Piše: Vlada Stanković, thebosniatimes.ba
Nova predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen stupila je na dužnost 1. novembra ove godine, ali još uvijek nema oformljen tim evropskih komesara koje bi trebalo predvoditi. Zapravo, i prije i nakon stupanja na dužnost, nekadašnja ministarka odbrane Njemačke pokazala je zadivljujuće nesnalaženje u političkim igrama koje su i dovele do toga da, suštinski, ni nakon višemjesečnih priprema nije preuzela dužnosti predsjednice Evropske komisije. A ne može se reći da nema posla za evropske zvaničnike…
Sam izbor Ursule von der Leyen za nasljednicu Jean-Claude Junckera, poznatog po svom programu zatvaranja vrata proširenju Evropske unije, predstavljao je jednu vrstu unutrašnjeg puča koje je predvodio sve nemirniji francuski predsjednik Emanuel Macron, potpomognut podrškom mađarskog premijera Viktora Orbana. Sada je očigledno došlo vrijeme za ispunjavanje obećanja koje su Macron i Ursula von der Leyen dali Orbanu kako bi dobili njegovu pomoć – izbor njegovog čovjeka na poziciju Komesara za proširenje Evropske unije.
U ponedjeljak 18. novembra potkomisija Evropskog parlamenta ponovo je odlučivala o kandidatu koga je Viktor Orban predložio za ovo politički, ali i ekonomski vrlo uticajno mjesto: njegovom bliskom saradniku Oliveru Varhelyiu. Varhelyi je uspio dobiti podršku za izbor, ali tek nakon pismeno podnijetih razjašnjenja svojih odnosa sa mađarskim premijerom i politike koju namjerava sprovoditi kao Komesar Evropske unije za proširenje, pa je sada ostalo samo to da Evropski parlament 27. novembra ovu odluku podrži i nova Komisija zvanično započne rad 2. decembra – sa samo mjesec dana zakašnjenja.
Prvi kandidat mađarskog premijera za ovu poziciju László Trócsány propao je na glasanju 26. septembra i mnogi su tada mislili da će nova komesarka odustati od ideje da Orbanu ponudi mjesto Komesara za proširenje Unije. Očigledno nespremna prekršiti neki raniji dogovor i zamjeri se mađarskom premijeru i njegovim saveznicima, von der Leyen je dozvolila Orbanu da predloži novog kandidata za svoj politički feud. Orban je onda izabrao Varhelyia, dosadašnjeg stalnog predstavnika Mađarske pri Evropskoj uniji. Ni novi kandidat, međutim, prvi put nije uspio dobiti većinu u potkomisiji Evropskog parlamenta u četvrtak 14. novembra: dobio je 30 glasova za, a čak 48 protiv.
Uz problem zavisnosti od mađarskog premijera, najvažnija zamjerka poslanika Evropskog parlamenta odnosila se na stav Varhelyia o Turskoj u sklopu proširenja Evropske unije, a imajući u vidu sve ratoborniju politiku Turske prema Evropi uopće, a ne samo prema Siriji i jednom članu EU, Republici Cipru. Ova dva pitanja su, uostalom, međusobno nerazdvojivo povezana. Dobri odnosi između Viktora Orbana i turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana Ankari omogućuju uticaj na sve zemlje Balkana između Bosfora i Budimpešte. Uz neskriveno antievropsko savezništvo sa turskim predsjednikom, mađarski premijer je povezan i sa Azerbejdžanom, čije interese u svakoj prilici zastupa unutar Unije. Svoje posebno mjesto u zemljama tog regiona, Viktor Orban je samo potvrdio 15. oktobra kada je kao počasni gost prisustvovao zasjedanju Savjeta turkmenskih zemalja u Bakuu. Na tom skupu Orban se posebno pohvalio svojim uticajem na budućeg Komesara Evropske unije za proširenje, ističući kako će time vrata za blisku saradnju sa Azerbejdžanom i, posebno i uprkos svemu, sa Turskom, biti širom otvorena. Upravo se od ovih Orbanovih stavova Oliver Verhaliy u svojim pismenim odgovorima evropskim parlamentarcima morao posebno ograditi. On je istakao da kao Komesar za proširenje neće slušati nijednog premijera, već će sprovoditi politiku Evropske unije, i da Turska ne smije kršiti suverena prava zemlje-članice Unije, Republike Cipar. Ali, dodao je, Turska je od izuzetnog značaja za Evropsku uniju i njeno proširenje…
Pozicija Komesara Evropske unije za pitanja proširenja je od izuzetnog značaja za sve zemlje Balkana, i one koje su već članice Unije i one koje to još nisu, ali je prije svega važna za Tursku. Nakon više godina neprestanog zastrašivanja Evrope, Recep Tayip Erdogan je po prvi put suočen sa većinom u Evropskoj uniji koja se zalaže za potpuni prekid pregovora za priključenje Turske Uniji. I bez obzira što ovi pregovori zapravo već duže vrijeme stagniraju, njihovo prekidanje bi značilo i zaustavljanje ogromne novčane pomoći koju Turska, kao zemlja zvanični kandidat za pristup Uniji, svake godine dobija i bez koje bi i inače nestabilna turska ekonomija dodatno oslabila. Da ne spominjemo osobni politički šamar koji bi time bio upućen turskom predsjedniku.
Zbog svega toga postavljanje Orbanovog poslušnika na mjesto Komesara za proširenje Evropske unije ima poseban značaj za budućnost Turske, Balkana, ali i čitave Evrope. Isključen iz planova o budućim prihodima od zemnog gasa u istočnom Mediteranu, sa neuspjelim akcijama protiv Saudijske Arabije i sirijskih Kurda koje su samo pokazale slabost njegove pozicije, Erdogan se okreće svojim susjedima koje vjeruje da može zaplašiti i time natjerati Evropu na popustljiviji stav prema Turskoj. Otud njegova izjava u subotu 16. novembra da Tursku niko ne može zaustaviti – ni u Siriji, ni u istočnom Mediteranu, niti na Balkanu.
/Autor je profesor Filozofskog fakulteta i upravnik Centra za kiparske studije./
(TBT, Peščanik.net)