Najnoviju vijest o tome da je kontroverzni dobitnik Nobelove nagrade Peter Handke u vrijeme režima Slobodana Miloševića dobio pasoš SR Jugoslavije, dio medija u Srbiji popratio je slavodobitnim komentarom da “Beograd može slaviti još jednog nobelovca”. Vijest o pasošu Handkea izvorno je otkrio The Intercept. U međuvremenu se ispostavilo da na stranici “Handke online” stoji čak i preslika tog pasoša, iako nije jasno kojeg je datuma objavljen taj podatak. The Intercept u svom otkriću navodi da je “Handke dobio tajni pasoš u Jugoslaviji iz Miloševićeve ere”. Ipak, i iz ovakvih činjenica može se razviti cijeli niz neospornih zaključaka. Peteru Handkeu, Austrijancu rođenom 6. decembra 1942. u Austriji, a sa slike se vidi da je riječ o slavnom književniku, pasoš je izdan u “Ambasadi SRJ u Beču” 15. juna 1999.
To znači da su mu pasoš izdali u vrijeme kad je Miloševićeva kampanja na Kosovu, uz more krvi, već bila gotova i nakon što je NATO bombardiranjima Srbije prisilio Miloševića da svoju vojsku povuče s Kosova. U vrijeme kad je Handke dobio pasoš, na snazi je u toj državi bio zakon po kojem pravo na pasoš imaju samo državljani SRJ, što bi moralo značiti da je Handke nešto ranije morao prethodno dobiti i državljanstvo SRJ. Slavlje, međutim, da bi “Beograd imao još jednog nobelovca” moglo bi možda biti vrlo sporno. Pasoš je izdan na razdoblje do 15. juna 2009., kada SRJ već godinama više nije postojala. Ona je proglašena 27. aprila 1992., u vrijeme kad je već izbio rat u BiH, kad je rat u Hrvatskoj buktio već skoro cijelu godinu, a kratki sukob JNA i republičkih vlasti Slovenije već bio odavno zaboravljen zbog poplave strahotnih vijesti o razaranjima i pokoljima po Hrvatskoj i BiH koje su se očajnički branile.
Odavno već besmisleni naziv “Jugoslavija” za federalnu zajednicu Srbije i Crne Gore 4. veljače 2003. zamijenio je naziv Državna Zajednica Srbija i Crna Gora. Ali niti ta država nije potrajala. 3. juna 2003. Crna Gora proglašava neovisnost, što za sobom povlači i neovisnost Srbije. U to vrijeme Milošević je već dvije godine bio iza rešetaka Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, odnosno od 28. juna 2001. kad je srbijanski premijer Zoran Đinđić, unatoč protivljenju tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunice, uspio isposlovati izručenje Miloševića Haagu. Uglavnom, u vrijeme kad je trebao isteći Handkeov pasoš, više nije bilo niti SRJ, niti DZ Srbije i Crne Gore, a i Milošević je već bio tri godine mrtav od posljedica srčanog udara, što si je izazvao sam neopreznim trovanjem lijekom, kako je za Express navela Florence Hartmann, kako bi naveo sud da ga izruči na liječenje u Rusiju.
2019. godine kad Peter Handke dobiva Nobelovu nagradu za književnost, sudeći prema pasošu, zasad nema dokaza da bi Handke produžavao svoje državljanstvo dotle da bi danas bio državljanin i Austrije i Srbije. No, to ne znači da Handke nije dao truda da to i učini. Pitanje bi u tom slučaju bilo, ako je već na stranici Austrijske Nacionalne Biblioteke o Handkeu objavljena preslika pasoša SRJ iz 1999., zašto to onda ne bi bio slučaj i s nekim dokumentom koji bi pokrio i 2019. S druge strane, lako je moguće i to da bi njegovo državljanstvo SRJ iz 1999. naprosto automatizmom postalo državljanstvo DZ Srbije i Srne Gore, a na kraju i Republike Srbije. Tako da, strogo gledano po državljanstvu, Nobelovu nagradu iz književnosti možda je 10. decembra ove godine doista dobio “austrijsko-srbijanski državljanin”. Pasoš u svakom slučaju pokazuje da je Handke bio blizak Miloševićevom režimu čak i više nego što se mislilo.
Der Standard je ovu vijest popratio informacijama da je samo jedan tjedan prije izdavanja pasoša Handke u bečkom Burgtheateru imao premijeru svoje drame “Die Fahrt im Einbaum oder Das Stück zum Film vom Krieg”. Uoči premijere Milošević je već bio optužen za zločine. Der Standard navodi da je stranica prvo objavila presliku, pa je nakratko uklonila, a onda opet objavila. Tu se na kraju otvara još jedno pitanje; prema zakonima Savezne Republike Austrije, državljanin koji želi uzeti još i strano državljanstvo, a zadržati austrijsko, to može izvesti samo uz odobrenje austrijskih vlasti. To znači da je službeni Beč to morao odobriti. U to je vrijeme austrijski kancelar bio socijaldemokrat Viktor Klima (SPÖ), a njegov zamjenik, demokršćanin Wolfgang Schüssel (ÖVP), bio je ministar vanjskih poslova. Schüssel je dakle bio taj koji je trebao odlučivati o ovako osjetljivom pitanju.
(TBT, Mediji)
