Piše: Steven Cook, thebosniatimes.ba
Američka politika na Bliskom istoku poslije Drugog svjetskog rata detertminirana je s tri stvari: osiguravanje slobodnog prometa bliskoistočne nafte, zaštita Izraela i eliminiranje svake države ili nedržavne grupe koja ozbiljno ugrožava američke interese na Bliskom istoku, objašnjava on. Iz tog razloga ovaj trenutak nakon napada na ARAMCO je vrlo bitan jer će način na koji SAD odgovore na taj napad dati odgovor da li američke elite dotok energenata sa Bliskog istoka i dalje smatraju temeljnim nacionalnim interesom ili se, kako mnogi analitičari vjeruju, SAD počinju povlačiti sa Bliskog istoka.
Nakon što su za napade na saudijska naftna postrojenja optuženi Husiji, piše Cook, vrlo brzo se među političkim analitičarima razvila rasprava o saudijskoj odgovornosti za patnje Jemenaca, o tome koliki je utjecaj Irana na pokret Husi i protiv koga se stvarno tamo bore Saudijci.
Neki analitičari smatraju da je Pompeo pretjerao okrivljujući Iran za napade. Mnogo je vjerovatnije, smatra Cook, da je Iran indirektno odgovoran za napad, jer teheranski režim ima dugu historiju izbjegavanja direktnog udara na svoje neprijetelje i iskorištavanja svojih marioneta, oličenih u loklanim šiijskim grupacijama, koje teheranski režim opskrbljuje novcem i oružjem, a zauzvrat oni obavljanju prljave poslove za Iran u cijeloj regiji. Drugi se, pak slažu sa Pompeovom optužbom, naročito nakon što su prvi rezultati istrage pokazali da su u napadu korištene krstareće rakete.
Američki odnos prema nafti u svjetlu pojave alternativnih energenata
Moguće je da će Sjedinjenim Državama nafta postati manje važna usljed pojave alternativnih energenata i električnih automobila, tvrdi Cook, pa, ipak, eksploatacija bliskoistočne nafte ostat će jedan od temeljnih američkih intersa, jer američko i svjetsko blagostanje i dalje u dobroj mjeri zavisi od nafte. Stoga i jest veoma čudno da je odgovor Trumpove administracije na napada na saudijska naftna postrojenja tako hladan i rezerviran.
Dešavanja u Arapskom zaljevu potvrdila su Iranu da može nekažnjeno eskalirati odnose u regiji. Revolucionarna garda je tokom proljeća i ljeta započela sa napadima na tankere, potom su srušili američki špijunski dron, kontinuirano su otežavali prolaz tankera kroz Hormuški moreuz. Reakcija Trumpove administracije na sve to bila je veoma slaba. Washington je kao jednu od sankcija uveo mjeru zabrane ulaska u SAD i blokiranja imovine u SAD-u, iranskim dužnosnicima koji u osnovi niti putuju u SAD niti tamo imaju imovinu.
Iran i svi protivnici Sjedinjenih Država imaju sve razloge da vjeruju kako Trump nije ozbiljan u svojim prijetnjama. Da je Trump reagirao kažnjeničkim napadom nakon što je Iran oborio američki dron, iranski režim bi dvaput razmislio prije nego što bi se odlučio za napad na saudijska naftna postrojenja, piše Cook.
Svaka politika sa sobom nosi određene rizike, ali ako Iran stoji iza napada na saudijska naftna postrojenja, to znači da teheranski režim propituje cjelokupne logičke osnove američkog investiranja na Bliskom istoku tokom proteklih sedamdeset godina. Ako Trump ne odgovori vojno, Sjedinjene Države trebale bi spakirati svoje stvari i vratiti se kući.
(TBT, Foreign Policy)
