi najgori vladati, a ovi srednji će ionako da se pate. Samo budale u ovoj zemlji još tjeraju djecu umjesto da se igraju da uče. Diploma nikada jeftinija nije bila.
Znanje niko ne provjerava. Bitno je imati peticu, papir, potvrdu, pečat… Tako majke pametno razmišljaju, daj mu sad peticu iz prirode, sutra aBd ide lagano «trica» politologije i eto – sin-aga direktor Doma zdravlja. A, glava prazna da se ne muči dijete.
Prazna glava ovdje je mnogo cijenjen artefakt. Praznom glavom ne misliš o tome kako si nesretan. Praznom glavom ne možeš da shvatiš da je ova država dnevna bolnica psihijatrijske klinike. Prazna glava je sretna glava.
Prazna glava se ne budi u četiri poslije ponoći u znoju jer ne zna kako će preživjeti još jedan dan bez tablete za smirenje. Da mi je bogdom jedna prazna glava pa ne doživim slom živaca kada mi scenarij pred prenos koncerta dođe napisan na pozadini nota računa od janjetine.
A, došao je. Baš ovako kako piše. Došao mi je jednom scenarij u dvadeset SMS poruka. Sve je ovo smiješno, dok jednom ne dovedete dijete u Hitnu, a tamo vam je dočeka drug iz razreda, koji nije znao pisanim slovima napisati svoje prezime pred kraj osnovne.
Poluluda evo hodam, zla i agresivna, neiživljena i nedoživljena, kajem se što nisam stolove koristila da po njima plešem kad je vakat bio, umjesto što sam do zore na stolovima prebirala limese koji mi nikada evo ne zatrebaše.
Kajem se evo što sam sad ozlojađena sa teškom, sumornom glavom punom nepotrebnih informacija za život u ovoj zemlji. Ni za jedan sto u kafani ja više nisam dobrodošla ovakva zbunjena, munjena, ljuta i frustirana. Da zna kako me sve to muči, ovaj što me učio čitati i pisati bi sebi sad ruku otkinuo.
Jedini su mi gori od mene ovi što pokušavaju naći nešto pozitivno u ovom ludilu. To je kao da čeprkate po izmetu i tražite neprovaren komadić čokolade. Ima. Ali, šta ćeš od njega? Pojesti ga?
Nakon što sam se sludila skoro na poslu od ovih scenarija na papiru od janjetine i građevinaca koji mi postavljaju filharmoniju i histerisala sat oko toga rekoše mi na poslu : «Nasmij se Nejra, ljepša si kad se smiješ. «
Znam ja dobro da sam lijepa kad se smijem, ali mi više ništa nije smiješno.
(TBT, Lola)
