Na Recepa Tayyipa Erdogana mogla bi se primijeniti izreka da trebaš biti oprezan s time što želiš. Prevladavajuće je mišljenje, navodi Guardian u svojoj prvoj analizi nakon napada Turske na kurdski dio Sirije, da je predsjednik Turske prevario Donalda Trumpa kako bi mu ovaj dao zeleno svjetlo za napad na sjeveroistok Sirije. I sada, kad je dobio ono što je htio, Erdogan se nalazi pred vrlo nezgodnim izborima.
Kako daleko ići? Ko je neprijatelj? I koliko dugo može održavati ovako veliku vojnu operaciju? Ovo bi se moglo pokazati kao do sada najveće kockanje političara inače poznatog po sklonosti riskiranju. Predstavnici Turske sada su zabrinuti da nisu možda zagrizli više nego što mogu prožvakati, pa stoga na brzinu redefiniraju vojni upad u Siriju koji je započeo serijom zračnih udara.
Ono što je Erdogan mjesecima opisivao kao ključni potez za eliminiranje kurdske terorističke prijetnje, naglo se pretvorilo u “mirovnu operaciju” kojoj je primarni cilj ISIL. Ibrahim Kalin, Erdoganova desna ruka, kazao je za CNN o sirijskim Kurdima ovo: “Ovo nije potez protiv Kurda. Turska nema nikakav problem s Kurdima. Mi se borimo protiv terorističke organizacije koja je ubijala i ugnjetavala, između ostalih, i kurdski narod.”
Zbog takve borbe protiv ISIL-a, zapravo je poručio, svijet bi trebao biti zahvalan Turskoj. Očito je da je ovako nagla promjena u retorici posljedica burnih reakcija u Washingtonu nakon Trumpove odluke. Čak i inače odani republikanci ovog su puta optužili Bijelu kuću da je izdala vojne snage u Siriji koje predvode Kurdi, a koje su do sada ratovale protiv ISIL-a.
Moguće je i to da je Trump pustio Erdogana da krene u napad i kako bi skrenuo pažnju s istrage o njegovoj smjeni. Ako je to doista na stvari, lukavstvo mu se osvetilo.
Turska je promijenila i svoju retoriku o dugotrajnim teritorijalnim ambicijama u Siriji. Erdogan je praktično do jučer govorio o namjeri da stvori unekoliko trajnu “sigurnosnu zonu” koja bi se protezala 32 kilometra uzduž 483 kilometara granice između Turske i Sirije.
“Turska nema nikakvih planova okupirati bilo koji dio Sirije”, kazao je sada Kalin, nazvavši raniju prekograničnu vojnu operaciju u Jarablusu i Afrinu kao puka privremena zauzimanja teritorija.
Erdoganov direktor komunikacija Fahrettin Altun u međuvremenu je rekao da garantira da su humanitarna pitanja u ovoj operaciji iznad svega.
“Ovaj plan Turskoj će omogućiti zaštitu nedužnog naroda”, napisao je u Washington Postu.
Možda i dva miliona sirijskih izbjeglica, kako je utvrdio, “dobrovoljno” će otići živjeti u sigurnosnu zonu, iako većina njih nikada prije nisu imali baš nikakve veze s tim područjem. Kalin tvrdi da će masovno preseljenje biti dobrovoljno, nipošto pod prisilom, iako se čini da te ljude baš niko ništa nije pitao, a i humanitarne organizacije izrazito su skeptične.
Dok se priprema poslati svoje trupe, Erdogan se suočava s nizom nepoznanica. Jedna je od njih je li Turska uopće kadra za takvo što, pa čak ima li volje preuzeti kontrolu nad kampovima za zatočenje i izbjegličkim logorima (u kojima su ISIL-ovci, odnosno članovi njihovih obitelji), a koje su do sada čuvali Kurdi. Ankaru se posljednjih dana već optuživalo da zapravo ugrožava borbu protiv ISIL-a.
Kao i svi drugi, Erdogan nema pojma u kojem će smjeru ići sljedeći Trumpov potez. Slične se dvojbe mogu primijeniti i na Rusiju, koja je inače bila sklona Turskoj, ali se s njome u posljednje vrijeme i sukobljava zbog vojnih operacija u Idlibu, kao i na režim Bašara al Asada u Damasku, koji podupire Iran, a koji bi mogao iskoristiti nastali kaos kako bi ubacio svoju vojsku i zauzeo teritorij.
Nije jasno niti kako će reagirati javnost u Turskoj, ionako već razbijenih iluzija o Erdoganu i zabrinuta zbog sve većih gospodarskih problema, a sada suočena s ratom koji se čini nepotrebnim i bez izglednog kraja. Konačno, ako se obistine mračne humanitarne prognoze UN-a o ovom upadu Turske u Siriju, Erdogan je sigurno svjestan da će se na njega sručiti kritike odasvud, te da će se možda naći i pod sankcijama EU-a i SAD-a.
Zbog svih tih razloga Erdogan će vjerovatno isprva postupati oprezno. Moguće je da će koristiti proturske militante iz sirijske pobunjeničke Nacionalne armije, koje će pomagati iz zraka, radije nego da odmah šalje kopnene snage turske vojske. Izvještaji od srijede navode da su se pobunjenici već pokrenuli.
Dužnosnici SAD-a predviđaju da do invazije velikih razmjera neće doći i da će prvo napredovanje biti ograničeno samo na uspostavu strateških položaja unutar Sirije. I tek nakon svega, sada sasvim svjestan osobnih, političkih i vojnih opasnosti te izrazito rizične igre u Siriji, može se očekivati da Erdogan iskoristi svoj posjet Bijeloj kući i Trumpu 13. novembra kako bi pokušao osigurati podršku SAD-a, moguće prije svog sljedećeg poteza.
Samo, ono što će sada uslijediti, moglo bi biti već izvan njegove kontrole. Kurdski vođe ustraju na tome da povlačenja neće biti. Ako Turci dođu, kažu, oni će s njima ući u borbe.
(TBT, Mediji)
