Ono što kod Zlatana Ibrahimovića privlači pažnju jeste konstrukcija koja bi mogla biti okarakteriziana kao pleonazam. Ibra je fokusirana pažnja i kada stoji i šuti. Posljednjih nedjelja se piše o tome da bi se mogao vratiti u Italiju, a mediji na čizmi koriste to što Zlatan ne šuti.
Ovoga puta se prisjetio svog sukoba sa Marcom Materazzijem. Nije on bio sudbonosan kao onaj Roya Keana i Alf-Inge Håland, kao “grijeh njegovog oca” , a nije ni rasistički kao mnogi drugi.
Bio je to sukob dvojice posvađanih nogometnih blizanaca – ekscentrika koji odlično rade svoj posao (dobro, Ibrahimović malo bolje).
Sve je počelo od Materazzija.
“Igrali smo protiv Intera. Materazzi je uletio u mene kao ubica i povrijedio me. On je bio čvrst nogometaš, to je u redu, ali postoje dva načina da se bude čvrst. Čak je i Paolo Maldini bio čvrst, ali sa drugačijim ciljem”, naveo je Ibrahimović.
Želio je vrati se na teren da mu se osveti, ali nije mogao od bolova.
A onda je dočekao svoju priliku.
Po dolasku u Milan, bilo je vrijeme za novi susret sa Materazzijem, sa kojim je prethodno bio saigrač upravo u Interu.
“Svi su bili protiv mene, ali to me motivira. Ipak, ako izgubite kontrolu, neće biti dobro. Dobio sam penal… Ko me je oborio? Materazzi. U drugom poluvremenu je opet krenuo na mene i ja sam ga udario potezom iz tekvondoa. Poslao sam ga u bolnicu. Dejan Stanković me je pitao zašto sam to uradio. Rekao sam mu da sam čekao taj momenat četiri godine. Zato”, istakao je Ibrahimović.
(TBT)